Isaija 3
1 Jer gle, Gospod, Gospod nad vojskama uzeæe Jerusalimu i Judi potporu i pomoæ, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi,
Ecce dominator Dominus exercituum auferet a Ierusalem, et a Iuda validum et fortem, omne robur panis, et omne robor aquae:
2 Junaka i vojnika, sudiju i proroka, i mudarca i starca,
fortem, et virum bellatorem, iudicem, et prophetam, et ariolum, et senem:
3 Pedesetnika i ugledna èovjeka, i savjetnika i vješta umjetnika i èovjeka rjeèita.
Principem super quinquaginta, et honorabilem vultu, et consiliarium, et sapientem de architectis, et prudentem eloquii mystici.
4 I daæu im knezove mladiæe, i djeca æe im biti gospodari.
Et dabo pueros principes eorum, et effeminati dominabuntur eis.
5 I èiniæe silu u narodu jedan drugome i svaki bližnjemu svojemu; dijete æe ustajati na starca i nepošten èovjek na poštena.
Et irruet populus, vir ad virum, et unusquisque ad proximum suum: tumultuabitur puer contra senem, et ignobilis contra nobilem.
6 I èovjek æe uhvatiti brata svojega iz kuæe oca svojega govoreæi: imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom.
Apprehendet enim vir fratrem suum domesticum patris sui dicens: Vestimentum tibi est, princeps esto noster, ruina autem haec sub manu tua.
7 A on æe se zakleti u onaj dan govoreæi: neæu biti ljekar, niti imam kod kuæe hljeba ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu.
Respondebitque in die illa, dicens: Non sum medicus, et in domo mea non est panis, neque vestimentum: nolite constituere me principem populi.
8 Jer se obori Jerusalim i Juda pade, jer se jezik njihov i djela njihova protive Gospodu da draže oèi slave njegove.
Ruit Ierusalem, et Iudas concidit: quia lingua eorum et adinventiones eorum contra Dominum, ut provocarent oculos maiestatis eius.
9 Što se vidi na licu njihovu svjedoèi na njih, razglašuju grijeh svoj kao Sodom, ne taje; teško duši njihovoj! jer sami sebi èine zlo.
Agnitio vultus eorum respondit eis: et peccatum suum quasi Sodoma praedicaverunt, nec absconderunt: vae animae eorum, quoniam reddita sunt eis mala.
10 Recite pravedniku da æe mu dobro biti, jer æe jesti plod od djela svojih.
Dicite iusto quoniam bene, quoniam fructum adinventionum suarum comedet.
11 Teško bezbožniku! zlo æe mu biti, jer æe mu se naplatiti ruke njegove.
Vae impio in malum: retributio enim manuum eius fiet ei.
12 Narodu mojemu èine silu djeca, i žene su im gospodari. Narode moj! koji te vode, zavode te, i kvare put hoda tvojega.
populum meum exactores sui spoliaverunt, et mulieres dominatae sunt eis. Popule meus, qui te beatum dicunt, ipsi te decipiunt, et viam gressuum tuorum dissipant.
13 Ustaje Gospod na parbu, stoji da sudi narodima.
Stat ad iudicandum Dominus, et stat ad iudicandos populos.
14 Gospod æe doæi na sud sa starješinama naroda svojega i s knezovima njegovijem, jer vi potrste vinograd, grabež od siromaha u vašim je kuæama.
Dominus ad iudicium veniet cum senibus populi sui, et principibus eius: vos enim depasti estis vineam meam, et rapina pauperis in domo vestra.
15 Zašto gazite narod moj i lice siromasima satirete? govori Gospod, Gospod nad vojskama.
Quare atteritis populum meum, et facies pauperum commolitis, dicit Dominus Deus exercituum?
16 Još govori Gospod: što se poniješe kæeri Sionske i idu opružena vrata i namigujuæi oèima, sitno koraèaju i zvekeæu nogama,
Et dixit Dominus: Pro eo quod elevatae sunt filiae Sion, et ambulaverunt extento collo, et nutibus oculorum ibant, et plaudebant, ambulabant, pedibus suis, et composito gradu incedebant:
17 Zato æe Gospod uèiniti da oæelavi tjeme kæerima Sionskim, i otkriæe Gospod golotinju njihovu.
Decalvabit Dominus verticem filiarum Sion, et Dominus crinem earum nudabit.
18 Tada æe Gospod skinuti nakit s obuæe i vezove i mjeseèiæe,
In die illa auferet Dominus ornamentum calceamentum,
19 Nizove i lanèiæe i trepetljike,
et lunulas, et torques, et monilia, et armillas, et mitras,
20 Ukosnike i podveze i pojase i stakalca mirisna i oboce,
et discriminalia, et periscelidas, et murenulas, et olfactoriola, et inaures,
21 Prstene i poèeonike,
et annulos, et gemmas in fronte pendentes,
22 Sveèane haljine i ogrtaèe i prijevjese i toboce,
et mutatoria, et palliola, et linteamina, et acus,
23 I ogledala i košuljice i oglavlja i pokrivala.
et specula, et sindones, et vittas, et theristra.
24 I mjesto mirisa biæe smrad, i mjesto pojasa raspojasina, mjesto pletenica æela, mjesto širokih skuta pripasana vreæa, i mjesto ljepote ogorjelina.
Et erit pro suavi odore foetor, et pro zona funiculus, et pro crispanti crine calvitium, et pro fascia pectorali cilicium.
25 Tvoji æe ljudi pasti od maèa i junaci tvoji u ratu.
Pulcherrimi quoque viri tui gladio cadent, et fortes tui in praelio.
26 I tužiæe i plakaæe vrata njegova, a on æe pust ležati na zemlji.
Et moerebunt atque lugebunt portae eius, et desolata in terra sedebit.
