Isaija 57
1 Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeæa da se pred zlo uzima pravednik;
MAKE no ke kanaka pono, aohe nae kanaka i hoomanao ia mea; Ua laweia'ku la na kanaka lokomaikai, Aole nae kanaka i noonoo, Ua laweia'ku ka mea i pono, mai ke alo aku o ka hewa.
2 Dolazi u mir i poèiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem.
E hele aku no oia me ka malu, E hoomaha lakou ma ko lakou wahi moe, O ka mea hoi i hele ma kona pololei.
3 A vi sinovi vraèarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo.
E hookokoke mai oukou ianei, e na keiki a ke kilo wahine, Na keiki hoi a ke kane moe kolohe, a me ka wahine hookamakama.
4 Kim se rugate? na koga razvaljujete usta i plazite jezik? nijeste li sinovi prestupnièki, sjeme lažno?
Ia wai oukou e olioli ewaewa ai? A hoohamama oukou i ka waha iawai? A hooloihi ae i ke alelo? Aole anei oukou he poe keiki na ka poe hewa? A he hanauna hoi na ka wahahee?
5 Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem.
A ua wela hoi i na'kuakii malalo o na laau uliuli a pau, A ua luku aku hoi i na keiki ma na awawa, A malalo hoi ma na ana o na pohaku?
6 Dio ti je meðu glatkim kamenjem potoènim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tijem li æu se umiriti?
Aia no kou kuleana, ma na pohaku olohelohe o ke awawa, O lakou, o lakou no kou lihi. Oia, ua ninini aku oe i ka mohaiinu no lakou; Ua kaumaha aku no hoi i ka mohai ai. E olioli anei au i keia mau mea?
7 Na gori visokoj i uzvišenoj meæeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu.
Maluna o ka mauna kiekie, malaila no oe i kaikai ai i kou wahi moe, Malaila no oe i pii aku ai, e kaumaha aku i ka mohai.
8 I iza vrata i iza dovrataka meæeš spomen svoj; otstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto.
Mahope o na puka, a me na lapauwila, Ua kukulu oe i kou mea e hoomanao ai; No ka mea, ua hoike aku oe ia oe iho i ka mea e, aole ia'u, A ua pii aku hoi, a ua hoakea oe i kou wahi moe, A ua hana oe i mea ike nou me lakou; Makemake no oe i ko lakou wahi moe, ua hoomakaukau oe i wahi nona.
9 Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba. (Sheol h7585)
Hele aku no oe i ke alii me ka aila ala, A ua hoomahuahua oe i kou mau mea manoi, A ua hoouna aku oe i kou poe elele i kahi loihi, A ua hoopoho no oe ia oe iho, a lilo i ka po. (Sheol h7585)
10 Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ.
I ka loihi o kou hele ana, ua maloeloe oe, Aole nae oe i olelo, ua make hewa; Ua loaa ia oe ke ola ana o kou lima, Nolaila, aole oe i paupauaho.
11 I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nijesi se mene opominjala niti si marila? što ja muèah odavna, zato li me se ne bojiš?
Ua hopohopo oe ia wai, a makau hoi, I wahahee ai oe, aole hoi i hoomanao mai ia'u, Aole hoi i aloha mai ma kou naau? Aole anei au i noho ekemu ole, mai ka wa kahiko loa mai, A makau ole hoi oe ia'u?
12 Ja æu objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neæe pomoæi.
E hai aku no au i kou pono, a me kau mau hana, Aole oe e pomaikai ia mau mea.
13 Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali æe ih sve vjetar odnijeti, i uzeæe ih taština. Ali ko se u me uzda, naslijediæe zemlju i dobiæe svetu goru moju.
Ia oe e kahea aku ai, na kou poe oe e hoopakele; E kaikai aku no ka makani ia lakou a pau; Na ka onini lakou e lawe aku; Aka, o ka mea hilinai mai ia'u, nana no e noho i ka aina, A e ili mai no ko'u mauna hoano ia ia.
14 I reæi æe se: poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega.
Olelo iho la ia, E hoouka i ke ala, e hoouka i ke ala. E koomakaukau i ke kuamoo, E kaikai aku i na mea e hina'i, mai ke ala aku o ko'u poe kanaka.
15 Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vjeènosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujuæi duh smjernijeh i oživljujuæi srce skrušenijeh.
No ka mea, penei ka olelo ana mai a ka Mea i hapaiia, Ka Mea i hookiekie hoi, e noho ana ma ke ao pau ole, O Hemolele kona inoa; E noho no au ma kahi kiekie, a hemolele hoi, Me ka mea hoi i mihi, a haahaa hoi ka uhane, E hoomaha i ka uhane o ka mea haahaa, A e hoomaha hoi i ka naau o ka poe mihi.
16 Jer se neæu jednako preti niti æu se dovijeka gnjeviti, jer bi išèeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio.
No ka mea, aole au e paio mau loa, Aole hoi au e huhu aku i na manawa a pau; O maule imua o'u ka naau, A me na uhane a'u i hana'i.
17 Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se otide putem srca svojega.
No ka hewa o kona alunu i huhu aku ai au, a hahau aku la ia ia; Huna no wau i ko'u maka, a huhu aku no; Aka, hele no oia ma ke kolohe, ma ka aoao no o kona naau.
18 Vidim putove njegove, ali æu ga iscijeliti, vodiæu ga i daæu opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže.
Ua ike no au i kona mau aoao, a e hoola aku no au ia ia; A e alakai no hoi au ia ia, A e hoihoi aku i ka maha ia ia, a i kona poe kumakena no hoi.
19 Ja stvaram plod usnama: mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliæu ga.
Na'u no e hana i ka hua o na lehelehe; Ua malu, ua malu ka mea mamao aku, a me ka mea kokoke mai, Wahi a Iehova, a na'u no ia e hoola aku.
20 A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeæe neèistotu i blato.
Ua like ka poe hewa me ke kai kupikipikio, A hiki ole ke lana malie, a ua hooleilei na wai ona i ka wai eka, a me ka lepo.
21 Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj.
Aohe malu no ka poe hewa, wahi a ke Akua o'u.
