Isaija 20

1 Godine koje doðe Tartan na Azot, kad ga posla Sargon car Asirski, te bi Azot i uze ga,

I te tau i haere mai ai a Taratana ki Aharoro, i a ia i unga ra e Harakono kingi o Ahiria, i tana whawhaitanga ki Aharoro, a horo ana a reira i a ia;

2 U to vrijeme reèe Gospod preko Isaije sina Amosova govoreæi: idi, skini kostrijet sa sebe, i izuj obuæu s nogu svojih. I uèini tako i iðaše go i bos.

I taua wa ka korero a Ihowa, ara a Ihaia tama a Amoho, ka ki, Wetekina atu te kakahu taratara i tou hope, whakarerea atu ano tou hu i tou waewae. Na pera ana ia, haere tahanga ana, kahore hoki he hu.

3 Tada reèe Gospod: kako ide sluga moj Isaija go i bos za znak i èudo što æe biti do tri godine Misiru i Etiopskoj,

Na ka mea a Ihowa, Ka rite ki taku pononga, ki a Ihaia, ka toru nei ona tau e haere tahanga ana, kahore hoki he hu, hei tohu, hei mea whakamiharo ki a Ihipa raua ko Etiopia;

4 Tako æe odvesti car Asirski u ropstvo Misirce, i Etiopljane u sužanjstvo, djecu i starce, gole i bose i golijeh zadnjica, na sramotu Misircima.

Ka pena ano ta te kingi o Ahiria arahi i nga Ihipiana hei parau, i nga Etiopiana hei whakarau, i te taitamariki, i te kaumatua, kahore he kakahu, kahore he hu, takoto kau ana nga papa, whakama iho a Ihipa.

5 I prepašæe se i posramiæe se od Etiopske, uzdanice svoje, i od Misira, ponosa svojega.

Ka pororaru ano ratou, ka whakama ki a Etiopia, ki ta ratou i tumanako ai, ki a Ihipa ano, ki to ratou kororia.

6 I reæi æe tada koji žive na ovom ostrvu: gle, to je uzdanica naša, ka kojoj pritjecasmo za pomoæ da se saèuvamo od cara Asirskoga; kako æemo se izbaviti?

A e mea te tangata o taua takutai i taua ra, Nana, ko ta tatou tenei i tumanako ai, ko ta tatou i rere atu ai kia ora ai i te kingi o Ahiria; a me pehea tatou ka mawhiti ai?