Isaija 34
1 Pristupite, narodi, da èujete; pazite, narodi; neka èuje zemlja i što je u njoj, vasiljena i što se god raða u njoj.
E HOOKOKOKE mai, e ko na aina, i lohe oukou, E hoolohe mai hoi, e na lahuikanaka, E haliu mai hoi ko ka honua, A me kolaila mea a pau e piha ai, O ke ao nei, a me kona mea ulu a pau.
2 Jer se Gospod razgnjevio na sve narode, i razljutio se na svu vojsku njihovu, zatræe ih, predaæe ih na pokolj.
No ka mea, maluna o na lahuikanaka a pau ka inaina o Iehova, A o kona ukiuki hoi maluna o ko lakou lehulehu a pau; Ua molia oia ia lakou, Ua haawi oia ia lakou i ka make.
3 I pobijeni njihovi baciæe se, i od mrtvaca njihovijeh dizaæe se smrad i gore æe se rasplinuti od krvi njihove.
E kiolaia'ku no ko lakou poe i houia, A e pii aku no ka pilau o ko lakou kupapau, A e hooheheeia na kuahiwi i ko lakou koko.
4 I sva æe se vojska nebeska rastopiti, i saviæe se nebesa kao knjiga, i sva vojska njihova popadaæe kao što pada list s vinove loze i kao što pada sa smokve.
E hookii loa aku no na mea a pau o ka lani, A e owili pu ia na lani me he pepa la; E haule no kolaila mau mea a pau ilalo, E like me ka haule ana o ka lau o ke kumuwaina, E like hoi me ka haule ana o ka hua mimino o ka laau fiku.
5 Jer je opojen na nebu maè moj, evo, siæi æe na sud na Edomce i na narod koji sam prokleo da se zatre.
No ka mea, ua inu no ka'u pahikaua ma ka lani a ona; Aia hoi, e iho ana ia maluna o Edoma, Maluna hoi o ka lahuikanaka a'u i hoolilo ai no ka hoopaiia.
6 Maè je Gospodnji pun krvi i tovan od pretiline, od krvi jagnjeæe i jarèije, od pretiline bubrega ovnujskih; jer Gospod ima žrtvu u Vosoru i veliko klanje u zemlji Edomskoj.
Ua ana ka pahikaua o Iehova i ke koko, Ua hapalaia i ke kaikea, I ke koko hoi o na keikihipa momona, a me na kaokane, I ke kaikea hoi ma na puupaa o na hipakane, No ka mea, he mohai ko Iehova ma Bozera, A he luku nui hoi ma ka aina o Edoma.
7 I jednorozi æe siæi s njima i junci s bikovima; zemlja æe se njihova opiti od krvi i prah æe njihov utiti od pretiline.
E haule pu na reema me lakou, A me na bipikane, a me na mea ikaika; A e ona no ko lakou aina i ke koko, A momona no hoi ko lakou lepo i ke kaikea.
8 Jer æe biti dan osvete Gospodnje, godina plaæanja, da bi se osvetio Sion.
No ka mea, o ka la no ia o ko Iehova koopai ana, O ka makahiki hoi o ka hoouku ana no na hakaka o Ziona.
9 I potoci æe se njezini pretvoriti u smolu, i prah njezin u sumpor, i zemlja æe njihova postati smola razgorjela.
E lilo no kolaila muliwai i kepau, A o kolaila lepo hoi i luaipele; A e lilo no kolaila aina i kepau e a ana.
10 Neæe se gasiti ni noæu ni danju, dovijeka æe se dizati dim njezin, od koljena do koljena ostaæe pusta, niko neæe prelaziti preko nje dovijeka.
Aole ia e hoopioia i ka po, aole i ko ao; A e punohu mau loa aku no kona uwahi; E waiho kaha wale ia no ia, mai keia hanauna, a ia hanaua aku, Aohe mea e hele mawaena olaila a hiki i ka manawa pau ole.
11 Nego æe je naslijediti gem i æuk, sova i gavran naseliæe se u njoj, i Gospod æe rastegnuti preko nje uže pogibli i mjerila pustoši.
E komo no malaila ka pelikana, a me ke kipoda; A malaila no hoi e noho ai ka pueo, a me ke koraka; A e hoomoe oia maluna ona i kaula o ka neoneo; A me na pohaku o ka olohelohe.
12 Plemiæe njezine zvaæe da caruju, ali neæe biti nijednoga, i svi æe knezovi njezini otiæi u ništa.
Aole e hea hou ia na'lii malaila no ko aupuni, A e lilo no kona poe luna a pau i mea ole.
13 I trnje æe izniknuti u dvorima njihovijem, kopriva i èkalj u gradovima njihovijem, i biæe stan zmajevima i naselje sovama.
E ulu no ke kakalaioa maloko o kona mau halealii; O ka nahelemaneo, a me ka laau ooi ma kona mau pakaua, A e lilo no ia i wahi no na ilio hihiu, I wahi noho hoi no na iana.
14 I sretaæe se divlje zvijeri s buljinama, aveti æe se dovikivati, ondje æe se naseliti vještice i naæi poèivalište.
E halawai no na ilio hihiu o ka waonahele me na iliohae, A malaila no o hea aku ai ke kao hihiu i kona hoa, A malaila no hoi e noho ai ka lapu o ka po, A e loaa hoi kahi hoomaha nona.
15 Ondje æe se gnijezditi æuk i nositi jaja i leæi ptiæe i sabirati ih pod sjen svoj; ondje æe se sastajati i jastrebovi jedan s drugim.
Malaila no e hana'i ka moolele i kona punana, A hanau, a hoomoe, a hoopunana malalo o kona malu; Malaila no hoi e akoakoa ai na vuletura, O kela mea keia mea, me kona hoa.
16 Tražite u knjizi Gospodnjoj i èitajte, ništa od ovoga neæe izostati i nijedno neæe biti bez drugoga; jer što kažem, on je zapovjedio, i duh æe ih njegov sabrati.
E imi oukou ma ka palapala a Iehova, a e heluhelu no hoi; Aole e haule kekahi o keia mau mea, Aole e nele kekahi i kona hoa; No ka mea, ua olelo no ko'u waha, A na kona Uhane no lakou i hoiliili.
17 Jer im on baci ždrijeb, i ruka njegova razdijeli im zemlju užem, i njihova æe biti dovijeka, od koljena do koljena nastavaæe u njoj.
Ua hailona oia no lakou, A ua puunaue aku oia ia wahi ma ke kaula no lakou; E lilo loa aku no ia aina no lakou, E noho no lakou malaila, ia hanauna aku, a ia hanauna aku.
