Postanak 9
1 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju;
Nitatan’Añahare t’i Nòake naho o ana-dahi’eo ami’ty hoe: Mitomboa naho mangetseketseha vaho liforo ty tane toy.
2 I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.
Le amy ze kila biby ambone’ ty tane toy naho amy ze voron-tioke naho amy ze mpisitsitse an-tane atoy, vaho amy ze fiañe an-driak’ ao ty fihembañañe naho ty firevendreveñañe ama’ nahareo, fa natolotse am-pità’ areo.
3 Što se god mièe i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.
Ho fikama’ areo ze hene raha veloñe; manahake ty nanolorako anahareo o ahetse maindoñindoñeo ty anolorako ze satan’ Añahare.
4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.
Fe tsy ho kamae’ areo ze nofotse reketse ty havelo’e—i lio’ey.
5 Jer æu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake æu je zvijeri iskati; iz ruke samoga èovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaæu dušu èovjeèiju.
Toe ho paiaeko an-taña’ ze fonga biby naho am-pità’ondaty naho am-pitàn-drahalahi’ ondaty ty lio’areo, ty havelo’areo. Ho paiako ty fiai’indatiy.
6 Ko prolije krv èovjeèiju, njegovu æe krv proliti èovjek; jer je Bog po svojemu oblièju stvorio èovjeka.
Ze mampiori-dio ondaty, Le hampiorihe’ondaty ka ty lio’e. Fa ami’ty vintan’Añahare ty nitseneañe ondatio.
7 Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
Aa le mahavokara vaho mangetseketseha, miraoraòa an-tane atoy vaho mihamaroa ama’e.
8 I reèe Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreæi:
Le hoe t’i Andrianañahare amy Nòake naho amo ana-dahi’e nindre ama’eo:
9 A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,
Ingo te mañori-pañina ama’areo naho amo tarira’areo hanonjohio iraho,
10 I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svaèim što je izašlo iz kovèega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.
naho amy ze kila raha veloñe mindre ama’areo, o voroñeo, o hareo, naho ze fonga bibi’ ty tane toy, ze niakatse i lakam-poloaiy, ze kila’ bibi’ ty tane toy.
11 Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neæe nijedno tijelo poginuti od potopa, niti æe više biti potopa da zatre zemlju.
Horizako ama’areo ty fañinako te tsy hampaitoeñe an-drano fiempoempoañe ka ze kila nofotse, vaho tsy ho rotsahe’ ty fiempoempoan-drano ka ty tane toy.
12 I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka:
Hoe t’i Andrianañahare, Zao ty vilo’ ty fañina ifañinàko ama’areo naho amo kila raha veloñe mindre ama’ areoo pak’amy ze hene tariratse añe:
13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta izmeðu mene i zemlje.
Ho reketeko amo rahoñeo ty àvako ho vilo’ ty fañinako ami’ty tane toy.
14 Pa kad oblake navuèem na zemlju, vidjeæe se duga u oblacima,
Ie ampandrahoñeko ty ambone’ ty tane toy, le hiboak’ amo rahoñeo i avañey
15 I opomenuæu se zavjeta svojega koji je izmeðu mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neæe više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.
le ho tiahiko i fañinako ama’ areo naho amo raha veloñe ama’ nofotse iabioy; vaho tsy ho empoempoe’ o ranoo ka ze hene nofotse handrotsake aze.
16 Duga æe biti u oblacima, pa æu je pogledati, i opomenuæu se vjeènoga zavjeta izmeðu Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.
Ie amo rahoñeo i avañey, le ho treako vaho ho tiahiko i fañina tsy ho modo añivon’ Añahare naho ze hene raha veloñe ama’ nofotse an-tane atoiy.
17 I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji.
Hoe t’i Andrianañahare amy Nòake, izay ty ho vilo’ i fañina norizeko añivo’ Ahy naho ze kila nofotse an-tane atoiy.
18 A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.
O ana’ i Nòake niakatse i lakam-poloaio, le i Seme naho i Kame vaho Ièfete. Rae’ i Kanàne t’i Kame.
19 To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.
I telo rey ro ana-dahi’ i Nòake; le boak’ am’ iereo ty nanitsihañe ty tane toy.
20 A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd.
Niorotse niava tane t’i Nòake vaho nambole valoboke.
21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.
Ie nikama ty divai’e le nimamo vaho tsy aman-tsaroñe t’ie an-kiboho’e ao.
22 A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braæe svoje na polju.
Nizoe’ i Kame, rae’ i Kanàne, ty fihalon-drae’e le vinola’e ty rahalahi’e roe alafe ao.
23 A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.
Aa le rinambe’ i Seme naho Ièfete ty lamba, le nasampe an-tsoro’ iareo roe le nidisa-voly nanaroñe ty fihalon-drae’e; nitolike ty lahara’iareo tsy nahatrea i fihaloa’ey.
24 A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin,
Ie nivañoñe amy divai’ey t’i Nòake naho nahafohiñe i nanoa’ i ana-tsitso’ey,
25 I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje!
le hoe re, Afàtse t’i Kanàne fa ho mpitorom-pitoroñe amo roahalahi’eo. Hoe ka re,
26 I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!
Rengèñe t’Iehovà, Andrianañahare’ i Seme, fa ho mpitoro’e t’i Kanàne.
27 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!
Hampientaren’Añahare t’Ièfete, ie himoneñe an-kiboho’ i Seme, vaho ho mpitoro’e t’i Kanàne.
28 I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.
Niveloñe telon-jato tsy limampolo taoñe tafara’ i fiempoempoañey t’i Nòake.
29 A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.
Nañeneke sivan-jato-tsi-limampolo taoñe ty hene andro’ i Nòake, vaho nihomake. Izay ty fanoñona’ o ana’ i Nòakeo
