Isaija 32
1 Evo, car æe carovati pravo i knezovi æe vladati po pravdi.
Ecce in justitia regnabit rex, et principes in judicio præerunt.
2 I èovjek æe biti kao zaklon od vjetra, i kao utoèište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj.
Et erit vir sicut qui absconditur a vento, et celat se a tempestate; sicut rivi aquarum in siti, et umbra petræ prominentis in terra deserta.
3 I oèi onijeh koji vide neæe biti zaslijepljene, i uši onijeh koji èuju slušaæe.
Non caligabunt oculi videntium, et aures audientium diligenter auscultabunt.
4 I srce nerazumnijeh razumjeæe mudrost, i jezik mutavijeh govoriæe brzo i razgovijetno.
Et cor stultorum intelliget scientiam, et lingua balborum velociter loquetur et plane.
5 Nevaljalac se neæe više zvati knez, niti æe se tvrdica nazivati podašnijem.
Non vocabitur ultra is qui insipiens est, princeps, neque fraudulentus appellabitur major;
6 Jer nevaljalac o nevaljalstvu govori, i srce njegovo gradi bezakonje, radeæi licemjerno i govoreæi na Boga laž, da isprazni dušu gladnomu i napoj žednomu da uzme.
stultus enim fatua loquetur, et cor ejus faciet iniquitatem, ut perficiat simulationem, et loquatur ad Dominum fraudulenter, et vacuam faciat animam esurientis, et potum sitienti auferat.
7 I sprave tvrdièine zle su; smišlja lukavštine da zatre nište rijeèima lažnijem i kad siromah govori pravo.
Fraudulenti vasa pessima sunt; ipse enim cogitationes concinnavit ad perdendos mites in sermone mendacii, cum loqueretur pauper judicium.
8 Ali knez smišlja kneževski, i ustaje da radi kneževski.
Princeps vero ea quæ digna sunt principe cogitabit, et ipse super duces stabit.
9 Ustanite, žene mirne, slušajte glas moj; kæeri bezbrižne, èujte rijeèi moje.
Mulieres opulentæ, surgite, et audite vocem meam; filiæ confidentes, percipite auribus eloquium meum.
10 Za mnogo godina biæete u smetnji, vi bezbrižne; jer neæe biti berbe, i sabiranje neæe doæi.
Post dies enim et annum, vos conturbabimini confidentes; consummata est enim vindemia, collectio ultra non veniet.
11 Strašite se, vi mirne; drkæite, vi bezbrižne, svucite se, budite gole, i pripašite oko sebe kostrijet,
Obstupescite, opulentæ; conturbamini, confidentes: exuite vos et confundimini; accingite lumbos vestros.
12 Bijuæi se u prsi za lijepijem njivama, za rodnijem èokotima.
Super ubera plangite, super regione desiderabili, super vinea fertili.
13 Trnje i èkalj niknuæe na zemlji naroda mojega, i po svijem kuæama veselijem, u gradu veselom.
Super humum populi mei spinæ et vepres ascendent: quanto magis super omnes domos gaudii civitatis exultantis!
14 Jer æe se dvorovi ostaviti, vreve gradske nestaæe; kule i stražare postaæe peæine dovijeka, radost divljim magarcima i paša stadima,
Domus enim dimissa est, multitudo urbis relicta est, tenebræ et palpatio factæ sunt super speluncas usque in æternum; gaudium onagrorum, pascua gregum.
15 Dokle se ne izlije na nas duh s visine i pustinja postane njiva a njiva se stane uzimati za šumu.
Donec effundatur super nos spiritus de excelso, et erit desertum in carmel, et carmel in saltum reputabitur.
16 Tada æe sud stanovati u pustinji, i pravda æe stajati na njivi.
Et habitabit in solitudine judicium, et justitia in carmel sedebit.
17 I mir æe biti djelo pravde, što æe pravda uèiniti biæe pokoj i bezbrižnost dovijeka.
Et erit opus justitiæ pax, et cultus justitiæ silentium, et securitas usque in sempiternum.
18 I moj æe narod sjedjeti u mirnu stanu i u šatorima pouzdanijem, na poèivalištima tihim.
Et sedebit populus meus in pulchritudine pacis, et in tabernaculis fiduciæ, et in requie opulenta.
19 Ali æe grad pasti na šumu, i grad æe se vrlo sniziti.
Grando autem in descensione saltus, et humilitate humiliabitur civitas.
20 Blago vama koji sijete pokraj svake vode, i puštate volove i magarce.
Beati qui seminatis super omnes aquas, immittentes pedem bovis et asini.
