< Avakum 2 >

1 Na straži svojoj stadoh, i stajah na kuli, i motrah da vidim šta æe mi reæi i šta bih odgovorio onome koji me koraše.
Ka tuemkoi dongah ka cak vetih vongup soah khaw ka pai ni. Te vaengah kai taengah metla a thui khaw hmuh ham neh kai kah toelthamnah soah metla thuung ham ka dawn ni.
2 I odgovori mi Gospod i reèe: piši utvaru, i da bude razgovijetno na ploèama da se lako èita.
Tedae BOEIPA loh kai n'doo tih, “Mangthui he daek lamtah cabael dongah thuicaih laeh. Te daengah ni aka tae loh te te a yong puei eh.
3 Jer æe još biti utvara do odreðenoga vremena, i govoriæe šta æe biti do pošljetka i neæe slagati; ako oklijeva, èekaj je, jer æe zacijelo doæi, i neæe odocniti.
Mangthui he tingtunnah ham pueng oe akhaw a bawtnah te thoeng. Uelh cakhaw a laithae mahpawh. Amah te rhing lah ha pawk rhoe ha pawk bitni, uelh mahpawh.
4 Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; a pravednik æe od vjere svoje živ biti.
Calak he a khui ah a hinglu a dueng moenih ne. Tedae aka dueng tah a uepomnah neh hing.
5 A kako vino vara, taki je èovjek ohol, niti ostaje u stanu; jer raširuje duh svoj kao grob, i kao smrt je, koja se ne može nasititi i zbira k sebi sve narode i skuplja k sebi sva plemena. (Sheol h7585)
Misurtui dongah khaw hlang hnukpoh. Moemlal khaw a uem uh moenih. Anih te saelkhui bangla a hinglu ka tih amah khaw dueknah bangla hah tlaih pawh. Te dongah namtom boeih te amah hamla a kol tih pilnam boeih te amah hamla a coi. (Sheol h7585)
6 Neæe li ga svi oni uzeti u prièu i u zagonetke, i reæi: teško onom koji umnožava što nije njegovo! dokle æe? i koji trpa na se gusto blato.
Amih boeih he amah taengkah moenih a? neh anih te nuettahnah olkael a phueih uh bitni. Te vaengah, “Anunae, amah kah pawt neh me hil nim a kum vetih amah hamla amthah a ludoeng ve,” a ti ni.
7 Neæe li najedanput ustati oni koji æe te gristi? i neæe li se probuditi oni koji æe te rastrzati, i kojima æeš biti grabež?
Nang aka tuk rhoek te buengrhuet thoo tih n'haeng vaengah nang n'tonga sak vetih amih kah maehbuem la na om mahpawt nim?
8 Što si ti oplijenio mnoge narode, tebe æe oplijeniti sav ostatak od naroda, za krv ljudsku i za nasilje uèinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu.
Namah loh namtom muep na buem dongah khaw, hlang thii phu dongah khaw, khohmuen khorha neh nang n'ngaeh a khui khosa boeih kah kuthlahnah dongah khaw pilnam aka coih boeih loh nang n'buem uh ni.
9 Teško onome koji se lakomi na gadan dobitak kuæi svojoj, da postavi gnijezdo svoje na visokom mjestu i saèuva se oda zla.
Anunae a im hamla aka thae mueluemnah neh aka mueluem tih yoethae kut lamloh huul uh hamla hmuensang ah a bu aka khueh aih.
10 Smislio si sramotu kuæi svojoj da zatreš mnoge narode, i ogriješio si se o svoju dušu.
Na imkhui kah yahpohnah te na taeng tih pilnam muep na kuet dongah na hinglu tah tholh coeng.
11 Jer æe kamen iz zida vikati, i èvor iz drveta svjedoèiæe.
Te dongah pangbueng lamloh lungto te pang vetih thing dong lamkah yael loh a doo ni.
12 Teško onome koji gradi grad krvlju i osniva grad nepravdom!
Anunae, thii neh kho aka thoong tih dumlai neh khorha aka saelh aih.
13 Gle, nije li od Gospoda nad vojskama da ljudi rade za oganj i narodi se trude ni za što?
Te te caempuei BOEIPA taeng lamkah moenih a te? Pilnam a kohnue he hmai hamla rhoeh coeng. Namtu loh a poeyoek la a tawnba te rhoeh coeng.
14 Jer æe se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao što je more puno vode.
Tui loh tuitunli soah a khuk bangla BOEIPA kah thangpomnah aka ming te diklai ah bae ni.
15 Teško onome koji poji bližnjega svojega, dodaje mijeh svoj da bi ga opojio i gledao mu golotinju.
Anunae, kosi na poem te a hui aka tul tih amih a tlingyal te paelki hamla aka rhuihmil sak.
16 Nasitiæeš se sramote mjesto slave, pij i ti, i otkrij golotinju svoju; doæi æe k tebi èaša u desnici Gospodnjoj, i bljuvotina æe sramna biti na slavi tvojoj.
Thangpomnah lamloh yahpohnah na hah bitni. Namah khaw o lamtah hli vaikhai. BOEIPA bantang kah boengloeng namah taengah m'vael vetih nang kah thangpomnah soah yahrhai na poh bitni.
17 Jer nasilje uèinjeno Livanu pokriæe te i pustoš meðu zvijerjem koja ga je plašila, za krv ljudsku i nasilje uèinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu.
Hlang thii long tih khohmuen khorha neh a khuikah khosa boeih sokah kuthlahnah dongah Lebanon kah kuthlahnah loh nang n'khuk vetih rhamsa kah rhoelrhanah loh n'rhihyawp sak ni.
18 Šta pomaže rezan lik što ga izreza umjetnik njegov? šta liven lik i uèitelj laži, te se umjetnik uzda u djelo svoje gradeæi nijeme idole?
Mueithuk he balae a hoeikhang? Te te a saek mueihlawn khaw a picai mai. Tedae amah kah benbonah a hlinsai te a pangtung dongah ni mueirhol olmueh saii hamla ni a khuiah a honghi a thuinuet.
19 Teško onome koji govori drvetu: preni se! i nijemu kamenu: probudi se! Hoæe li on uèiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu.
Anunae thing taengah 'Haenghang laeh'ngolsut lungto taengah 'Haenghang laeh' aka ti nah aih. Te loh n'thuinuet tang aya te? Te te sui neh cak la a boh thil. Tedae hil pakhat khaw a khui ah a om moenih ta.
20 A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; muèi pred njim, sva zemljo!
BOEIPA tah a hmuencim bawkim ah om. Saah lah, diklai pum he a mikhmuh ah om.

< Avakum 2 >