Isaija 62
1 Siona radi neæu umuknuti, i Jerusalima radi neæu se umiriti, dokle ne izaðe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeæa.
Keiman Zion kangailut jeh’a, keima thip beh’a ka’umlou hel ding, kalungin Jerusalen alungvil jing jeh’a kathip beh louhel ding ahi. Keiman chonphatna chu kho hungvah doh tobanga ahung vahlhah masangsea, amanu(Jerusalem) dinga hi tang louva katao jing ding ahi.
2 Tada æe vidjeti narodi pravdu tvoju i svi carevi slavu tvoju, i prozvaæeš se novijem imenom, koje æe usta Gospodnja izreæi.
Chitin-namtinin nachonphatna mu’uvintin, vannoi vaipipo ho jong chu na loupina avet ngam lou dingu ahi. Chule nangma hi Pakai kamsung tah in minthah napeh ding ahi.
3 I biæeš krasan vijenac u ruci Gospodnjoj i carska kruna u ruci Boga svojega.
Pakaiyin nangma khutnin natuh intin, mi jousen amutheina dinga -Pathen khutna loupina lallukhuh na khuhpeh ding ahi.
4 Neæeš se više zvati ostavljena, niti æe se zemlja tvoja zvati pustoš, nego æeš se zvati milina moja i zemlja tvoja udata, jer æeš biti mio Gospodu i zemlja æe tvoja biti udata.
‘Dalhah Khopi’ahilouleh ‘Gamdaigam’ tia nakikou kit talou hel ding ahi. Minthah naput ding chu: “Pathen Lunglhaina Tah” chule “Pathen Mounu” kiti ding ahitai, ajeh iham itileh Pakai chu nachunga along lhaijin, chule a mounu tia naseipeh ding ahi.
5 Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako æe se sinovi tvoji oženiti tobom; i kako se raduje ženik nevjesti, tako æe se tebi radovati Bog tvoj.
Vo Jerusalem, khangthah chun aji adeilhennu komma akipehlut tobanga chu- nachateu amaho mong mong nangma heng’a hung kipelut dingu ahi. Chutengleh, moulangin mounu chunga akipa thanop tobanga chu, Pakai chu nachunga hungkipah thanom ding ahi.
6 Na zidovima tvojim, Jerusalime, postavih stražare, koji neæe umuknuti nigda, ni danju ni noæu. Koji pominjete Gospoda, nemojte muèati.
Vo Jerusalem, Keiman khongah ho chu nakulpi banghoa kapan satsah in ahi; amaho hi sunle jana taojom jing ding ahiuve.
7 I ne dajte da se umukne o njemu dokle ne utvrdi i uèini Jerusalim slavom na zemlji.
Jerusalem chu leiset kithang atpi thei ahunghi kahsen, Pakaiyin anatoh abulhit molso kahsen, Pakai chu kicholdo sah hih hel’uvin.
8 Zakle se Gospod desnicom svojom i krjepkom mišicom svojom: neæu više dati žita tvojega neprijateljima tvojim da jedu, niti æe tuðini piti vina tvojega, oko kojega si se trudio;
Pakai chu Athahatna Jerusalem henga hung kihah sella: “Keiman nangho melmate khutna avella kapehdoh kit tah lou hel ding nahiuve, ati. Gamdang mi na gamga hou le na lengpi twi hou lamang dinga gal nabol khum dinguva hungkon kit talou hel ding ahiuve.
9 Nego koji ga žanju, oni æe ga jesti i hvaliti Gospoda, i koji ga beru oni æe ga piti u trijemovima svetinje moje.
Louva tohga na kimu dingu, nanghon hichu naneh’uva Pathen na vahchoi dingu ahi. Hou’In mai lama nangma hotah in naheh lhah’u lengpi-twi chu nadon dingu ahitai.
10 Proðite, proðite kroz vrata, pripravite put narodu; poravnite, poravnite put, uklonite kamenje, podignite zastavu narodima.
Kelkot pam lama gapotdoh’uvin! Kamite ahungkile kitna dinguvin lamlhongpi gongtoh’uvin! Lamlen chu sunam’uvin, songpi ho loidoh un, chitin-namtin nin ahinvet dinguvin ponlap khai sangun.
11 Evo, Gospod oglasi do krajeva zemaljskih; recite kæeri Sionskoj: evo, spasitelj tvoj ide; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim.
Pakaiyin hiche thuhi gamtina asoldohtai: Israel nam mite seipeh’uvin, Veuvin, na Huhhingpu chu ahunge. Ven, tohman kichoi tothon Ama ahunge.
12 I oni æe se prozvati narod sveti, iskupljenici Gospodnji; a ti æeš se prozvati: traženi, grad neostavljeni.
Amaho chu, “Athenga Mite”le “Thisanna Pakaiyin Achohdohsa Mite”kiti ding ahiuve. Chule Jerusalem hi “Dei umtah Mun” le “Khopi Kinungsun kit talou ding” kiti ding ahitai.
