Jezekilj 39
1 Ti dakle, sine èovjeèji, prorokuj protiv Goga, i reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na te, Gože, kneže i glavo Mesehu i Tuvalu.
“Ko ia, foha ʻoe tangata, kikite kia Koki pea ke lea, ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; Vakai ʻoku ou tuʻu kiate koe, ʻe Koki, ʻa koe ko e ʻeiki lahi ʻo Meseke pea mo Tupale:
2 I vratiæu te natrag i vodiæu te, i izvešæu te iz sjevernijeh krajeva i dovešæu te na gore Izrailjeve.
Pea te u fakafoki koe ki mui, pea ko hono ono pe ʻoe vahe ʻiate koe ʻe tuku, pea te u pule ke ke haʻu koe mei he ngaahi potu tokelau, pea te u ʻomi koe ki he ngaahi moʻunga ʻo ʻIsileli:
3 I izbiæu ti luk tvoj iz lijeve ruke, i prosuæu ti iz desne ruke strijele.
Pea te u fakahomoki hoʻo kaufana mei ho nima toʻohema, pea te u fakangangana hoʻo ngaahi ngahau mei ho nima toʻomataʻu.
4 Na gorama æeš Izrailjevijem pasti ti i sve èete tvoje i narodi koji budu s tobom; pticama, svakojakim pticama krilatijem i zvijerima poljskim daæu te da te izjedu.
Te ke hinga koe ki lalo ʻi he ngaahi moʻunga ʻo ʻIsileli, ʻa koe, pea mo hoʻo ngaahi matatau, mo e kakai ʻoku kau taha mo koe: te u foaki koe ke kai ʻe he fanga manupuna ʻi he faʻahinga kehekehe ʻoku fekai, pea mo e fanga manu ʻoe vao.
5 Na polju æeš pasti, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod.
Te ke tō hifo koe ʻi he ʻataʻatā ʻoe funga kelekele: he ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, ko au kuo u lea ki ai.
6 I pustiæu oganj na Magoga i na one koji žive na ostrvima bez straha; i poznaæe da sam ja Gospod.
Pea te u tuku atu ha afi ki Mekoki, pea ki he lotolotonga ʻonautolu kotoa pē ʻoku nofo fakafiemālie ʻi he ngaahi motu pea te nau ʻilo ko Sihova au.
7 I sveto ime svoje obznaniæu usred naroda svojega Izrailja, i neæu više dati da se skvrni sveto ime moje, nego æe poznati narodi da sam ja Gospod, svetac u Izrailju.
ʻE pehē ʻa ʻeku ʻai ke ʻiloa ʻa hoku huafa māʻoniʻoni ʻi he lotolotonga ʻo ʻIsileli; pea ʻe ʻikai te u tuku ke toe fakalieliaʻi ʻa hoku huafa māʻoniʻoni: pea ʻe ʻilo ʻe he hiteni ko Sihova au ko e tokotaha māʻoniʻoni ʻi ʻIsileli.”
8 Evo, doæi æe, i zbiæe se, govori Gospod Gospod; to je dan za koji govorih.
ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, “Vakai kuo hokosia ia, pea kuo ʻosi hono fai; ko e ʻaho eni ʻaia naʻaku folofola ki ai.
9 Tada æe izaæi stanovnici gradova Izrailjevijeh, i naložiæe na oganj i spaliæe oružje i štitove i štitiæe, lukove i strijele, sulice i koplja, i ložiæe ih na oganj sedam godina.
Pea ʻe ʻalu atu ʻakinautolu ʻoku nofo ʻi he ngaahi kolo ʻo ʻIsileli, pea te nau tutu ke vela ʻae ngaahi mahafu, ʻae pā mo e fakaū, ʻae kaufana pea mo e ngahau, ʻae tao nounou, pea mo e ngaahi tao, pea te nau tutu ia ʻi he afi ʻi he taʻu ʻe fitu.
10 I neæe nositi drva iz polja, niti æe sjeæi u šumi, nego æe oružje ložiti na oganj, i oplijeniæe one koji ih plijeniše, i pootimaæe od onijeh koji od njih otimaše, govori Gospod Gospod.
Ko ia ia ʻe ʻikai fetuku ai ha fefie mei he vao, pe fai ha taʻanga mei he vao lahi; he te ne tutu ʻae mahafu ʻi he afi; pea te nau vete ʻakinautolu naʻe vete ʻakinautolu, mo kaihaʻa meiate kinautolu naʻe kaihaʻasi meiate kinautolu,” ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
11 I u to æu vrijeme dati Gogu mjesto za grob ondje u Izrailju, dolinu kojom se ide na istok k moru, i ona æe stisnuti usta putnicima; ondje æe biti pogreben Gog i sve mnoštvo njegovo i prozvaæe se dolina mnoštva Gogova.
“Pea ʻe hoko ʻo pehē ʻi he ʻaho ko ia, te u foaki kia Koki ʻae potu ongoongo, ko e tanuʻanga, ʻi ʻIsileli, ko e teleʻa ʻae kau fononga ʻoku ʻalu ki he potu fakahahake mei he tahi: ʻe kuku ai ʻae ihu ʻoe kau fononga: pea te nau tanu ʻi ai ʻa Koki mo ʻene kakai kotoa pē: pea te nau ui ia ko e teleʻa ʻo Hamoni-Koki.
12 I ukopavaæe ih dom Izrailjev sedam mjeseca, da bi oèistili zemlju.
Pea ko e māhina ʻe fitu mo e tanu ʻakinautolu ʻe he fale ʻo ʻIsileli, koeʻuhi ke nau fakamaʻa ai ʻae fonua.
13 I ukopavaæe ih sav narod, i biæe im na slavu u onaj dan kad se proslavim, govori Gospod Gospod.
ʻIo, ʻe kau kotoa pē ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua ʻi he tanu ʻakinautolu; pea ʻe hoko ko e meʻa ongoongolelei lahi ʻae ʻaho ko ia ʻe fakaongoleleiʻi au, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
14 I odvojiæe ljude koji æe jednako iæi po zemlji i s onima koji prolaze ukopavati one koji bi ostali po zemlji da je oèiste; poslije sedam mjeseca tražiæe.
Pea te nau vahe mai ha kau tangata ke ngāue maʻu pe mo ʻalu atu ʻi he fonua, ke nau kau taha mo e kakai fononga ke tanu ʻakinautolu ʻoku kei toe ʻi he funga ʻoe fonua, kae fakamaʻa ia: te nau kumi pehē ʻoka hili ʻae māhina ʻe fitu.
15 I prohodiæe zemlju i iæi po njoj, i ko vidi kosti ljudske, naèiniæe kod njih znak, dokle ih ne ukopaju grobari u dolini mnoštva Gogova.
Pea ko kinautolu ʻoku fononga atu ʻi he fonua, ka nau ka sio ki ha huiʻi tangata te nau fokotuʻu ha fakaʻilonga ʻi he potu ko ia, kaeʻoua ke tanu ia ʻi he teleʻa ʻo Hamoni Koki ʻe he kau haʻa tufunga.
16 A i gradu æe biti ime Amona; i tako æe oèistiti zemlju.
Pea ʻe ui foki ʻae kolo ko Hamoni. ʻE pehē ʻenau fakamaʻa ʻae fonua.”
17 Ti, dakle, sine èovjeèji, ovako govori Gospod Gospod, reci pticama, svakojakim pticama i svijem zvijerima poljskim: skupite se i hodite, saberite se sa svijeh strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu na gorama Izrailjevijem, i ješæete mesa i piæete krvi;
Pea ko koe foha ʻoe tangata, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Lea ki he faʻahinga manupuna kotoa pē, pea ki he manu kotoa pē ʻoe vao, ʻo pehē, Fakataha mai ʻakimoutolu, pea haʻu; fakataha mai ʻakimoutolu mei he potu kotoa pē ki heʻeku feilaulau, ʻaia ʻoku ou feilaulau ʻaki maʻamoutolu, ʻio, ʻae feilaulau lahi ʻi he ngaahi moʻunga ʻo ʻIsileli, koeʻuhi ke mou kai kakano, mo inu ʻae toto.
18 Ješæete mesa junaèkoga i piæete krvi knezova zemaljskih, ovnova, jaganjaca i jaraca i telaca, sve ugojene stoke Vasanske.
Te mou kai ʻae kakano ʻoe kakai ongoongo, mo inu ʻae toto ʻoe houʻeiki ʻo māmani, ʻae fanga sipitangata mo e fanga lami, mo e fanga kosi, mo e fanga pulu, ko e fanga manu sino kotoa pē mei Pesani.
19 I ješæete pretiline da æete se nasititi, i piæete krvi da æete se opiti od žrtava mojih što æu vam naklati.
Pea te mou kai ngako kaeʻoua ke mou fiu, pea te mou inu ʻae toto kaeʻoua ke mou konā, ʻi he feilaulau ko ia kuo u feilaulau ʻaki maʻamoutolu.
20 I nasitiæete se za mojim stolom konja i konjika, junaka i svakojakih vojnika, govori Gospod Gospod.
ʻE pehē ʻa hoʻomou mākona mei heʻeku keinangaʻanga ʻi he fanga hoosi, mo e saliote, fakataha mo e kau tangata ongoongo, mo e kau toʻa kotoa pē ʻoe tau,” ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
21 I pustiæu slavu svoju meðu narode, i svi æe narodi vidjeti sud moj koji æu uèiniti i moju ruku koju æu dignuti na njih.
“Pea te u tuku ʻa hoku nāunau ʻi he lotolotonga ʻoe hiteni, pea ʻe mamata ʻae hiteni kotoa pē ki he tautea kuo u fai, pea mo e hilifaki ʻa hoku nima kiate kinautolu.
22 I poznaæe dom Izrailjev da sam ja Gospod Bog njihov, od onoga dana i poslije.
Ko ia ʻe ʻilo ai ʻe he fale ʻo ʻIsileli, ko au Sihova ko honau ʻOtua, mei he ʻaho ko ia ʻo fai ki mui.
23 I narodi æe poznati da se za svoje bezakonje zarobi dom Izrailjev, što meni zgriješiše, te sakrih lice svoje od njih, i dadoh ih u ruke neprijateljima njihovijem, i svi padoše od maèa.
Pea ʻe ʻilo ʻe he hiteni ko e meʻa ʻi he angahala, naʻe ʻalu ai ʻae fale ʻo ʻIsileli ki he pōpula: koeʻuhi naʻa nau fai hala kiate au, ko ia naʻaku fufū ai hoku mata meiate kinautolu, pea u tuku ʻakinautolu ki he nima ʻo honau ngaahi fili: ko ia ne nau hinga ai kotoa pē ʻi he heletā.
24 Po neèistoti njihovoj i po prijestupu njihovu uèinih im i sakrih lice svoje od njih.
Kuo u fai kiate kinautolu, pea u fufū hoku mata meiate kinautolu, ʻo fakatatau ki heʻenau fakalielia, pea hangē ko ʻenau ngaahi angahala.”
25 Toga radi ovako govori Gospod Gospod: povratiæu roblje Jakovljevo i smilovaæu se svemu domu Izrailjevu i revnovaæu za sveto ime svoje,
Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Ko eni, te u toe ʻomi mei he pōpula ʻa Sēkope, pea te u ʻaloʻofa ki he fale kotoa ʻo ʻIsileli, pea te u fuaʻa, koeʻuhi ko hoku huafa māʻoniʻoni;
26 Pošto podnesu sramotu svoju i sve prijestupe svoje, kojima mi prestupiše dok sjeðahu u svojoj zemlji bez straha i nikoga ne bješe da ih plaši,
ʻOka hili ʻenau fua ʻenau mā, mo ʻenau meʻa kovi kotoa pē, ʻaia kuo nau fai kovi ai kiate au, lolotonga ʻenau nofo fiemālie ʻi honau fonua, pea ʻikai ha taha ke nau manavahē ki ai.
27 Kad ih dovedem natrag iz naroda i saberem ih iz zemalja neprijatelja njihovijeh, i posvetim se u njima pred mnogim narodima.
ʻO kau ka ʻomi ʻakinautolu mei he kakai, mo tānaki mai ʻakinautolu mei he fonua ʻoe fili, pea ka fakaongoongoleleiʻi au ʻiate kinautolu ʻi he ʻao ʻoe ngaahi puleʻanga lahi;
28 I poznaæe da sam ja Gospod Bog njihov kad odvedavši ih u ropstvo meðu narode opet ih saberem u zemlju njihovu ne ostavivši ih nijednoga ondje.
Te nau toki ʻilo ko au Sihova, ko honau ʻOtua, naʻaku tuku ʻakinautolu ke nau ʻalu pōpula ki he hiteni: ka kuo u tānaki ʻakinautolu ki honau fonua ʻonautolu, pea ʻoku ʻikai kei tuku ʻi ai hanau tokotaha.
29 I neæu više kriti lica svojega od njih kad izlijem duh svoj na dom Izrailjev, govori Gospod Gospod.
Pea ʻe ʻikai te u toe fufū hoku mata meiate kinautolu: he ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, kuo u lilingi hoku laumālie ki he fale ʻo ʻIsileli.”
