< Izlazak 8 >
1 I reèe Gospod Mojsiju: idi k Faraonu, i reci mu: ovako veli Gospod: pusti narod moj, da mi posluži.
Andin Pǝrwǝrdigar Musaƣa: — Pirǝwnning aldiƣa berip uningƣa: — Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — «Manga ibadǝt ⱪilixⱪa Ɵz ⱪowmimni ⱪoyup bǝr.
2 Ako li neæeš pustiti, evo æu moriti svu zemlju žabama.
Lekin ularni ⱪoyup berixni rǝt ⱪilsang, mana, Mǝn dɵlitingning ⱨǝmmǝ yerini paⱪilar bilǝn basturup urimǝn.
3 I rijeka æe se napuniti žaba, i one æe izaæi i skakati tebi po kuæi i po klijeti gdje spavaš i po postelji tvojoj i po kuæama sluga tvojih i naroda tvojega i po peæima tvojim i po naævama tvojim;
Dǝryada top-top paⱪilar pǝyda bolup, [dǝryadin] qiⱪip ordangƣa, ⱨujrangƣa, orun-kɵrpǝnggǝ, ǝmǝldarliringning ɵylirigǝ kiriwalidu, xuningdǝk hǝlⱪingning uqisiƣa, tonur wǝ tǝngniliringgǝ yamixip qiⱪiwalidu.
4 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaæe žabe.
Paⱪilar ɵzüngning üstibexiƣa, hǝlⱪingning üstibexiƣa wǝ ⱨǝmmǝ ǝmǝldarliringning üstibexiƣa yamixip qiⱪiwalidu» — degin, — dedi.
5 I reèe Gospod Mojsiju: kaži Aronu: pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke i na potoke i na jezera, i uèini nek izaðu žabe na zemlju Misirsku.
Pǝrwǝrdigar Musaƣa: — Sǝn Ⱨarunƣa: Paⱪilarning Misir zeminining üstigǝ qiⱪixi üqün ⱪolungni uzitip, ⱨasangni eⱪinlar, ɵstǝnglǝr wǝ kɵllǝrning üstigǝ xiltiƣin, degin — dedi.
6 I pruži Aron ruku svoju na vode Misirske, i izaðoše žabe i pokriše zemlju Misirsku.
Xuning bilǝn Ⱨarun ⱪolini Misirning suliri üstigǝ uzatti; xundaⱪ ⱪiliwidi, paⱪilar qiⱪip Misir zeminini ⱪaplidi.
7 Ali i vraèari Misirski uèiniše tako svojim vraèanjem, uèiniše te izaðoše žabe na zemlju Misirsku.
Lekin jadugǝrlǝrmu ɵz jaduliri bilǝn ohxax ixni ⱪilip, Misir zemini üstigǝ paⱪilarni pǝyda ⱪildi.
8 A Faraon dozva Mojsija i Arona i reèe: molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mojega, pak æu pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu.
Pirǝwn Musa bilǝn Ⱨarunni qaⱪirtip: — Paⱪilarni mǝndin wǝ hǝlⱪimdin neri ⱪilix üqün Pǝrwǝrdigardin ɵtününglar. Xundaⱪ bolsa, mǝn hǝlⱪingni Pǝrwǝrdigarƣa ⱪurbanliⱪ ⱪilsun dǝp ⱪoyup berimǝn, dedi.
9 A Mojsije reèe Faraonu: èast da ti je nada mnom! dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuæa tvojih, i samo u rijeci da ostanu?
Musa Pirǝwngǝ: — Boptu, mǝn izzitingni ⱪilay, pǝⱪǝt dǝryadiki paⱪilarla ⱪelip, baxⱪiliri ɵzüngdin wǝ ɵyliringdin ayrilsun dǝp, sǝn, ǝmǝldarliring wǝ hǝlⱪing üqün mening dua ⱪilidiƣan waⱪtimni bekitkin, dedi.
10 A on reèe: do sjutra. A Mojsije reèe: biæe kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš.
U jawab berip: — Ətǝ bolsun, dedi. Musa uningƣa: — Hudayimiz Pǝrwǝrdigarƣa ohxax ⱨeqbirining yoⱪluⱪini bilixing üqün sening deginingdǝk bolsun.
11 Otiæi æe žabe od tebe i iz kuæa tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvojega; samo æe u rijeci ostati.
Paⱪilar sǝndin, ɵyliringdin, ǝmǝldarliring wǝ hǝlⱪingdin qiⱪip ketidu; pǝⱪǝt dǝryadila ⱪalidu, dedi.
12 I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje bješe pustio na Faraona.
Xuning bilǝn Musa wǝ Ⱨarun Pirǝwnning aldidin qiⱪip kǝtti. Andin Musa Pirǝwnning üstigǝ ǝwǝtilgǝn paⱪilar toƣrisida Pǝrwǝrdigarƣa nida ⱪildi.
13 A Gospod uèini po rijeèi Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuæe i sela i polja.
Pǝrwǝrdigar Musaning tiliginidǝk ⱪildi. Buning bilǝn ɵylǝrdiki, ⱨoylilardiki wǝ etizlardiki paⱪilar ɵldi.
14 I na gomile ih grtahu, da je smrdjela zemlja.
Hǝlⱪ ularni yiƣip dɵwǝ-dɵwǝ ⱪildi, [pütkül] yurt-zemin sesiⱪqiliⱪⱪa toldi.
15 A kad Faraon vidje gdje odahnu, otvrdnu mu srce, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod.
Lekin Pirǝwn apǝttin halas bolƣinini kɵrgǝndǝ, kɵnglini ⱪattiⱪ ⱪilip, Pǝrwǝrdigar eytⱪinidǝk ularƣa ⱪulaⱪ salmidi.
16 A Gospod reèe Mojsiju: kaži Aronu: pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji Misirskoj.
Andin Pǝrwǝrdigar Musaƣa: — Sǝn Ⱨarunƣa: — Ⱨasangni uzitip, yǝrning topisini urƣin. Buning bilǝn u paxiƣa aylinip, pütkül Misir zeminini ⱪaplaydu, degin, — dedi.
17 I uèiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po cijeloj zemlji Misirskoj.
Ular xundaⱪ ⱪildi; Ⱨarun ⱪolini uzitip ⱨasisi bilǝn yǝrning topisini uruwidi, adǝmlǝr wǝ ⱨaywanlarning üstibexini paxa basti; pütkül Misir zeminidiki topa-qanglar paxiƣa aylandi.
18 A gledaše i vraèari Misirski vraèanjem svojim da uèine da postanu uši, ali ne mogoše. I bijahu uši po ljudima i po stoci.
Jadugǝrlǝrmu ɵz jaduliri bilǝn xundaⱪ ⱪilip paxa pǝyda ⱪilixⱪa urunƣan bolsimu, pǝyda ⱪilalmidi. Paxilar bolsa ⱨǝm adǝmlǝrning ⱨǝm ⱨaywanlarning üstibexini ⱪaplap kǝtti.
19 I rekoše vraèari Faraonu: ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša, kao što bješe kazao Gospod.
Andin jadugǝrlǝr Pirǝwngǝ: — Bu ix Hudaning barmiⱪining ⱪilƣini! — deyixti. Lekin Pirǝwn kɵnglini ⱪattiⱪ ⱪilip, Pǝrwǝrdigar eytⱪinidǝk ularƣa ⱪulaⱪ salmidi.
20 A Gospod reèe Mojsiju: ustani rano i izaði pred Faraona, evo, on æe izaæi k vodi, pa mu reci: ovako veli Gospod: pusti narod moj da mi posluži.
Pǝrwǝrdigar Musaƣa: — Ətǝ sǝⱨǝr ⱪopup Pirǝwnning aldiƣa berip turƣin — (xu waⱪitta u su boyiƣa qiⱪidu) uningƣa: «Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — Manga ibadǝt ⱪilixi üqün Ɵz ⱪowmimni ⱪoyup bǝr!
21 Ako li ne pustiš naroda mojega, evo, pustiæu na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuæe tvoje svakojake bubine, i napuniæe se bubina kuæe Misirske i zemlja na kojoj su.
Qünki ǝgǝr ⱪowmimni ⱪoyup bǝrmisǝng, mana Mǝn sening wǝ ǝmǝldarliring, hǝlⱪing üstigǝ, ɵyliringgǝ kɵküyünlǝrni ǝwǝtimǝn; xuning bilǝn misirliⱪlarning ɵyliri wǝ ⱨǝtta ular turuwatⱪan tupraⱪmu kɵküyünlǝr bilǝn tolidu.
22 Ali æu u taj dan odvojiti zemlju Gesemsku, gdje živi moj narod, i ondje neæe biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji.
Lekin xu künidǝ Ɵz ⱪowmim turuwatⱪan Goxǝn yurtini baxⱪiqǝ ⱪilimǝn; xundaⱪ boliduki, u yǝrdǝ kɵküyünlǝr tepilmaydu. Xuning bilǝn sǝn Mǝn Pǝrwǝrdigarning bu zeminda bolƣanliⱪimni bilisǝn.
23 I postaviæu razliku izmeðu naroda svojega i naroda tvojega. Sjutra æe biti znak taj.
Xundaⱪ ⱪilip Mǝn Ɵz ⱪowmimni sening hǝlⱪingdin pǝrⱪlǝndürimǝn; bu mɵjizilik alamǝt ǝtǝ yüz beridu», dǝp eytⱪin, dedi.
24 I uèini Gospod tako, i doðoše silne bubine u kuæu Faraonovu i u kuæe sluga njegovijeh i u svu zemlju Misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina.
Pǝrwǝrdigar deginini ⱪildi. Pirǝwnning ɵylirigǝ, ǝmǝldarlirining ɵylirigǝ kɵküyünlǝr top-top bolup kirdi; pütkül Misir zeminining ⱨǝmmǝ yeri kɵküyünlǝr tǝripidin harab boluxⱪa baxlidi.
25 I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reèe im: idite, prinesite žrtvu Bogu svojemu ovdje u zemlji.
Pirǝwn Musa bilǝn Ⱨarunni qaⱪirtip kelip ularƣa: Berip muxu zeminda Hudayinglarƣa ⱪurbanliⱪ ɵtküzünglar, — dedi.
26 A Mojsije reèe: ne valja tako; jer bismo prinijeli na žrtvu Gospodu Bogu svojemu što je neèisto Misircima; a kad bismo prinijeli na žrtvu što je neèisto Misircima na oèi njihove, ne bi li nas pobili kamenjem?
Lekin Musa jawab berip: — Bundaⱪ ⱪilix bizgǝ taza muwapiⱪ bolmaydu; qünki biz Pǝrwǝrdigar Hudayimizƣa sunmaⱪqi bolƣan ⱪurbanliⱪ mal misirliⱪlarƣa nisbǝtǝn yirginqliktur. Əmdi ǝgǝr biz misirliⱪlarning kɵz aldida yaman kɵrüngǝn nǝrsini ⱪurbanliⱪ ⱪilsaⱪ ular bizni qalma-kesǝk ⱪiliwǝtmǝmdu?
27 Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu, kao što nam je kazao.
Biz üq künlük yolni besip, qɵldǝ Pǝrwǝrdigar Hudayimiz bizgǝ buyruƣinidǝk uningƣa ⱪurbanliⱪ sunuximiz kerǝk, dedi.
28 A Faraon reèe: pustiæu vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svojemu u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me.
Pirǝwn: — Silǝrni Pǝrwǝrdigar Hudayinglarƣa qɵldǝ ⱪurbanliⱪ ɵtküzüxkǝ barƣili ⱪoyimǝn; pǝⱪǝt bǝk yiraⱪ ketip ⱪalmanglar, mening üqün dua ⱪilinglar, dedi.
29 A Mojsije reèe: evo ja idem od tebe, i moliæu se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova sjutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš naroda da prinese žrtvu Gospodu.
Musa jawab berip: — Mana, mǝn sening aldingdin qiⱪip Pǝrwǝrdigarƣa iltija ⱪilimǝn wǝ kɵküyünlǝr sǝn Pirǝwndin, ǝmǝldarliringdin wǝ hǝlⱪingdin ǝtǝ qiⱪip ketidu; lekin Pirǝwn yǝnǝ ⱨiylǝ ixlitip, hǝlⱪni Pǝrwǝrdigarƣa ⱪurbanliⱪ ⱪilixⱪa berixtin tosⱪuqi bolmisun, dedi.
30 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu.
Musa Pirǝwnning aldidin qiⱪip, Pǝrwǝrdigarƣa xundaⱪ iltija ⱪildi.
31 I uèini Gospod po rijeèi Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova; ne osta ni jedna.
Pǝrwǝrdigar Musa tiliginidǝk ⱪildi; u kɵküyünlǝrni Pirǝwn, ǝmǝldarliri wǝ hǝlⱪidin qiⱪiriwǝtti; ⱨǝtta bir tal kɵküyünmu ⱪalmidi.
32 Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti naroda.
Lekin Pirǝwn bu ⱪetimmu kɵnglini ⱪattiⱪ ⱪilip, ⱪowmni ⱪoyup bǝrmidi.