Isaija 2
1 Rijeè koja doðe u utvari Isaiji sinu Amosovu za Judu i za Jerusalim.
Judah hoi Israel kawng pongah Amoz capa Isaiah mah hnuk ih hmuen loe hae tiah oh.
2 Biæe u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrðena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaæe se k njoj svi narodi.
Hnukkhuem ni ah, Angraeng im ohhaih mae loe maesomnawk boih pongah sang tih, mae ranui koekah om ueloe, prae kaminawk boih to ahmuen ah angcuu o tih.
3 I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo stazama njegovijem; jer æe iz Siona izaæi zakon, i rijeè Gospodnja iz Jerusalima.
Pop parai kaminawk caeh o ueloe, Angraeng ih mae ah, angzo oh, Jakob Sithaw ih im ah caeh o tahang si; anih ih loklam ah a caeh o thai hanah, anih mah angmah ih loklam to aicae hanah patuek tih, tiah thui o tih; patukhaih lok loe Zion hoiah caeh tih, Angraeng ih lok loe Jerusalem hoiah caeh tih.
4 I sudiæe meðu narodima, i karaæe mnoge narode, te æe raskovati maèeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neæe dizati maèa narod na narod, niti æe se više uèiti boju.
Anih mah prae kaminawk salakah lokcaek ueloe, paroeai kaminawk to thuitaek tih; to naah loe nihcae ih sumsen to long atokhaih hanah patoh o ueloe, tayaenawk doeh cakoih ah sah o tih boeh; sumsen hoiah prae maeto pacoeng maeto muk o mak ai boeh, misa angthawk hanah doeh poek o mak ai boeh.
5 Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Gospodnjoj.
Aw Jakob imthung takoh, angzo oh, Angraeng aanghaih ah amkae o si.
6 Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istoènijeh i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuðinski.
Jakob imthung takoh to na pahnawt sut boeh; nihcae loe ni angyae bang ih palunghahaih hoiah koi o, nihcae loe Philistin kaminawk baktih toengah hmabang angzo han koi hmuen thui kop kami ah oh o moe, prae kalah kaminawk hoiah amyok o boeh.
7 I zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovijem nema kraja.
Nihcae ih prae loe sui, sumkanglung hoiah koi moe, kroeklaek ai khoek to hmuenmaenawk a tawnh o; prae doeh hrangnawk hoiah koi moe, hrang lakoknawk doeh kroeklaek ai khoek to a tawnh o;
8 Puna je zemlja njihova i idola; djelu ruku svojih klanjaju se, što naèiniše prsti njihovi.
nihcae ih prae loe sakcop ih krang hoiah koi moe, angmacae ban hoiah sak o ih, angmacae banpazung hoiah sak o ih hmuennawk to a bok o.
9 I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti.
To pongah kami mah lu takhum ueloe, kami maeto boih mah poekhaih to pahnaem o tih; nihcae to tahmen hmah.
10 Uði u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova.
Angraeng hoi thacak a lensawkhaih loe zitthoh pongah, thlungkhaw thungah akun oh loe, maiphu thungah anghawk oh.
11 Ponosite oèi èovjeèije poniziæe se, i visina ljudska ugnuæe se, a Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan.
Anih mah amoek kami ih mik to pahnaem pae ueloe, kaminawk amoekhaih doeh pakhrawt pae tih; to niah loe Angraeng angmah khue ni pakoeh o tih boeh.
12 Jer æe doæi dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te æe biti poniženi,
Misatuh kaminawk ih Angraeng ih ani loe amoek kami, poeksang kami, amkoeh kaminawk boih nuiah om tih; nihcae to pakhrah tathuk ah om tih:
13 I na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske,
kasang moe, amoek, Lebanon ih Sidar thingnawk boih, Bashan ih aok thingnawk boih,
14 I na sve gore visoke i na sve humove izdignute,
maesangnawk hoi kasang maesomnawk boih,
15 I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi,
misa toephaih imsangnawk boih hoi tapangnawk boih,
16 I na sve laðe Tarsiske i na sve likove mile.
Tarshish ih palongpuinawk boih hoi khet kahoih krangnawk boih nuiah doeh om tih.
17 Tada æe se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan.
Kami amoekhaih to pahnaem ueloe, kaminawk poeksanghaih doeh pakhrah pae tathuk tih; to niah loe Angraeng angmah khue ni pakoeh o tih boeh.
18 I idola æe nestati sasvijem.
Anih mah krangnawk to paro boih tih boeh.
19 I ljudi æe iæi u peæine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
Angraeng hoi a thacak lensawkhaih loe zitthoh pongah, long ahuen hanah anih angthawk naah, kaminawk loe thlungkhaw hoi longkhaw thungah akun o tih.
20 Tada æe baciti èovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje naèini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima,
To na niah loe kaminawk mah a bok o hanah sui, sumkanglung hoiah a sak o cop ih krangnawk to, thangbui hoi pungpihnawk vah hanah patoh o tih boeh.
21 Ulazeæi u rasjeline kamene i u peæine kamene od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
Angraeng hoi a thacak lensawkhaih loe zitthoh pongah, long ahuen hanah anih angthawk naah, kaminawk loe thlungkhaw hoi cathaengkhawnawk thungah cawn o tih.
22 Proðite se èovjeka, kojemu je dah u nosu; jer šta vrijedi?
Angmah mah sak ih hnahkhaw hoiah takhi anghah kami oephaih to toengh o lai ah; anih loe avanghaih timaw oh?
