Postanak 49
1 Poslije sazva Jakov sinove svoje i reèe: skupite se da vam javim šta æe vam biti do pošljetka.
Ya: igobe da egefe huluane misa: ne sia: ne, ilima amane sia: i, “Gadenene gilisima. Na da dilima fa: no misunu hou olelemu.
2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svojega.
Ya: igobe egefelali! Gilisima amola nabima! Dilia ada Isala: ili amo ea sia: nabima!
3 Ruvime, ti si prvenac moj, krjepost moja i poèetak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom.
Liubene! Di da na magobo mano amola na gasa gala. Na da asigilaloba, di da na magobo mano lalelegei. Dia gasa da na mano huluane ilia gasa baligi dagoi.
4 Navro si kao voda; neæeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svojega i oskvrnio je legav na nju.
Di da gasa bagade hano neda: i agoane. Be dia hou da baligi bagade hame ba: mu. Bai di da dia eda diaheda: su fafai wadela: lesi. Di da na gidisedagi uda amola gilisili golai.
5 Simeun i Levije, braæa, maèevi su im oružje nepravdi.
Simiane amola Lifai da eyalali amola olalali fi esala. Ela da ela gegesu liligi amoga gegenana, mi hanane gasa fisa.
6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svojem pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove.
Na da ela wamolegei sia: dasu gilisisu amoma hame gilisimu. Bai ela da ougiba: le, dunu medole lelegei amola ela da hedemusa: bulamagau gawali ili gasuga: igimusa: emo dina: fi dai.
7 Proklet da je gnjev njihov, što bješe nagao, i ljutina njihova, što bješe žestoka; razdijeliæu ih po Jakovu, i rasuæu ih po Izrailju.
Ela ougi da gia: i bagade amola dodona: gi gala. Amaiba: le, ela ougi amoma na da gagabui aligima: ne ilegesa. Na da ela fi afafane, Isala: ili soge huluane amola Isala: ili fi huluane amo ganodini ela fi da afafane esalebe ba: mu.
8 Juda, tebe æe hvaliti braæa tvoja, a ruka æe ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaæe ti se sinovi oca tvojega.
Yuda! Diolalali ili da dima nodomu. Di da dima ha lai dunu amo ilia galogoa gagusu. Diolalali ilia da dima begudumu.
9 Laviæu Juda! s plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko æe ga probuditi?
Yuda da laione wa: me defele esala. E da ohe fi fane legelalu, hi diasuga bu asili, golai dialebe ba: sa. Dunu huluane da e didilisimusa: beda: i bagade.
10 Palica vladalaèka neæe se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne doðe onaj kome pripada, i njemu æe se pokoravati narodi.
Yuda da Hina Bagadedafa amo ea dagulu gagui dagoi ba: mu. Egaga lalelegei manolali da eso huluane hina bagade dunu esalumu. Dunu fi eno da ema dabe ima: ne, gaguli misunu, amola nabasu hou hamoma: ne, ema begudumu.
11 Veže za èokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtaè svoj u soku od grožða.
E da ea dougi amo waini efe baligili ida: iwane gala amo ilima la: gisisa. E da ea abula amo waini hano (maga: me agoane ba: sa) amo ganodini dodofesa.
12 Oèi mu se crvene od vina i zubi bijele od mlijeka.
E da waini bagade nabeba: le, ea si da maga: me agoane ba: sa. E da dodo maga: me nabeba: le, ea bese da ahea: iai agoane ba: sa.
13 Zavulon æe živjeti pokraj mora i gdje pristaju laðe, a meða æe mu biti do Sidona.
Sebiulane da hano wayabo bagade bega: esalumu. Dusagai bagade da ea hano bega: hahawane misunu. Ea soge da asili, ea dagomusa: alalo da Saidone moilai bai bagade ba: mu.
14 Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru,
Isiga ea hou da dougi (amo da udigili ea baligiga legesu esa amo dogoa golai dialebe) ea hou hame baligisa.
15 I vidjev da je poèivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuæe ramena svoja da nosi, i plaæaæe danak.
Be e da helefisu soge hahawane ba: sa. Amola soge huluane da noga: idafa e da dawa: sa. Amaiba: le, e da dioi liligi gaguli masa: ne beguduli ahoa. Dunu eno da ema gasa fili logebeba: le, e da udigili hawa: hamosu dunu ba: mu.
16 Dan æe suditi svojemu narodu, kao jedno izmeðu plemena Izrailjevih.
Da: ne da ea fi ilima ouligisu dunu esalumu. Ea fi dunu ilia da Isala: ili dunu fi eno amo defele ba: mu.
17 Dan æe biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kièicu, te pada konjik nauznako.
Da: ne da gasonasu sa: ya: be amo da logo bega: dialebe agoane ba: mu. Amo sa: ya: be da hosi ea emo gufi gasonasea, dunu da hosi da: iya fila heda: i da baligidudili dafamu.
18 Gospode, tebe èekam da me izbaviš.
Hina Gode! Na da Dia gaga: sudafa ba: ma: ne ouesala.
19 A Gad, njega æe vojska svladati; ali æe najposlije on nadvladati.
Ga: de! Wamolasu dunu gilisisu da Ga: dema doagala: musa: misunu. Be Ga: de da sinidigili ili se bobogemu.
20 U Asira æe biti obilata hrana, i on æe davati slasti carske.
A: sie ea soge amoga ha: i manu ida: iwane ba: mu. E da ha: i manu hina bagade dunu moma: ne defele, amo sagale faimu. E da sagale nasu dunu noga: iwane ba: mu.
21 Neftalim je košuta puštena, i govoriæe lijepe rijeèi.
Na: badalai da ‘dia’ ohe fi amo da udigili hehenane lala, amo defele ba: sa. Amo ‘dia’ da mano ida: iwane lalelegesa.
22 Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida.
Yousefe da udigili lalebe dougi amo da gufi hano gadenene esalebe agoane ba: sa. Amola udigili lalebe hosi mano agologa esalebe agoane ba: sa.
23 Ako ga i ucvijeliše ljuto i strijeljaše na nj, i biše mu neprijatelji strijelci,
Ema ha lai dunu da nimiwane ema doagala: musa: mabe. Ilia da dadiga gala: musa: ema se bobogesa.
24 Opet osta jak luk njegov i ojaèaše mišice ruku njegovijeh od ruku jakoga Boga Jakovljeva, odakle posta pastir, kamen Izrailju,
Be e da ea dadi mae yaguguiwane gagusa. Amola Ya: igobe ea Gode Bagadedafa da Ea Gasaga ea loboga gasa iaha. Gode da Isala: ili fi ilima Fidisu amola Sibi Ouligisu esala.
25 Od silnoga Boga oca tvojega, koji æe ti pomagati, i od svemoguæega, koji æe te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice.
Dia ada amo ea Gode da dima Fidisu esala. Gode Bagadedafa da dima hahawane dogolegele fidilala amane. Gibu da gadodili osoboa daha. Gufi hano da osobo hagudu gala. Di da bulamagau bagohame amola mano bagohame gala. Amo da Gode Ea dima hahawane dogolegele fidisu.
26 Blagoslovi oca tvojega nadvisiše blagoslove mojih starijeh svrh brda vjeènijeh, neka budu nad glavom Josifovom i nad tjemenom odvojenoga izmeðu braæe.
Eno da fage (widi, bali, gagoma, naisi) amola sogea amola hahawane dogolegele fidisu E da dima iaha da musa: hemonega hamoi goumi amola liligi ida: iwane gala amo mae mugululi dialalalumu agolo ganodini gala. Yousefe da amo hahawane dogolegele fidisu hou ba: ma: ne, na da Godema sia: ne gadosa. Yousefe ea hou da hisuba: le, e da yolalali ilima afafai dagoi ba: sa.
27 Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a veèerom dijeli plijen.
Bediamini da gasonasu wa: me (wufi) defele esala. Hahabe amola daeya, e da fane legesa amola gasonaha.”
28 Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovijem blagoslovi ih.
Gadodili dedei da Isala: ili fi fagoyale galu. Amo sia: dedei da Ya: igobe ea fada: i sia: , ea bogomu gadenenanoba, ea mano afae afae ilima asigibio sia: ma: ne sia: i.
29 Potom im zapovjedi i reèe im: kad se priberem k rodu svojemu, pogrebite me kod otaca mojih u peæini koja je na njivi Efrona Hetejina,
Ya: igobe da egefe ilima amane sia: i, “Na da wali bogole, na aowalali ilima gilisimu. Amaiba: le, na da: i hodo dilia na eda ilia uli dogosu amo gele gelabo amo Ifalone (Hidaide dunu) ea ifabi ganodini diala, amoga na da: i uli dogone salima.
30 U peæini koja je na njivi Makpelskoj prema Mamriji u zemlji Hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob.
Amo soge da Ma: gafila amo Ga: ina: ne soge ganodini amola Ma: melei moilaiga eso maba gusudili amoga diala. A: ibalaha: me da amo gele gelabo, ifabi amola bogoi uli dogosu hamoma: ne, Ifalonema bidi lai dagoi.
31 Ondje pogreboše Avrama i Saru ženu njegovu, ondje pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i ondje pogreboh Liju.
Amogai ilia da A: ibalaha: me amola idua Sela uli dogone sali. Amogai ilia da Aisage amola idua Lebega uli dogoi. Amola amogai na da Lia uli dogone sali.
32 A kupljena je njiva i peæina na njoj u sinova Hetovijeh.
Amo ifabi amola gele gelabo da Hidaide dunu amoga bidi lai. Amogai na da: i hodo uli dogone salima.”
33 A kad izgovori Jakov zapovjesti sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umrije, i pribran bi k rodu svojemu.
Ya: igobe da egefe ilima ea fada: i sia: huluane dagoloba, e da diaguduli, bogoi dagoi.
