< Postanak 13 >

1 Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takoðer i Lot s njim.
Aa le nionjoñe boake Mitsraime ao t’i Avrame naho i vali’ey naho ze vara’e iaby, mb’ atimoy añe, vaho nindre ama’e t’i Lote.
2 A bijaše Avram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom.
Fa nimpañarivo an-kare naho volafoty vaho volamena t’i Avrame.
3 I iðaše svojim putovima od juga sve do Vetilja, do mjesta gdje mu prvo bijaše šator, izmeðu Vetilja i Gaja,
Ie boak’ amy atimoy añe le nionjoñe sikal’ amy Betele, amy namboare’e kibohotse añivo’ i Betele naho i Aý am-pifotora’ey,
4 Do mjesta, gdje preðe bješe naèinio žrtvenik; i ondje prizva Avram ime Gospodnje.
amy nañoreña’e kitrely valoha’ey. Teo ty nikanjia’ i Avrame ty tahina’ Iehovà.
5 A i Lot koji iðaše s Avramom imaše ovaca i goveda i šatora.
Nanam-pirai-troke naho mpirai-lia naho kibohotse ka t’i Lote mpindre fañavelo ama’e.
6 I zemlja ne mogaše ih nositi zajedno, jer blago njihovo bijaše veliko da ne mogahu živjeti zajedno,
Fe tsy nahatsapake iareo roe i taney, hitraofa’ iareo, fa loho bey ty vara’ iareo kanao tsy nahafiharo toboke.
7 I bijaše svaða meðu pastirima Avramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vrijeme življahu Hananeji i Ferezeji u onoj zemlji.
Nifampibozizy amy zao o mpiara-lia-rai’ i Avrameo naho o mpiara’ i Loteo. Nimo­neñe amy taney henane zay o nte-Kanàneo naho o nte-Perizeo.
8 Pa Avram reèe Lotu: nemoj da se svaðamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braæa.
Aa le hoe t’i Avrame amy Lote, Ee te tsy hifañolañe tika naho o mpiara’oo naho o ahikoo, amy te mpirahalahy tika.
9 Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako æeš ti na lijevo, ja æu na desno; ako li æeš ti na desno, ja æu na lijevo.
Aa vaho tsy hene miatrek’ azo o taneo? Misitaha amako arè, aa ihe homb’ am-pitàn-kavia mb’eo, le ho mb’an-kavana iraho; ke ihe mb’ am-pitàn-kavana, le izaho mb’ an-kavia.
10 Tada Lot podiže oèi svoje i sagleda svu ravnicu Jordansku, kako cijelu natapaše rijeka, bješe kao vrt Gospodnji, kao zemlja Misirska, sve do Zogora, prije nego Gospod zatr Sodom i Gomor.
Nampiandra-pihaino t’i Lote, nahatalake te soa fitondrake iaby ty vavatane’ Iordaney eñe manahake ty golobo’ Iehovà, hambañe an-tane Mitsraime amy figodañañe mb’e Tsoare mb’eoy, (taolo’ ty nandrotsaha’ Iehovà i Sedome naho i Amorà).
11 I Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku, i otide Lot na istok; i razdijeliše se jedan od drugoga:
Jinobo’ i Lote i vavatane’ Iordaney iabiy naho nañavelo mb’atiña­nañe mb’eo t’i Lote, ie nifampiria.
12 Avram življaše u zemlji Hananskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajuæi svoje šatore do Sodoma.
Nimoneñe an-tane Kanàney t’i Avrame vaho nimoneñe amo rova’ i vavataneio t’i Lote vaho nañoren-kiboho mb’e Sedome añe.
13 A ljudi u Sodomu bijahu nevaljali, i griješahu Gospodu veoma.
Ni‑lo tsereke o nte-Sedomeo, vata’e bei-hakeo am’ Iehovà.
14 A Gospod reèe Avramu, pošto se Lot odijeli od njega: podigni sada oèi svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad.
Hoe t’Iehovà amy Avrame, naho fa nisitaha’ i Lote. Ampiandrao fihaino henaneo vaho mitalakesa boak’ amo iambesara’oo mañavaratse naho mañatimo naho maniñana vaho mañandrefa;
15 Jer svu zemlju što vidiš tebi æu dati i sjemenu tvojemu dovijeka.
amy te hatoloko azo naho amo tarira’o kitro-añ’ afe’eo ze hene tane isa’o.
16 I uèiniæu da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; ako ko uzmože izbrojiti prah na zemlji, moæi æe izbrojiti i sjeme tvoje.
Hampiraeko ami’ty lembo’ ty tane toy o tarira’oo; aa naho mahaiake ty debo’ ty tane toy t’indaty le mete hiaheñe ka o tarira’oo.
17 Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer æu je tebi dati.
Miongaha arè le rangao ty andàva’ o taneo naho ty am-pohe’e, fa hene hatoloko azo.
18 I Avram diže šatore, i doðe i naseli se u ravnici Mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i ondje naèini žrtvenik Gospodu.
Aa le nasi’ i Avrame ty kijà’e le nimb’eo naho nitobe amo hatae jabajaba’ i Mamrè e Khebroneo vaho nañoreñe kitrely am’ Iehovà.

< Postanak 13 >