Postanak 17

1 A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reèe mu: ja sam Bog svemoguæi, po mojoj volji živi i budi pošten.

Abramu'a 99ni'a zagegafu higeno, Ra Anumzamo'a agrite efore huno amanage huno asami'ne, Nagra Hihamu'ane Anumzamo'na kagrira negasmue. Nagri namagenentanku fatgo kavu'kava hunka manio.

2 I uèiniæu zavjet izmeðu sebe i tebe, i vrlo æu te umnožiti.

Hanki Nagri huvempa keni'amo'a amu'nonti'afi me'nena, Nagra kagripinti vahera zamazeri hakare hugahue.

3 A Avram pade nièice. I Gospod mu još govori i reèe:

Abramu'a avugosaregati mopafi mase'negeno, Anumzamo'a mago'ene amanage huno asami'ne,

4 Od mene evo zavjet moj s tobom da æeš biti otac mnogim narodima.

Nagra kagrane huhagerafi huvempa ke huankino, hakare'a kokantega vahera kagripinti fore hu'za ku'ma ante'za mani avitesnagenka, kagra nafazami'za hugahane.

5 Zato se više neæeš zvati Avram, nego æe ti ime biti Avraam, jer sam te uèinio ocem mnogih naroda;

Hagi Abramuge hu'za mago'enena kagia ohegahaze. Menina Abrahamuge hu'za hugahaze. Na'ankure kagra hakare'a veamokizmi nafazamiza hugahane.

6 Daæu ti porodicu vrlo veliku, i naèiniæu od tebe narode mnoge, i carevi æe izaæi od tebe.

Nagra kazeri ra hanena kagripinti hakare'a kokankoka vahera fore nehanageno, kini vahe'enena fore hugahaze.

7 A postavljam zavjet svoj izmeðu sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vjeèan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe;

Hanki'na Nagra amunonti'afi huhagerafi huvempage huankino, ama ana mevava huvempa ke'mo'a, kagrite'ene kagripinti'ma fore hanaza vahete'ene henkama fore hunante anante hu'za vanaza vahete'enena meno nevanige'na Nagra kagri Anumza mani'nena, kagripinti'ma fore hu anante ante'ma hu'za vanaza vahe'mokizmi Anumza manigahue.

8 I daæu tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju Hanansku u državu vjeènu, i biæu im Bog.

Kagri'ene, kagehe'ine, henkama fore hanamokizmine kragama emanina Kenani mopa tamivaneroe. Ana mopamo'a tamagriza seno mevava nehina, Nagra zamagri Anumza manigahue.

9 I reèe Bog Avramu: ti pak drži zavjet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebe od koljena do koljena.

Hagi Anumzamo'a mago'ene amanage huno Abrahamuna asami'ne, Kagrane mofavrezaga ka'ane, kase anante anante hanamozanena huvempa keni'a amage anteho.

10 A ovo je zavjet moj izmeðu mene i vas i sjemena tvojega nakon tebe, koji æete držati: da se obrezuje izmeðu vas sve muškinje.

Nagranema huhagerafi'nonku amanahu hugahaze, ne' mofavretmia mika zamagozamofo amega anoma'a taga hutregahaze. Henkama fore hu' anante anante'ma hu'za vanaza vahe'mo'zanena ana zanke hugahaze.

11 A obrezivaæete okrajak tijela svojega, da bude znak zavjeta izmeðu mene i vas.

Abrahamuga, Nagrane huhagerafi'noa zamofo avame'zama mesiana, kagozamofo amega noma'a taga hutro.

12 Svako muško dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje od koljena do koljena, rodilo se u kuæi ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od sjemena tvojega.

Hagi maka ne' mofavre'ma kasentesamokizmia 8ti zage gnare, knane knanena henkama fore hanaza mofavre'mokizmi zamufga taga hugahaze. Nonka'afima eri'za vahe'mo'ma kasentesia vahe'pinti'ene zagoreti'ma mizasesana vahe'ma aruregati e'nesia vahe'enena zamufa taga huzmantegahaze.

13 Da se obrezuje koje se rodi u kuæi tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako æe biti zavjet moj na tijelu vašem zavjet vjeèan.

Kagri nompima mani'ne'za kasentenesa vahepi, zagoreti miza hu'nenaza vahe'mo'zanena, zamagoza anoma'a taga hugahaze. E'inama hanaza zamo'a Nagranema huhagerafi'noa zamofo avame'za zamagri zamufgarera mevava hugahie.

14 A neobrezano muško, kojemu se ne obreže okrajak tijela njegova, da se istrijebi iz naroda svojega, jer pokvari zavjet moj.

Hagi agoza anoma taga osanimo'a, Nagranema huhagerafi'noa kea ruhantaginigu, agrira naga'afintira avre atregahaze.

15 I još reèe Bog Avramu: a Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Sara.

Hanki Anumzamo'a amanage huno Abrahamuna asami'ne, kotera negnarona Sarai'e hu'nane. Hagi menina kasefa agi'a Sera'e hunka hugahane.

16 I ja æu je blagosloviti, i daæu ti sina od nje; blagosloviæu je, i biæe mati mnogim narodima, i carevi narodima izaæi æe od nje.

Nagra Serana asomu huntesugeno, agra mofavre eri fore hunegamina, asomu huntanena hakare vahe'mokizmi antazmiza nehanigeno, agripinti kini vahera fore hugahaze.

17 Tada pade Avram nièice, i nasmija se govoreæi u srcu svojem: eda æe se èovjeku od sto godina roditi sin? i Sari? eda æe žena od devedeset godina roditi?

Abrahamu'a rena reno kepri huno agu'afina kizanereno anage hu'ne, Nagra 100'a zagegafu hugeno Sera'a 90'a zagegafu higeta, ko' ozafa tavava re'noanki, inankna huta mofavre kasentenaku nehukeno nehie?

18 I Avram reèe Bogu: neka živ bude Ismailo pred tobom!

Abrahamu'a amanage huno Anumzamofo kenona hu'ne, knare Ismaeli'a kavure mani'neno asomura erigahie!

19 I reèe Bog: zaista Sara žena tvoja rodiæe ti sina, i nadjeæeš mu ime Isak; i postaviæu zavjet svoj s njim da bude zavjet vjeèan sjemenu njegovu nakon njega.

Hianagi Anumzamo'a amanage hu'ne, A'o tamage huno negnaro Sera'a mofavre kasentesigenka, agi'a Aisaki'e hunka antegahane. Nagra agrane huvempa hanugeno ana huvempa kemo'a agrite'ene, agripinti'ma henkama fore hu anante anante'ma hanaza vahete'ene mevava huno vugahie.

20 A i za Ismaila uslišio sam te; evo blagoslovio sam ga, i daæu mu porodicu veliku, i umnožiæu ga veoma; i rodiæe dvanaest knezova, i uèiniæu od njega velik narod.

Ismaeli kazigagu'ma nantahima kanana, hago antahuanki'na Nagra asomu huntesugeno, agripintira rama'a vahe fore hu'za manigahaze. Ana nehanageno 12fu'a kva vahe'mokizmi nezmafaza hugahie. Nagra agehemokizmia zamazeri hankavetisuge'za hanvenentake vahe manigahaze.

21 A zavjet svoj uèiniæu s Isakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba.

Hianagi Nagra hu hagerafi huvempa ke'ni'a, Sera'ma kasentesia mofavre Aisakinte eri hanavetigahue. Ama ana knare anaga'a kafufi kasentegahie.

22 I Bog izgovorivši otide od Avrama gore.

Anumzamo'a anage huno Abrahamu asmiteno, atreno vu'ne.

23 I Avram uze Ismaila sina svojega i sve koji se rodiše u domu njegovu i koje god bješe kupio za svoje novce, sve muškinje od domaæih svojih; i obreza okrajak tijela njihova u isti dan, kao što mu kaza Bog.

Abrahamu'a Ismaeline, eri'za vahe'amokizmine zamazerino zamagoza anona taga huvagare zamante'ne. Agranema manine'za kasezmante'naza eri'za vahe'ane, ru mopareti miza se'nea vahe'ane miko zamagoza anona taga huzmante'ne. Anumzamo'ma asmi'nea kante anteno ana zupage'za taga hu'ne.

24 A bješe Avramu devedeset i devet godina kad obreza okrajak tijela svojega.

Abrahamu'a 99ni'a zagegafu manino ozafa reteno, avufga taga hu'ne.

25 A Ismailu sinu njegovu bješe trinaest godina kad mu se obreza okrajak tijela njegova.

Hanki Ismaeli'a 13ni'a zagegafu huno nehazave seno manigeno avufga taga hu'ne.

26 U jedan dan obreza se Avram i sin mu Ismailo,

E'i ana zupage Abrahamune, Ismaelikizni zanavufga taga huzanante'ne.

27 I svi domašnji njegovi, roðeni u kuæi i kupljeni za novce od stranaca, biše obrezani s njim.

Miko eri'za vahe'ane, mofavrezimine agrane nemaniza kasente'nazampi, arurega vahe zagoreti miza sezmante'nea vahe'ene ana mika zamagoza anona taga hu'naze.