Postanak 39
1 A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovjednik stražarski, èovjek Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše onamo.
Joseph to Izip prae ah caeh o haih tathuk; Faro ih angraeng maeto ah kaom, Izip kami, misatuh angraeng Potiphar mah, Joseph to Ishmael kaminawk ih ban thung hoiah a qanh.
2 I Gospod bješe s Josifom, te bi sreæan, i življaše u kuæi gospodara svojega Misirca.
Angraeng mah Joseph to oh haih, anih loe tuinuen hoih kami ah oh; anih loe Izip kami, angmah angraeng ih im ah oh.
3 I gospodar njegov vidje da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci njegovoj.
Angraeng mah anih oh thuih pongah, a sak ih toknawk boih ah hmacawn, tito angmah ih angraeng mah panoek.
4 I Josif steèe milost u njega, i dvoraše ga; a najposlije postavi ga nad cijelijem domom svojim, i što god imaše njemu dade u ruke.
Joseph loe anih ih mikcuk naakrak ah khosakhaih hoiah anih ih tok to sak pae; angmah ih imthung khenzawnkung ah a suek moe, a tawnh ih hmuennawk boih doeh anih ban ah ap.
5 A kad ga postavi nad domom svojim i nad svijem što imaše, od tada Gospod blagoslovi dom toga Misirca radi Josifa; i blagoslov Gospodnji bješe na svemu što imaše u kuæi i u polju.
Anih to imthung takoh hoi a tawnh ih hmuennawk boih khenzawnkung ah suek pacoengah, Joseph rang hoiah Angraeng mah Izip kami ih imthung takoh to tahamhoihaih paek; Angraeng tahamhoihaih loe Potiphar mah tawnh ih im ih hmuennawk hoi lawk ah tawnh ih hmuennawk boih nuiah oh.
6 I ostavi u Josifovijem rukama sve što imaše, i ne razbiraše ni za što osim jela koje jeðaše. A Josif bijaše lijepa stasa i lijepa lica.
To pongah a tawnh ih hmuennawk to Joseph khaeah a paek boih; anih loe takaw caak khue ai ah loe, a tawnh ih hmuen roe poek ai boeh; Joseph loe somsang hoih moe, krang doeh hoih.
7 I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegova zagleda u Josifa, i reèe: lezi sa mnom.
Nazetto maw oh pacoengah loe angraeng ih zu mah Joseph to khit moe, kai hae na iip haih ah, tiah a naa.
8 A on ne htje, nego reèe ženi gospodara svojega: eto gospodar moj ne razbira ni za što što je u kuæi, nego što god ima dade meni u ruke.
Toe Joseph mah angmak pae, angmah ih angraeng zu khaeah, Khenah, ka angraeng mah imthung ah kaom hmuennawk boih ka ban ah ap boeh pongah, im ah a suek ih hmuenmae to poek ai boeh;
9 Ni sam nije veæi od mene u ovoj kuæi, i ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žena; pa kako bih uèinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?
hae imthung takoh ah kai pong kalen kue mi doeh om ai boeh; nang loe anih ih zu ah na oh pongah, nang khue ai ah loe ka angraeng mah kai hanah paawt ih hmuen tidoeh om ai; kawbang maw kalen parai hae baktih kasae hmuen hoiah zaehaih to Sithaw hmaa ah ka sah thai tih? tiah a naa.
10 I ona govoraše take rijeèi Josifu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom ni da se bavi kod nje.
Nito pacoeng nito Joseph khaeah to baktih lok to a thuih pae, toe Joseph loe anih to iih haih moe, nawnto oh haih han koeh ai pongah, anih ih lok to tahngai pae ai.
11 A jedan dan kad doðe Josif u kuæu da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnjih u kuæi,
Nito naah Joseph loe angmah ih tok to sak hanah imthung ah caeh; to naah imthung ah tamna maeto doeh om ai.
12 Ona ga uhvati za haljinu govoreæi: lezi sa mnom. Ali on ostaviv joj u rukama haljinu svoju pobježe i otide.
Potiphar ih zu mah Joseph ih laihaw to patawnh moe, Kai hae na iip haih ah, tiah a naa. Toe Joseph mah angmah ih laihaw to nongpata ban ah angkhring pae sut moe, im tasa bangah cawnh taak ving.
13 A kad ona vidje gdje joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježe,
Nongpata mah Joseph loe laihaw angkhring moe, anih ban ah caehtaak sut pacoengah, tasa bangah cawnh ving boeh, tiah panoek naah,
14 Viknu èeljad svoju, i reèe im govoreæi: gledajte, doveo nam je èovjeka Jevrejina da nas sramoti; doðe k meni da legne sa mnom, a ja povikah iza glasa;
nongpata mah a im ih kaminawk to kawk moe, nihcae khaeah, Khenah, aicae pahnui thuih han ih ni hae Hebru kami hae aicae khaeah a hoih; anih loe kai iih haih hanah kai khaeah angzoh, toe tha hoi ka hang;
15 A on kad èu gdje vièem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe i otide.
tha hoi ka hanghaih lok to anih mah thaih naah, angmah ih laihaw to kai khaeah a caehtaak sut moe, im tasa bangah a cawnh ving, tiah a naa.
16 I ona ostavi haljinu njegovu kod sebe dok mu gospodar doðe kuæi.
Angmah ih angraeng im ah angzo ai karoek to, Joseph ih laihaw to nongpata angmah khaeah suek.
17 A tada mu reèe ovako govoreæi: sluga Jevrejin, kojega si nam doveo, doðe k meni da me osramoti;
Angraeng angzoh naah loe hae tiah a thuih pae, Kaicae khaeah nang hoih ih Hebru thendoeng loe kai pahnui thuih hanah kai khaeah angzoh;
18 A ja povikah iza glasa, te on ostaviv haljinu svoju kod mene pobježe.
Toe tha hoi ka hangh naah, angmah ih laihaw to kai khaeah a caeh taak moe, angmah to loe im tasa bangah cawnh ving, tiah a naa.
19 A kad gospodar njegov èu rijeèi žene svoje gdje mu reèe: to mi je uèinio sluga tvoj, razgnjevi se vrlo.
To tiah na tamna mah kai hae ang sak, tiah a zu mah thuih ih lok to angraeng mah thaih naah, a sava palungphuihaih loe hmai baktiah amngaeh.
20 I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gdje ležahu sužnji carski; i bi ondje u tamnici.
Joseph ih angraeng mah anih to naeh moe, siangpahrang mah thong pakhrak ih kaminawk suekhaih ahmuen ah Joseph to suek; Joseph loe to ih thongim thungah oh.
21 Ali Gospod bješe s Josifom i raširi milost svoju nad njim i uèini te omilje tamnièaru.
Toe Joseph loe Angraeng mah oh thuih; a nuiah tahmenhaih amtuengsak moe, thongim toepkungnawk mikcuk naakrak ah oh thaihaih to paek.
22 I povjeri tamnièar Josifu sve sužnje u tamnici, i što je god trebalo ondje èiniti on ureðivaše.
Thongim ukkung mah thongkrah kaminawk boih khenzawnkung ah Joseph to suek; to ah sak o ih hmuennawk boih khenzawnkung ah Joseph to a suek.
23 I tamnièar ne nadgledaše ništa što bješe u Josifovoj ruci, jer Gospod bješe s njim; i što god èinjaše, Gospod voðaše u napredak.
Angraeng mah anih to oh thuih pongah, a sak ih hmuen boih ah hmacawn; Joseph khetzawnhaih tlim ah kaom hmuennawk loe thongim khenkung mah khet let han angai ai boeh.
