Postanak 21
1 I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i uèini Gospod Sari kao što bješe kazao.
Visitavit autem Dominus Saram, sicut promiserat: et implevit quae locutus est.
2 Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod.
Concepitque et peperit filium in senectute sua, tempore quo praedixerat ei Deus.
3 I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak.
Vocavitque Abraham nomen filii sui, quem genuit ei Sara, Isaac:
4 I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog.
et circumcidit eum octavo die, sicut praeceperat ei Deus,
5 A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak.
cum centum esset annorum: hac quippe aetate patris, natus est Isaac.
6 A Sara reèe: Bog mi uèini smijeh; ko god èuje, smijaæe mi se.
Dixitque Sara: Risum fecit mihi Deus: quicumque audierit, corridebit mihi.
7 I reèe: ko bi rekao Avramu da æe Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.
Rursumque ait: Quis auditurus crederet Abraham quod Sara lactaret filium, quem peperit ei iam seni?
8 A kad dijete doraste da se odbije od sise, uèini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise.
Crevit igitur puer, et ablactatus est: fecitque Abraham grande convivium in die ablactationis eius.
9 I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva;
Cumque vidisset Sara filium Agar Aegyptiae ludentem cum Isaac filio suo, dixit ad Abraham:
10 Pa reèe Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neæe biti našljednik s mojim sinom, s Isakom.
Eiice ancillam hanc, et filium eius: non enim erit heres filius ancillae cum filio meo Isaac.
11 A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova.
Dure accepit hoc Abraham pro filio suo.
12 Ali Bog reèe Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer æe ti se u Isaku sjeme prozvati.
Cui dixit Deus: Non tibi videatur asperum super puero, et super ancilla tua: omnia quae dixerit tibi Sara, audi vocem eius: quia in Isaac vocabitur tibi semen.
13 Ali æu i od sina robinjina uèiniti narod, jer je tvoje sjeme.
Sed et filium ancillae faciam in gentem magnam, quia semen tuum est.
14 I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leða, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj.
Surrexit itaque Abraham mane, et tollens panem et utrem aquae, imposuit scapulae eius, tradiditque puerum, et dimisit eam. Quae cum abiisset, errabat in solitudine Bersabee.
15 A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo,
Cumque consumpta esset aqua in utre, abiecit puerum subter unam arborem, quae ibi erat.
16 Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: da ne gledam kako æe umrijeti dijete. I sjedeæi prema njemu stade iza glasa plakati.
Et abiit, seditque e regione procul quantum potest arcus iacere. dixit enim: Non videbo morientem puerum: et sedens contra, levavit vocem suam et flevit.
17 A Bog èu glas djetinji, i anðeo Božji viknu s neba Agaru, i reèe joj: što ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog èu glas djetinji odande gdje je.
Exaudivit autem Deus vocem pueri: vocavitque Angelus Dei Agar de caelo, dicens: Quid agis Agar? noli timere: exaudivit enim Deus vocem pueri de loco in quo est.
18 Ustani, digni dijete i uzmi ga u naruèje; jer æu od njega uèiniti velik narod.
Surge, tolle puerum, et tene manum illius: quia in gentem magnam faciam eum.
19 I Bog joj otvori oèi, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete.
Aperuitque oculos eius Deus: quae videns puteum aquae, abiit, et implevit utrem, deditque puero bibere.
20 I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji, i posta strijelac.
Et fuit cum eo: qui crevit, et moratus est in solitudine, factusque est iuvenis sagittarius.
21 A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske.
Habitavitque in deserto Pharan, et accepit illi mater sua uxorem de terra Aegypti.
22 U to vrijeme reèe Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreæi: Bog je s tobom u svemu što radiš.
Eodem tempore dixit Abimelech, et Phicol princeps exercitus eius ad Abraham: Deus tecum est in universis quae agis.
23 Zakuni mi se sada Bogom da neæeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da æeš dobro onako kako sam ja tebi èinio i ti èiniti meni i zemlji u kojoj si došljak.
Iura ergo per Deum, ne noceas mihi, et posteris meis, stirpique meae: sed iuxta misericordiam, quam feci tibi, facies mihi, et terrae in qua versatus es advena.
24 A Avram reèe: hoæu se zakleti.
Dixitque Abraham: Ego iurabo.
25 Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove.
Et increpavit Abimelech propter puteum aquae quem vi abstulerunt servi eius.
26 A Avimeleh reèe: ne znam ko je to uèinio; niti mi ti kaza, niti èuh do danas.
Responditque Abimelech: Nescivi quis fecerit hanc rem: sed et tu non indicasti mihi, et ego non audivi praeter hodie.
27 Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru meðu sobom.
Tulit itaque Abraham oves et boves, et dedit Abimelech: percusseruntque ambo foedus.
28 I Avram odluèi sedam jaganjaca iz stada.
Et statuit Abraham septem agnas gregis seorsum.
29 A Avimeleh reèe Avramu: šta æe ono sedam jaganjaca što si odluèio?
Cui dixit Abimelech: Quid sibi volunt septem agnae istae, quas stare fecisti seorsum?
30 A on odgovori: da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedoèanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.
At ille: Septem, inquit, agnas accipies de manu mea: ut sint mihi in testimonium, quoniam ego fodi puteum istum.
31 Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica.
Idcirco vocatus est locus ille Bersabee: quia ibi uterque iuravit.
32 Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku.
Et inierunt foedus pro puteo iuramenti.
33 A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vjeènoga.
Surrexit autem Abimelech, et Phicol princeps exercitus eius, reversique sunt in terram Palaestinorum. Abraham vero plantavit nemus in Bersabee, et invocavit ibi nomen Domini Dei aeterni.
34 I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena.
Et fuit colonus terrae Palaestinorum diebus multis.
