Isaija 45
1 Ovako govori Gospod pomazaniku svojemu Kiru, kojega držim za desnicu, da oborim pred njim narode i careve raspašem, da se otvoraju vrata pred njim i da ne budu vrata zatvorena:
Hoe t’Iehovà amy Korese noriza’ey, ie nihafatrareko ty fità’e havana, hampibabohañe aolo’e eo o kilakila ondatio, vaho hampibalaha’e ty am-bania’ o mpanjakao; hanokafa’e o lalam-bey añatrefa’eoo, tsy harindriñe ka o sikadañeo:
2 Ja æu iæi pred tobom, i putove neravne poravniæu, vrata mjedena razbiæu i prijevornice gvozdene slomiæu.
Hiaolo azo iraho, naho hampimiraeko o migoledogoledoñeo; ho tseratseraheko o lalam-bey torisìkeo; vaho ho pozapozaheko o sikadam-bìo;
3 I daæu ti blago tajno i bogatstvo sakriveno, da poznaš da sam ja Gospod Bog Izrailjev, koji te zovem po imenu.
Hatoloko azo o hanañan-kaieñeo, naho ty vara mikafitse an-toetse mietake ao, soa te ho fohi’o te Izaho Iehovà; i mikanjy azo ami’ty tahina’oy; t’i Andrianañahare’ Israele.
4 Radi sluge svojega Jakova i Izrailja izbranika svojega prozvah te imenom tvojim i prezimenom, premda me ne znaš.
Iakobe mpitorokoy, naho Israele jinobokoy, ty nikanjiako azo an-tahinañe, Izaho ty nanolotse azo añarañe ndra te tsy apota’o.
5 Ja sam Gospod, i nema drugoga, osim mene nema boga; opasah te, premda me ne znaš,
Izaho Iehovà vaho tsy aman-tovo, tsy eo t’i Andrianañahare naho tsy Izaho avao; Izaho ty nampidiañe azo ndra te nofi’o.
6 Da bi poznali od istoka sunèanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam Gospod i nema drugoga,
Soa te ho fohi’ o am-panjiriha’ i àndroy pak’ am-pitsofora’eo te tsy eo ty hatovoñ’ahy; Izaho Iehovà, vaho tsy aman-tovo.
7 Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo; ja Gospod èinim sve to.
Izaho ty mamoroñe o hazavàñeo, naho mamboatse o ieñeo; amboareko ty fierañerañañe, vaho foroñeko ty hankàñe; Izaho Iehovà o manao ze he’e zao.
8 Rosite, nebesa, ozgo, i oblaci neka kaplju pravdom, neka se otvori zemlja i neka rodi spasenjem i zajedno neka uzraste pravda; ja Gospod stvorih to.
Mikojojoaha ry likerañeo, boak’ambone ey, ampidoaño havañonañe ry rahoñeo; misokafa ry tane, hampamokarañe fandrombahañe, ampitraofo fitiry ama’e ty havantañañe; Izaho Iehovà, ty namoroñe aze.
9 Teško onom ko se svaða s tvorcem svojim; crijep s drugim crepovima neka se svaða; ali hoæe li kao reæi lonèaru svojemu: šta radiš? za tvoj posao nema ruku.
Hankàñe amy mifandietse amy Mpamboatse azey, manahake ty valàñe-tane amo valàñe-tane an-taneo! hanao ty hoe hao ty lietse amy mpamoroñe azey, Inom-bao o amboare’oo? ndra: ino’ o tsenè’oo t’ie tsy aman-tanañe?
10 Teško onom ko govori ocu: što raðaš? i ženi: što se poraðaš?
Hekoheko amy manao ty hoe aman-drae’ey: Ino o nasama’oo? ndra amy rakembay, Ino ty nitsongoe’o?
11 Ovako veli Gospod svetac Izrailjev i tvorac njegov: pitajte me što æe biti; za sinove moje i za djelo ruku mojih nareðujte mi.
Hoe t’Iehovà, t’i Masi’ Israele, Namboatse azey: Añontanea’o ahy hao o raha ho avio; halohi’o hao iraho amo ana-dahikoo, naho amo fitoloñakoo?
12 Ja sam naèinio zemlju i èovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest.
Izaho, ty namboatse ty tane toy; naho nitsene ondaty ama’e; Izaho, le o tañakoo, ty nandafike o likerañeo vaho liniliko o havasiaña’ iareoo.
13 Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegove poravniæu; on æe sazidati moj grad i roblje moje otpustiæe, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama.
Fa nitsekafeko an-kavañonan-dre, naho ho hene vantañeko o fombà’eo; Ie ty hamboatse i rovakoy, vaho havotso’e hidada, tsy amam-bili’e tsy aman-tambe, o naseseo, Hoe t’Iehovà’ i Màroy.
14 Ovako veli Gospod: trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doæi æe k tebi i biti tvoja; za tobom æe pristati, u okovima æe iæi, i tebi æe se klanjati, tebi æe se moliti govoreæi: doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga.
Hoe t’Iehovà: Homb’ama’o mb’eo, ty fitoloña’ i Mitsraime, naho ty kilanka’ i Kose naho o nte-Sevàý mijoalao, ie ho azo: hañorik’ azo iereo, hitsake mb’eo an-tsilisily, naho hilokolokoa’ iareo hihalaly ama’o ami’ty hoe: Toe ama’areo t’i Andrianañahare, naho tsy eo ty hatovoñ’ Aze; tsy aman’ Añahare ila’e.
15 Da, ti si Bog, koji se kriješ, Bog Izrailjev, spasitelj.
Toe Andrianañahare mietake irehe ry Andrianañahare’ Israele Mpandrombakeo.
16 Oni æe se svi postidjeti i posramiti, otiæi æe sa sramotom svikoliki koji grade likove.
Ho salatse iereo, eka, fonga ho an-tamberen-tane; hitrao-dia am-pivotemboteñañe o mpitsene hazomangao.
17 A Izrailja æe spasti Gospod spasenjem vjeènijem, neæete se postidjeti niti æete se osramotiti dovijeka.
Ry Israele, ie rinomba’ Iehovà am-pandrombahañe tsy modo le tsy ho salatse ndra daba nainai’e donia.
18 Jer ovako veli Gospod, koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i naèinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je naèinio da se na njoj nastava: ja sam Gospod, i nema drugoga.
Fa hoe t’Iehovà Mpamboatse o likerañeo: (i Andrianañahare namoroñe ty tane toy, ie toe nitsene vaho nampijadoñ’ azey.) Tsy namboare’e ho koake. fa namboatse iareo himoneñañe; Izaho Iehovà vaho tsy aman-tovo.
19 Nijesam govorio tajno ni na mraènu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo.
Tsy nivolañe añetake iraho, an-toetse maieñe ao; tsy nanoeko ty hoe ty tiri’ Iakobe: Ipaiao hoe voa-nè, Fe mpitaron-kavañonan-draho, Iehovà, Mpikoike entam-bantañe.
20 Skupite se i doðite, pristupite svi koji ste se izbavili izmeðu naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoæi.
Mifanontona mb’etoañe; mañarinea t’ie nahabotitsike amo kilakila ondatioo! Tsy aman-kilala ze misalika voñe naho mihalaly aman-drahare tsy maharombake.
21 Oglasite, i dovedite, neka vijeæaju zajedno: ko je to od starine kazao? ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i spasitelja drugoga osim mene.
Taroño, aboaho ty enta’ areo; angao t’ie hisafiry! Ia ty nahafitoky zao haehae izay? Ia ty nitsey aze taolo bey añe? Tsy Izaho, Iehovà hao? Tsy aman’ Añahare naho tsy Izaho, t’i Andrianañahare vantañe naho Mpandrombake— tsy eo naho tsy Izaho avao.
22 Pogledajte u mene, i spašæete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.
Mitoliha amako ry hene olon-taneo, soa te ho rombaheñe, amy te Izaho ro Andrianañahare, le tsy aman-tovo.
23 Sobom se zakleh; izide iz usta mojih rijeè pravedna, i neæe se poreæi, da æe mi se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik,
Nifanta am-batako, niboak’am-bavako ao an- kavantaña’e ty tsara vaho tsy hibalike ka, soa te amako ty hitongalefa’ ze kila ongotse, ty hifantà’ ze hene fameleke.
24 I govoriæe: u Gospodu je pravda i sila; k njemu æe doæi; ali æe se posramiti svi koji se gnjeve na nj.
Ho taroñeñe ahy ty hoe: Am’ Iehovà ao avao ty fandrebahañe naho ty haozarañe. Homb’ama’e mb’eo ondatio, fonga hinañanaña o malaiñe Azeo.
25 U Gospodu æe se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.
Am’ Iehovà ao, kila hahazo to ty tiri’ Israele, vaho hirañaraña an-kobay!
