Postanak 11
1 A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake rijeèi.
Erat autem terra labii unius, et sermonum eorumdem.
2 A kad otidoše od istoka, naðoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje.
Cumque proficiscerentur de oriente, invenerunt campum in terra Sennaar, et habitaverunt in eo.
3 Pa rekoše meðu sobom: hajde da pravimo ploèe i da ih u vatri peèemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreèa.
Dixitque alter ad proximum suum: Venite, faciamus lateres, et coquamus eos igni. Habueruntque lateres pro saxis, et bitumen pro cæmento:
4 Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj æe vrh biti do neba, da steèemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji.
et dixerunt: Venite, faciamus nobis civitatem et turrim, cujus culmen pertingat ad cælum: et celebremus nomen nostrum antequam dividamur in universas terras.
5 A Gospod siðe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi èovjeèiji.
Descendit autem Dominus ut videret civitatem et turrim, quam ædificabant filii Adam,
6 I reèe Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to poèeše raditi, i neæe im smetati ništa da ne urade što su naumili.
et dixit: Ecce, unus est populus, et unum labium omnibus: cœperuntque hoc facere, nec desistent a cogitationibus suis, donec eas opere compleant.
7 Hajde da siðemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore.
Venite igitur, descendamus, et confundamus ibi linguam eorum, ut non audiat unusquisque vocem proximi sui.
8 Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.
Atque ita divisit eos Dominus ex illo loco in universas terras, et cessaverunt ædificare civitatem.
9 Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.
Et idcirco vocatum est nomen ejus Babel, quia ibi confusum est labium universæ terræ: et inde dispersit eos Dominus super faciem cunctarum regionum.
10 Ovo je pleme Simovo: bijaše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa.
Hæ sunt generationes Sem: Sem erat centum annorum quando genuit Arphaxad, biennio post diluvium.
11 A rodiv Arfaksada poživje Sim pet stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri.
Vixitque Sem, postquam genuit Arphaxad, quingentis annis: et genuit filios et filias.
12 A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salu;
Porro Arphaxad vixit triginta quinque annis, et genuit Sale.
13 A rodiv Salu poživje Arfaksad èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
Vixitque Arphaxad, postquam genuit Sale, trecentis tribus annis: et genuit filios et filias.
14 A Sala poživje trideset godina, i rodi Evera;
Sale quoque vixit triginta annis, et genuit Heber.
15 A rodiv Evera poživje Sala èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
Vixitque Sale, postquam genuit Heber, quadringentis tribus annis: et genuit filios et filias.
16 A Ever poživje trideset i èetiri godine, i rodi Faleka;
Vixit autem Heber triginta quatuor annis, et genuit Phaleg.
17 A rodiv Faleka poživje Ever èetiri stotine i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri.
Et vixit Heber postquam genuit Phaleg, quadringentis triginta annis: et genuit filios et filias.
18 A Falek poživje trideset godina i rodi Ragava;
Vixit quoque Phaleg triginta annis, et genuit Reu.
19 A rodiv Ragava poživje Falek dvjesta i devet godina, raðajuæi sinove i kæeri.
Vixitque Phaleg, postquam genuit Reu, ducentis novem annis: et genuit filios et filias.
20 A Ragav poživje trideset i dvije godine i rodi Seruha;
Vixit autem Reu triginta duobus annis, et genuit Sarug.
21 A rodiv Seruha poživje Ragav dvjesta i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri.
Vixit quoque Reu, postquam genuit Sarug, ducentis septem annis: et genuit filios et filias.
22 A Seruh poživje trideset godina, i rodi Nahora;
Vixit vero Sarug triginta annis, et genuit Nachor.
23 A rodiv Nahora poživje Seruh dvjesta godina, raðajuæi sinove i kæeri.
Vixitque Sarug, postquam genuit Nachor, ducentis annis: et genuit filios et filias.
24 A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru;
Vixit autem Nachor viginti novem annis, et genuit Thare.
25 A rodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri.
Vixitque Nachor, postquam genuit Thare, centum decem et novem annis: et genuit filios et filias.
26 A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana.
Vixitque Thare septuaginta annis, et genuit Abram, et Nachor, et Aran.
27 A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota.
Hæ sunt autem generationes Thare: Thare genuit Abram, Nachor et Aran. Porro Aran genuit Lot.
28 I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom.
Mortuusque est Aran ante Thare patrem suum, in terra nativitatis suæ, in Ur Chaldæorum.
29 I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj bješe ime Sara a ženi Nahorovoj ime Melha, kæi Arama oca Melhe i Jeshe.
Duxerunt autem Abram et Nachor uxores: nomen uxoris Abram, Sarai: et nomen uxoris Nachor, Melcha filia Aran, patris Melchæ, et patris Jeschæ.
30 A Sara bješe nerotkinja, i ne imaše poroda.
Erat autem Sarai sterilis, nec habebat liberos.
31 I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i poðoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i doðoše do Harana, i ondje se nastaniše.
Tulit itaque Thare Abram filium suum, et Lot filium Aran, filium filii sui, et Sarai nurum suam, uxorem Abram filii sui, et eduxit eos de Ur Chaldæorum, ut irent in terram Chanaan: veneruntque usque Haran, et habitaverunt ibi.
32 I poživje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu.
Et facti sunt dies Thare ducentorum quinque annorum, et mortuus est in Haran.
