< Postanak 21 >
1 I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i uèini Gospod Sari kao što bješe kazao.
2 Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod.
3 I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak.
4 I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog.
5 A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak.
6 A Sara reèe: Bog mi uèini smijeh; ko god èuje, smijaæe mi se.
7 I reèe: ko bi rekao Avramu da æe Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.
8 A kad dijete doraste da se odbije od sise, uèini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise.
9 I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva;
10 Pa reèe Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neæe biti našljednik s mojim sinom, s Isakom.
11 A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova.
12 Ali Bog reèe Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer æe ti se u Isaku sjeme prozvati.
13 Ali æu i od sina robinjina uèiniti narod, jer je tvoje sjeme.
14 I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leða, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj.
15 A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo,
16 Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: da ne gledam kako æe umrijeti dijete. I sjedeæi prema njemu stade iza glasa plakati.
17 A Bog èu glas djetinji, i anðeo Božji viknu s neba Agaru, i reèe joj: što ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog èu glas djetinji odande gdje je.
18 Ustani, digni dijete i uzmi ga u naruèje; jer æu od njega uèiniti velik narod.
19 I Bog joj otvori oèi, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete.
20 I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji, i posta strijelac.
21 A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske.
22 U to vrijeme reèe Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreæi: Bog je s tobom u svemu što radiš.
23 Zakuni mi se sada Bogom da neæeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da æeš dobro onako kako sam ja tebi èinio i ti èiniti meni i zemlji u kojoj si došljak.
24 A Avram reèe: hoæu se zakleti.
25 Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove.
26 A Avimeleh reèe: ne znam ko je to uèinio; niti mi ti kaza, niti èuh do danas.
27 Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru meðu sobom.
28 I Avram odluèi sedam jaganjaca iz stada.
29 A Avimeleh reèe Avramu: šta æe ono sedam jaganjaca što si odluèio?
30 A on odgovori: da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedoèanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.
31 Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica.
32 Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku.
33 A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vjeènoga.
34 I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena.
