< Isaija 12 >
1 I reæi æeš u ono vrijeme: hvalim te, Gospode, jer si se bio razgnjevio na me, pa se odvratio gnjev tvoj, i utješio si me.
Nianang adlawa moingon kamo, “Pasalamatan ko ikaw, Yahweh. Kay bisan nasuko ka kanako, nawala ang imong kapungot, ug gihupay mo ako.
2 Gle, Bog je spasenje moje, uzdaæu se i neæu se bojati, jer mi je sila i pjesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj.
Tan-awa, ang Dios maoy akong kaluwasan; mosalig ako ug dili mahadlok, kay si Yahweh, oo, si Yahweh ang akong kusog ug awit. Siya ang nahimo nakong kaluwasan.”
3 S radošæu æete crpsti vodu iz izvora ovoga spasenja.
Inubanan sa kalipay magsag-ob kamo ug tubig gikan sa mga atabay sa kaluwasan.
4 I tada æete reæi: hvalite Gospoda, glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo.
Moingon kamo nianang adlawa, “Pasalamati si Yahweh ug sangpita ang iyang ngalan; ipahayag ang iyang mga buhat ngadto sa katawhan, imantala nga gipasidunggan ang iyang ngalan.
5 Pojte Gospodu, jer uèini velike stvari, neka se zna po svoj zemlji.
Awiti si Yahweh, kay naghimo siya ug mahimayaong mga butang; ipahibalo kini ngadto sa tibuok kalibotan.
6 Klikuj i pjevaj, koja sjediš u Sionu, jer je svetac Izrailjev velik posred vas.
Paghugyaw ug singgit alang sa kalipay, kamong lumolupyo sa Zion, kay bantogan ang Usa ka Balaan sa Israel nga anaa sa inyong taliwala.”