Postanak 6
1 A kad se ljudi poèeše množiti na zemlji, i kæeri im se narodiše.
Te vaengkah hlang loh diklai hman ah pungtai pahoi tih amamih ham canua cun uh hatah,
2 Videæi sinovi Božji kæeri èovjeèije kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe.
Pathen capa rhoek loh hlang canurhoek te then tilaa hmuh uh. Te dongah amih te amamih yuu la boeiha coelh tih a loh uh.
3 A Gospod reèe: neæe se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina.
Te dongah BOEIPA loh, “Hlang ngawn tah pumsa la om tih kai kah mueihla loh hlang taengah kumhal ah ka naep eh a ti pawt dongah hlang kah khohnin he kum ya neh kum kul mah om saeh,” a ti.
4 A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kæerima èovjeèijim, pa im one raðahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu.
Te vaeng tue ah Nephilim rhoek tah diklai ah om uh. A hnukah khaw Pathen capa rhoek te hlang canurhoek taengah kun uh tih amih ham ca a cun pauh. Amihte khosuen kah hlangrhalh la ming aka om hlang rhoek ni.
5 I Gospod videæi da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle,
BOEIPA loh diklai hmanah hlang kah boethae he yet tih a lungbuei kopoek neh benbonah loh boeih khaw hnin takuema thae bueng ni tilaa hmuh.
6 Pokaja se Gospod što je stvorio èovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu.
Te dongah BOEIPA loh diklai hmankah hlanga saii te hal coeng tih a lungbuei te tlo.
7 I reèe Gospod: hoæu da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od èovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.
Te dongah BOEIPA loh, “Ka suen hlang te diklai hman lamkah ka khoe pawn ni. Hlang khaw, rhamsa khaw, rhulcai khaw, vaan kah vaa khaw amih ka saii dongah te ka hal coeng,” a ti.
8 Ali Noje naðe milost pred Gospodom.
Tedae Noah tah BOEIPA mik ah mikdaithen la om.
9 Ovo su dogaðaji Nojevi: Noje bješe èovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje.
Hekah he tah Noah kah rhuirhong ni. Noah he amah kah thawnpuei khuiah hlang duengneha cuemthuek la om. Pathen nen khaw Noah tah pongpa hmaih.
10 I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta.
Noah loh capa pathum Shem, Ham neh Japheth tea sak.
11 A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja.
Te vaengah diklai te Pathen mikhmuh ah poci tih diklai te kuthlahnahloh a khulae.
12 I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji.
Te dongah Pathenloh a sawt vaengah diklai hmanah pumsa boeih tah a longpuei te poci tih diklai khaw poci coeng ne.
13 I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom.
Te dongah Pathen loh Noah taengah, “Pumsa boeih kah a bawtnah tah ka mikhmuh ah pai coeng. Amih mikhmuh lamkah kuthlahnahte diklai hah. Te dongah ni diklai neh amihte ka phae ne.
14 Naèini sebi kovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.
Namah ham gopher thing neh lawngte saii lamtah lawng tea bu saii pah. Te phoeiah a khui ah khaw, poeng ah khaw aang neh hnil.
15 I naèini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;
Tekah lawng te metlamna saii eh tikoinih, lawng kah a yun te dong ya thum, a daang dong sawmnga, a sang dong thukip lo ni.
16 Pusti dosta svjetlosti u kovèeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovèegu sa strane; i naèini ga na tri boja: donji, drugi i treæi.
Lawng te imphuna saii vetih tlungyun te tah dong khat cup sak. Te phoeiah lawng kah a kaep ah thohka khueh lamtah a cuek, pabae neh pathum la saii.
17 Jer evo pustiæu potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve æe izginuti.
Kai khaw kamah loh pumsa boeihte phae hamla diklai ah tuilii tui kang khuen coeng ne. A khuiah vaan hmui lamkah hingnah mueihla khaw, diklai dongkaha cungkuem he pal ni.
18 Ali æu s tobom uèiniti zavjet svoj: i uæi æeš u kovèeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.
Tedae nang taengah kai kah paipi te ka thoh vetih nang khaw, na carhoek khaw, na yuu khaw, na langa rhoek khaw, namah neh lawng khuilana khuen ni.
19 I od svega živa, od svakoga tijela, uzeæeš u kovèeg po dvoje, da saèuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude.
Te vaengah mulhing boeih lamkah khaw, pumsa boeih lamkah khaw a hluei neha la te panitah khueh lamtah namah taengah hing sak ham lawng te boeih paan puei.
20 Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se mièe na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uðe s tobom, da ih saèuvaš u životu.
Vaa te khaw amah hui la, rhamsa lamkah khaw amah hui la, diklai ah rhulcai boeih lamkah amah hui la, boeih khuikah panit tah hlun ham nang taengah ham paan saeh.
21 I uzmi sa sobom svega što se jede, i èuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima.
Te phoeiah na caak ham buh boeihte namah taengah khuen lamtah namah ham tung. Namah ham neh amih ham cakok la om saeh,” a ti nah.
22 I Noje uèini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako uèini.
Te dongah Noahloh a saiitih Pathen loh aniha uen boeih tea saii van.
The World is Destroyed by Water
