Isaija 53

1 Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri?

Ka thuih o ih lok tang kami oh maw? Angraeng ih ban loe mi khaeah maw amtueng?

2 Jer iznièe pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi oblièja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na oèima, èega radi bismo ga poželjeli.

Anih loe a hmaa ah thing tadok baktiah tacawt moe, long karoem ahmuen ah kamprawk thing tangzun baktiah oh; aicae mah koeh han koi krang tidoeh om ai; a khit o hanah kranghoihaih to om ai.

3 Prezren bješe i odbaèen izmeðu ljudi, bolnik i vièan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo.

Kaminawk mah anih to patoek o, pahnawt padah o; anih loe palungsae kami, patangkhang kami ah oh; anih loe minawk mah mikhmai hawk taak ih kami baktiah oh; anih to patoek o, mi mah doeh khingyahaih a paek o ai.

4 A on bolesti naše nosi i nemoæi naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muèi.

Anih mah ni aicae patangkhanghaih hoi palungsethaih to phawh; toe anih loe Sithaw mah danpaek ih kami, thuitaekhaih hoi bohhaih tongh kami ah a poek o lat.

5 Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo.

Toe anih loe aicae zaehaih pongah ahmaa caak moe, aicae sakpazaehaih pongah nganbawh kana a hak; aicae ngan amdinghaih ah kaom thuitaekhaih loe anih nuiah phak, anih bohhaih mah aicae han ngantuisak.

6 Svi mi kao ovce zaðosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas.

Aicae loe tuu baktiah loklam amkhraeng o boih boeh; kami boih mah angmah ih loklam ah caeh o boeh pongah, Angraeng mah aicae zaehaih to anih nuiah amtik.

7 Muèen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje voðen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih.

Anih loe pacaekthlaekhaih hoiah patangkhang, toe anih loe pakha aang ai; anih loe hum han ih tuucaa baktiah caeh o haih, tuumui aatkung hmaa ah kangam duem tuu baktiah, anih loe pakha to aang ai.

8 Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko æe iskazati? jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen.

Toenghaih hoiah lokcaekhaih om ai ah, anih to thongim hoi lokcaekhaih ahmuen hoiah caeh o haih ving; anih to kahing kaminawk ih prae thung hoiah hum o pongah, anih ih acaengnawk to mi mah maw thui tih? Kai ih kaminawk zaehaih pongah anih to boh o.

9 Odrediše mu grob sa zloèincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne uèini nepravde, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem.

Anih loe zaehaih sah ai, pakha ah alinghaih om ai; toe anih to kazae kaminawk ih taprong ah aphum o moe, a duek naah angraengnawk hoi nawnto aphum o.

10 Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeæe natražje, produljiæe dane, i što je Gospodu ugodno napredovaæe njegovom rukom.

Anih to patangkhangsak moe, nganbawh kana paekhaih loe Angraeng koehhaih ah oh; zae angbawn haih hanah a hinghaih na paeksak pacoengah, anih mah angmah ih acaengnawk to hnu tih; hinglung doeh sawk tih; a ban mah Angraeng koehhaih to sah tih.

11 Vidjeæe trud duše svoje i nasitiæe se; pravedni sluga moj opravdaæe mnoge svojim poznanjem, i sam æe nositi bezakonja njihova.

A hing patangkhanghaih atho to hnuk naah, anih mah poeknawmhaih to tawn tih boeh; anih mah nihcae zaehaih to phaw pae pongah, katoeng ka tamna to panoekhaih rang hoiah anih mah pop parai kaminawk to toenghaih paek tih.

12 Zato æu mu dati dio za mnoge, i sa silnima æe dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut meðu zloèince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zloèince se moli.

Anih loe duek khoek to a hinghaih paek pongah, anih to kazae kaminawk hoi nawnto kroek o hmaek; anih mah pop parai kaminawk ih zaehaih to a phawh, kazae kaminawk hanah lawk a thuih pae pongah, kalen kaminawk hoi nawnto tangqum ka paek han, anih mah lak ih hmuen to thacak kaminawk hoi nawnto amzet o tih.