Isaija 51

1 Poslušajte me koji idete za pravdom, koji tražite Gospoda; pogledajte stijenu iz koje ste isjeèeni, i duboku jamu iz koje ste iskopani;

“Fanongo kiate au, ʻakimoutolu ʻoku muimui ki he māʻoniʻoni, ʻakimoutolu ʻoku kumi kia Sihova: vakai ki he maka naʻe tā mei ai ʻakimoutolu, pea ki he ava ʻoe luo naʻe keli ʻakimoutolu mei ai.

2 Pogledajte Avrama, oca svojega, i Saru, koja vas je rodila, kako ga inokosna pozvah i blagoslovih ga i umnožih ga.

Vakai kia ʻEpalahame ko hoʻomou tamai, pea kia Sela naʻa ne fua ʻakimoutolu: he naʻaku ui ia tokotaha pe, pea tāpuaki ia, pea u fakatokolahi ia.

3 Jer æe Gospod utješiti Sion, utješiæe sve razvaline njegove, i pustinju njegovu uèiniæe da bude kao Edem i pustoš njegova kao vrt Gospodnji, radost æe se i veselje nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje.

Koeʻuhi ʻe fakafiemālieʻi ʻe Sihova ʻi Saione: te ne fakafiemālieʻi hono ngaahi potu lala kotoa pē; pea te ne ngaohi hono toafa ke hangē ko Iteni, pea ko hono potu liʻaki ʻo hangē ko e ngoue ʻa Sihova; ʻe ʻilo ʻi ai ʻae fiefia mo e nekeneka, ko e fakafetaʻi, pea mo e leʻo ʻoe Saame.

4 Poslušaj me, narode moj, i èuj me, rode moj; jer æe zakon od mene izaæi i sud svoj postaviæu da bude vidjelo narodima.

“Fanongo kiate au, ʻa hoku kakai, pea tokanga kiate au, ʻa hoku puleʻanga: koeʻuhi ʻe ʻalu atu ʻiate au ha fono, pea te u ngaohi ʻeku fakamaau ke nofo ko e maama ʻoe kakai.

5 Blizu je pravda moja, izaæi æe spasenje moje, i mišice æe moje suditi narodima; mene æe ostrva èekati i u moju æe se mišicu uzdati.

‌ʻOku ofi ʻeku māʻoniʻoni; kuo ʻalu atu ʻeku fakamoʻui, pea ʻe fakamaau ʻe hoku nima ʻae kakai; ʻe tatali kiate au ʻae ngaahi motu, pea te nau falala ki hoku nima.

6 Podignite k nebu oèi svoje i pogledajte dolje na zemlju; jer æe nebesa išèeznuti kao dim i zemlja æe kao haljina ovetšati, i koji na njoj žive pomrijeæe takoðer; a spasenje æe moje ostati dovijeka, i pravde moje neæe nestati.

Hiki hake homou mata ki he ngaahi langi, pea sio ki he māmani ʻi lalo: koeʻuhi ʻe mole fakafokifā ʻae ngaahi langi ʻo hangē ko e ʻohuafi, pea ʻe fakaʻau ʻo motuʻa ʻa māmani ʻo hangē ko e kofu, pea ʻe mate foki mo kinautolu ʻoku nofo ai: ka ʻoku tolonga taʻengata ʻa ʻeku fakamoʻui, pea ʻe ʻikai ngata ʻeku māʻoniʻoni.

7 Poslušajte me koji znate pravdu, narode, kojemu je u srcu zakon moj. Ne bojte se ruženja ljudskoga i od huljenja njihova ne plašite se.

“Fanongo kiate au, ʻakimoutolu ʻoku ʻilo ʻae māʻoniʻoni, ʻae kakai ʻoku ʻi honau loto ʻa ʻeku fono; ʻoua te mou manavahē ki he valoki ʻae kakai, pea ʻoua te mou ilifia ʻi heʻenau lauʻikovi.

8 Jer æe ih moljac izjesti kao haljinu, i kao vunu izješæe ih crv; a pravda moja ostaje dovijeka i spasenje moje od koljena na koljeno.

Koeʻuhi ʻe kai ʻo ʻosi ʻakinautolu ʻe he ane ʻo hangē ko e kofu, pea ʻe kai ʻakinautolu ʻe he ʻuanga ʻo hangē ko e fulufuluʻi sipi: ka ʻoku tolonga taʻengata ʻa ʻeku māʻoniʻoni, pea ko ʻeku fakamoʻui mei he toʻutangata ki he toʻutangata.”

9 Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja?

Ke ke ʻā, ke ke ʻā, ʻai ʻae mālohi, ʻE nima ʻo Sihova; ke ke ʻā, ʻo hangē ko e ngaahi ʻaho ʻi muʻa, ʻi he ngaahi toʻutangata ʻi muʻa. ʻIkai ko koe ia naʻe tuʻusi ʻa Lehapi, pea naʻe taaʻi ʻae talākoni?

10 Nijesi li ti isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske naèinila put da proðu izbavljeni?

‌ʻIkai ko koe ia kuo ke fakamōmoa ʻae tahi, ʻae ngaahi vai ʻoe fuʻu moana; ʻa koe kuo ngaohi ʻae ngaahi loloto ʻoe tahi koe hala ke ʻalu ai ʻae kakai kuo huhuʻi?

11 Tako oni koje iskupi Gospod neka se vrate i doðu u Sion pjevajuæi, i veselje vjeèno neka bude nad glavom njihovom; radost i veselje neka zadobiju, a žalost i uzdisanje neka bježi.

Ko ia, ʻe toe foki mai ʻae kakai kuo huhuʻi ʻe Sihova, pea haʻu mo e hiva ki Saione; pea ʻe ʻi honau ʻulu ʻae fiefia ʻo taʻengata: te nau maʻu ʻae fiefia mo e nekeneka; pea ʻe puna atu ʻae mamahi mo e tangi.

12 Ja, ja sam utješitelj vaš; ko si ti da se bojiš èovjeka smrtnoga i sina èovjeèijega, koji je kao trava?

“Ko au, ʻio, ko au ia, ʻoku fakafiemālieʻi koe: ko hai koe, ke ke manavahē ki ha tangata ʻaia ʻe mate, pea ki he foha ʻoe tangata ʻaia ʻe ngaohi ʻo hangē ko e mohuku;

13 I zaboravio si Boga tvorca svojega, koji je razapeo nebesa i osnovao zemlju? i jednako se bojiš svaki dan gnjeva onoga koji te pritješnjuje kad se sprema da zatire? a gdje je gnjev onoga koji pritješnjuje?

Pea ʻoku ke fakangalongaloʻi ʻa Sihova ko ho tupuʻanga, ʻaia kuo ne fofola ʻae ngaahi langi, pea ai mo e ngaahi tuʻunga ʻo māmani; pea kuo ke manavahē maʻuaipē ʻi he ʻaho kotoa pē koeʻuhi ko e ʻita ʻo ia ʻoku fakamālohi, ʻo hangē ʻoku ne te u ke fakaʻauha? Pea kofaʻā ia ʻae lili ʻoe fakamālohi?

14 Brzo æe se oprostiti sužanj, neæe umrijeti u jami, niti æe biti bez hljeba.

‌ʻOku lele toʻotoʻo ʻae pōpula ke vete ia, pea ke ʻoua naʻa mate ia ʻi he luo, pea ke ʻoua naʻa ʻosi ʻene mā.

15 Jer sam ja Gospod Bog tvoj, koji raskidam more, da valovi njegovi buèe; Gospod nad vojskama ime mi je.

Ka ko au ko Sihova ko ho ʻOtua, naʻaku vaeua ʻae tahi, ʻaia naʻe ʻuʻulu hono peau: ko hono huafa ko Sihova ʻoe ngaahi kautau.

16 Ja ti metnuh u usta rijeèi svoje i sjenom ruke svoje zaklonih te, da utvrdim nebesa i osnujem zemlju, i reèem Sionu: ti si moj narod.

Pea kuo u ʻai ʻeku ngaahi lea ki ho ngutu, pea kuo u fufū koe ʻaki ʻae malumalu ʻo hoku nima, koeʻuhi ke u tō ʻae ngaahi langi, pea ʻai mo e ngaahi tuʻunga ʻo māmani, pea pehē ki Saione, Ko koe ko hoku kakai.’”

17 Probudi se, probudi se, ustani, Jerusalime! koji si pio iz ruke Gospodnje èašu gnjeva njegova, pio si, i talog iz strašne èaše ispio si.

Ke ke ʻā, ke ke ʻā, Tuʻu hake, ʻE Selūsalema, ʻa koe kuo inu ʻi he nima ʻo Sihova ʻae ipu ʻo hono houhau; kuo ke inu ʻae efe ʻoe ipu ʻoe tetetete, pea tatau ia.

18 Od svijeh sinova koje je rodio nijedan ga nije vodio, i od svijeh sinova koje je othranio nijedan ga nije prihvatio za ruku.

‌ʻOku ʻikai ha taha ke fakahinohino ia ʻi he ngaahi foha kotoa pē kuo ne fanauʻi; pea ʻoku ʻikai ha niʻihi ʻoku puke ki hono nima ʻi he ngaahi foha kotoa pē kuo ne tauhi.

19 Ovo te dvoje zadesi; ko te požali? Pustoš i rasap, i glad i maè; ko æe te utješiti?

Kuo hoko ʻae meʻa ni ʻe ua kiate koe; ko hai ʻe mamahi koeʻuhi ko koe? Ko e maumau, mo fakaʻauha, mo e honge, mo e heletā: te u fakafiemālieʻi koe ʻia hai?

20 Sinovi tvoji obamrli leže po krajevima svijeh ulica kao bivo u mreži puni gnjeva Gospodnjega, i karanja Boga tvojega.

Kuo pongia hoʻo ngaahi foha, ʻoku nau tokoto ʻi he ʻulu ʻoe ngaahi hala kotoa pē, ʻo hangē ko e pulu tangata ʻoku hehengi ʻi he kupenga: ʻoku nau fonu ʻi he houhau ʻo Sihova, mo e valoki mei ho ʻOtua.

21 Zato èuj ovo, nevoljni, i pijani, ne od vina.

Ko ia fanongo ki he meʻa ni, ʻa koe ko e mahaki, mo e konā, kae ʻikai ʻi he uaine:

22 Ovako veli Gospod tvoj, Gospod i Bog tvoj, koji brani svoj narod: evo uzimam iz tvoje ruke èašu strašnu, talog u èaši gnjeva svojega; neæeš više piti.

‌ʻOku pehē ho ʻEiki ko Sihova, pea ko ho ʻOtua ʻoku langomakiʻi ʻa hono kakai, “Vakai, kuo u toʻo mei ho nima ʻae ipu ʻoe tetetete, ʻio, ʻae efe ʻoe ipu ʻo hoku houhau; ʻe ʻikai te ke toe inu ia;

23 Nego æu je dati u ruke onima koji te muèe, koji govoriše duši tvojoj: sagni se da prijeðemo, i ti si im podmetao leða svoja da budu kao zemlja i kao ulica onima koji prelaze.

Ka te u ʻai ia ki he nima ʻonautolu ʻoku fakamamahiʻi koe; ʻakinautolu kuo pehē ki ho laumālie, ‘Punou hifo, ka mau laka atu:’ pea kuo ke fakatokoto ho sino ʻo hangē ko e kelekele, pea hangē ko e hala, kiate kinautolu naʻe ʻalu ai.”