Osija 13
1 Kad Jefrem govoraše, bješe strah; bješe se uzvisio u Izrailju; ali se ogriješi o Vala, te umrije.
Ephraim tah rhihnah neh cal tih anih te Israel khuiah a pomsang. Tedae Baal rhangneh a boe dongah ni a duek.
2 I sada jednako griješe i grade sebi lijuæi od srebra svojega po razumu svojemu likove, koji su svi djelo umjetnièko, a oni govore za njih: ljudi koji prinose žrtve neka cjeluju teoce.
Tedae tholh te a koei uh coeng dongah amamih ham amamih kah cak te a lungcuei tarhing ah mueihloe la a saii uh. Te boeih te kutthai rhoek kah kutci muei mai. Te te amih loh, “Aka nawn hlang loh vaitoca te mok uh,” a ti uh.
3 Zato æe biti kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane, kao pljeva, koju odnosi vjetar s gumna, i kao dim iz dimnjaka.
Te dongah mincang cingmai bangla, thoh hang neh aka hma buemtui bangla, cangtilhmuen lamkah aka thikthuek cangkik bangla, bangbuet lamkah hmaikhu bangla om uh ni.
4 A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje Misirske, i Boga osim mene nijesi poznao, i osim mene nema ko bi spasao.
Tedae Egypt khohmuen lamkah pataeng na Pathen tah Yahweh kamah ni. Kai phoeiah pathen a tloe na ming noek moenih kai mueh ah khangkung khaw a om moenih.
5 Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj.
Rhamling khohmuen kah khosoek ah pataeng kai loh nang kan ming coeng.
6 Imajuæi dobru pašu bijahu siti; ali èim se nasitiše, ponese se srce njihovo, zato me zaboraviše.
Amih kah rhamtlim neh hah la hah uh tih a lungbuei a pomsang. Te dongah ni kai n'hnilh uh.
7 Zato æu im biti kao lav, kao ris vrebaæu ih na putu.
Te dongah amih soah sathuengca bangla ka om vetih kaihlaeng bangla longpuei ah ka mae ni.
8 Srešæu ih kao medvjedica kojoj uzmu medvjediæe, i rastrgaæu im sve srce njihovo i izješæu ih ondje kao lav; zvijerje poljsko raskinuæe ih.
Amih te dueidah laemhong vom bangla ka doe vetih a lungbuei kah a pahuep ka phen pah ni. Te vaengah sathuengnu loh kohong mulhing a baeh bangla amih te pahoi ka dolh ni.
9 Propao si, Izrailju; ali ti je pomoæ u meni.
Nang kah bomkung kamah taeng lamloh Israel nang te m'phae ni.
10 Gdje ti je car? gdje je? neka te saèuva u svijem gradovima tvojim; gdje li su sudije tvoje, za koje si govorio: daj mi cara i knezove?
Na khopuei boeih ah nang aka khang ham na manghai neh nang kah lai aka tloek bal te ta? Te la, “Kai hamla manghai neh mangpa la m'pae,” na ti dae.
11 Dadoh ti cara u gnjevu svom, i uzeh ga u jarosti svojoj.
Manghai te nang taengah ka thintoek neh kam paek tih ka thinpom neh kan lat.
12 Svezano je bezakonje Jefremovo, ostavljen je grijeh njegov.
Ephraim kathaesainah loh puen a cak tih a tholhnah te a khoem pah coeng.
13 Bolovi kao u porodilje spopašæe ga, sin je nerazuman, jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi.
Ca cun bungtloh loh anih taengah pai coeng. Anih tah camoe khaw a cueih moenih. Ca om tue vaengah khaw a om moenih.
14 Od groba æu ih izbaviti, od smrti æu ih saèuvati; gdje je, smrti, pomor tvoj? gdje je, grobe, pogibao tvoja? kajanje æe biti sakriveno od oèiju mojih. (Sheol h7585)
Amih te saelkhui kut lamloh ka lat ni. Amih te dueknah lamloh ka tlan ni. Dueknah nang kah duektahaw te melae? Saelkhui nang kah lucik te melae? Suemnah khaw ka mik lamloh thuh uh ni. (Sheol h7585)
15 Rodan æe biti meðu braæom svojom; ali æe doæi istoèni vjetar, vjetar Gospodnji, koji ide od pustinje, i usahnuæe mu izvor, i studenac æe mu zasušiti; on æe odnijeti blago od svijeh dragih zaklada.
Anih te pacaboeina lakli ah a thaih rhah mai cakhaw BOEIPA kah kanghawn yilh ha pai ni. Khosoek lamloh a khuen vetih a thunsih khaw kak ni. A tuisih khaw a khah pah ni. Anih te thakvoh khuikah sahnaih hnopai boeih a rhth pah ni.
16 Samarija æe opustjeti, jer se odmetnu od Boga svojega; oni æe pasti od maèa, djeca æe se njihova razmrskati i trudne žene njihove rasporiti.
A Pathen te a koek dongah Samaria boe coeng. Cunghang dongah cungku uh vetih a camoe rhoek te a til uh ni. A bungvawn khaw a boe pah ni.
