Isaija 21

1 Breme pustinji na moru. Kao vihori koji prolaze na jug, tako æe doæi iz pustinje, iz zemlje strašne.

Onus deserti maris. Sicut turbines ab africo veniunt, de deserto venit, de terra horribili.

2 Ljuta utvara javi mi se. Nevjernik nevjeru èini, pustošnik pustoši; hodi, Elame; opkoli, Midijo! svemu uzdisanju uèiniæu kraj.

Visio dura nuntiata est mihi: qui incredulus est infideliter agit; et qui depopulator est vastat. Ascende, Ælam; obside, Mede; omnem gemitum ejus cessare feci.

3 Zato su bedra moja puna bola; muke me obuzeše kao kad se muèi porodilja; zgurih se èujuæi, prepadoh se videæi.

Propterea repleti sunt lumbi mei dolore; angustia possedit me sicut angustia parturientis; corrui cum audirem, conturbatus sum cum viderem.

4 Srce mi se smete, groza me poduze; noæ milina mojih pretvori mi se u strah.

Emarcuit cor meum; tenebræ stupefecerunt me: Babylon dilecta mea posita est mihi in miraculum.

5 Postavi sto, stražar neka straži; jedi, pij; ustajte knezovi, mažite štitove.

Pone mensam, contemplare in specula comedentes et bibentes: surgite, principes, arripite clypeum.

6 Jer ovako mi reèe Gospod: idi, postavi stražara da ti javi što vidi.

Hæc enim dixit mihi Dominus: Vade, et pone speculatorem, et quodcumque viderit annuntiet.

7 I vidje kola, i dva reda konjika; kola s magarcima i kola s kamilama; i pažaše dobro velikom pažnjom.

Et vidit currum duorum equitum, ascensorem asini, et ascensorem cameli; et contemplatus est diligenter multo intuitu.

8 I povika kao lav: gospodaru, ja stojim jednako na straži danju, i stojim na straži po svu noæ.

Et clamavit leo: Super speculam Domini ego sum, stans jugiter per diem; et super custodiam meam ego sum, stans totis noctibus.

9 I evo doðoše na kolima ljudi, u dva reda konjici. Tada povika i reèe: pade, pade Vavilon, i svi rezani likovi bogova njegovijeh razbiše se o zemlju.

Ecce iste venit ascensor vir bigæ equitum; et respondit, et dixit: Cecidit, cecidit Babylon, et omnia sculptilia deorum ejus contrita sunt in terram.

10 Vršaju moj, i pšenice gumna mojega! što èuh od Gospoda nad vojskama, Boga Izrailjeva, javih vam.

Tritura mea et filii areæ meæ, quæ audivi a Domino exercituum, Deo Israël, annuntiavi vobis.

11 Breme Dumi. Vièe k meni neko sa Sira: stražaru! šta bi noæas? stražaru! šta bi noæas?

Onus Duma. Ad me clamat ex Seir: Custos, quid de nocte? custos, quid de nocte?

12 Stražar reèe: doæi æe jutro, ali i noæ; ako æete tražiti, tražite, vratite se, doðite.

Dixit custos: Venit mane et nox; si quæritis, quærite; convertimini, venite.

13 Breme Arapskoj. Po šumama u Arapskoj noæivaæete, putnici Dedanski!

Onus in Arabia. In saltu ad vesperam dormietis, in semitis Dedanim.

14 Iznesite vode pred žedne, koji živite u zemlji Temi, sretite s hljebom bjegunca.

Occurrentes sitienti ferte aquam, qui habitatis terram austri; cum panibus occurrite fugienti.

15 Jer æe bježati od maèa, od maèa gologa, od luka zapetoga i od žestokoga boja.

A facie enim gladiorum fugerunt, a facie gladii imminentis, a facie arcus extenti, a facie gravis prælii.

16 Jer ovako mi reèe Gospod: za godinu, kao što je godina najamnièka, nestaæe sve slave Kidarske.

Quoniam hæc dicit Dominus ad me: Adhuc in uno anno, quasi in anno mercenarii, et auferetur omnis gloria Cedar.

17 I što ostane hrabrijeh strijelaca sinova Kidarskih, biæe malo; jer Gospod Bog Izrailjev reèe.

Et reliquiæ numeri sagittariorum fortium de filiis Cedar imminuentur; Dominus enim Deus Israël locutus est.