Jevrejima 1

1 Bog koji je negda mnogo puta i razliènijem naèinom govorio ocevima preko proroka,

Ik'o yoots dúr ay weerindon, nebiyiwots weeron nonih nih wotssh ayoto keewtni b́ teshi,

2 govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina, Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori. (aiōn g165)

Andomó dúr s'uwanatse jam keewo b́ naatetwok'o b́ woshtson b́ naay weeron noosh keewre, dats jamonowere bíne bí'azi. (aiōn g165)

3 Koji buduæi sjajnost slave i oblièje biæa njegova, i noseæi sve u rijeèi sile svoje, uèinivši sobom oèišæenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola velièine na visini,

Ik'i mango golr b́be'et bíyatsne, bí b́ doyon b́ s'eenon Ik'onton ike. B́ kúp' aap'on azeets jamo tep'dek't kurirwee, ash ashuwots morro b́ s'ayintsiyakon darotse Ik' kup'o k'ani aaromants beewtsere.

4 I toliko bolji posta od anðela koliko preslavnije ime od njihova dobi.

Eshe bísh imets shúútso melakiwotssh imets shúútsoniyere bogtso b́ wottsok'oon Ik'o naay, melakiwotsiyere ayidek't boge.

5 Jer kome od anðela reèe kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin.

B́ jamon melakiwotsitse, «Neehe t naay neene, hambets taa neen shuure, » Wee «Taa bísh nih wotitwe, bíwere t naayi wotituwe» bí ettso konshe?

6 I opet uvodeæi prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anðeli Božiji.

Ik'o b́ naay k'aabo datsanats b́woshor «Melaki jamwots bísh sagadone» etre.

7 Tako i anðelima govori: koji èini anðele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni.

B́ melakiwots jangoshmó «B́ melakiwotsi shayirwotsi B́ gutswotsno taw laluwo woshitwee» bí eti.

8 A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga. (aiōn g165)

B́ naayi jangoshmó, «Ik'ono! n naashi jooro dúre dúroshe b́ beeti, N mengsti gumbonu kááwon bín nk'eezit gumbee, (aiōn g165)

9 Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti veæma od drugova tvojijeh.

Kááwu finono n shuni, morri gondo n shit'i, Manatse tuutson Ik'o neen, n tohwotsiyere bog gene'úwo neesh imet fuuto níats b́ fuuti» etfe.

10 I opet: ti si, Gospode, u poèetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh:

Andowere aani, «Doonzono! nee shin shino datsu nk'oons'i, Darwotswere nkishi finnee,

11 Ona æe proæi, a ti ostaješ: i sva æe ostarjeti kao haljina,

Bo jametswere t'afitkne, Neemó beetune, Bo jametswere tahok'o s'uwitkne

12 I saviæeš ih kao haljinu, i izmijeniæe se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina neæe nestati.

Shemok'o boon k'odetune, Bowere tahok'o wonetúnee, Nemó jam aawo woneratsnee, N dúronwere s'uwo deshatse» bíeti

13 A kome od anðela reèe kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?

Ik'o b́ melakiwotsitse, «N balangarwotsi n tufi shirots t gedfetso t k'ano maantsan beewe» bí et konshe?

14 Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji æe naslijediti spasenije?

Bere, melaki jamwots kashit ash ashuwotssh finosh wosheets Ik'i guuts wotts shayirwotsi woteratsnowa?