Osija 7
1 Kad lijeèim Izrailja, tada se pokazuje bezakonje Jefremovo i zloæa Samarijska; jer èine laž, i lupež ulazi, i napolju udara èeta.
Israel te ka hoeih sak vaengah tah Ephraim kathaesainah neh Samaria kah boethae khaw phoe. A honghi a saii uh dongah hlanghuen loh a muk tih vongvoel ah caem a capit thil.
2 I ne govore u srcu svom da ja pamtim svako bezakonje njihovo; sada stoje oko njih djela njihova, preda mnom su.
Tedae a thinko nen pataeng amih kah boethae boeih te ka poek a ti uh moenih. Amamih kah khoboe loh amamih a ven doeah ni ka mikhmuh ah a om uh coeng.
3 Nevaljalstvom svojim vesele cara i lažima svojim knezove.
Amih kah boethae dongah manghai a kohoe tih amih kah laithae dongah mangpa a kohoe.
4 Svi èine preljubu; kao peæ su koju užari hljebar, koji prestane stražiti kad zamijesi tijesto pa dokle uskisne.
Amih aka samphaih te boeih he buh thong loh a toih tapkhuel banghui ni. Vaidamtlam a nook te a phuelh daengah ni a rhuet te duem pueng.
5 Na dan cara našega razbolješe se knezovi od mijeha vina, i on pruži ruku svoju potsmjevaèima.
Mamih kah manghai khohnin ah tah misurtui kah sue loh mangpa rhoek a nue sak dongah a kut te aka hnukpoh rhoek taengah a thoh.
6 Jer na zasjede svoje upravljaju srce svoje, koje je kao peæ; hljebar njihov spava cijelu noæ, ujutru gori kao plamen ognjeni.
Amih lungbuei te tapkhuel bangla a sulbung neh khoyin khing tawn uh tih a buh thong neh muelh ip. A mincang ah tah hmaisai hmai bangla a toih.
7 Svi su kao peæ ugrijani i proždiru svoje sudije; svi carevi njihovi padaju, nijedan izmeðu njih ne vièe k meni.
Amih te tapkhuel bangla boeih ling tih amih kah laitloek rhoek te khaw a hlawp uh. A manghai rhoek khaw boeih cungku uh tih amih khuiah kai aka khue om pawh.
8 Jefrem se pomiješao s narodima; Jefrem je pogaèa neprevrnuta.
Ephraim amah he pilnam neh a pitpom dongah Ephraim he a hoi mueh buh la poeh.
9 Inostranci jedu mu silu, a on ne zna; sijede kose popadaju ga, a on ne zna.
Kholong loh a thadueng a yoop pah pataeng a ming moenih. A lu soah sampok a haeh khaw a ming moenih.
10 I ponositost Izrailjeva svjedoèi mu u oèi, ali se ne vraæaju ka Gospodu Bogu svojemu niti ga traže uza sve to.
A mikhmuh ah Israel kah hoemdamnah a phoe pah lalah a Pathen BOEIPA taengla mael uh pawt tih he boeih nen khaw amah a tlap uh moenih.
11 I Jefrem je kao golub, lud, bezuman; zovu Misir, idu u Asirsku.
Ephraim he lungbuei a tal hil a hloih vahui bangla om. Egypt te a khue uh tih Assyria la cet uh.
12 Kad otidu, razapeæu na njih mrežu svoju, kao ptice nebeske svuæi æu ih, karaæu ih kako je kazivano u zboru njihovu.
A caeh van bangla amih soah ka lawk ka phuel vetih amih te vaan kah vaa bangla ka suntlak sak ni. Amamih rhaengpuei kah olthang bangla amih te ka thuituen ni.
13 Teško njima, jer zaðoše od mene; pogibao æe im biti, jer me iznevjeriše; ja ih iskupih, a oni govoriše na me laž.
Kai taeng lamloh a poeng uh dongah amih aih. te anunae. Kai taengah boe a koek dongah amih ham rhoelrhanah om coeng. Kai loh amih ka lat lalah pataeng amih loh kai taengah laithae a thui uh.
14 Niti me prizivaše iz srca svojega, nego ridaše na odrima svojim; žita i vina radi skupljajuæi se otstupaju od mene.
A lungbuei lamloh kai taengah pang uh pawt dae cangpai neh misur thai baih ham tah a thingkong dongah rhung uh tih kai lamloh nong uh.
15 Kad ih karah, ukrijepih im mišice; ali oni misliše zlo na me.
Kai loh amih ban te ka moem tih ka thuituen dae kai taengah boethae la moeh uh.
16 Vraæaju se, ali ne k višnjemu, postaše kao luk lažljiv; knezovi æe njihovi popadati od maèa s obijesti jezika svojega; to æe im biti potsmijeh u zemlji Misirskoj.
A sosang pawt te a mael thil uh tih tangkawl payai bangla om uh. A kosi ol dongah amih kah mangpa rhoek te tumca neh cungku uh ni. Te te Egypt khohmuen ah amih tamdaengnah la om.
