Izlazak 8
1 I reèe Gospod Mojsiju: idi k Faraonu, i reci mu: ovako veli Gospod: pusti narod moj, da mi posluži.
Na ka korero a Ihowa ki a Mohi, Haere ki a Parao, mea atu ki a ia, Ko te kupu tenei a Ihowa, Tukua taku iwi kia haere, kia mahi ratou ki ahau.
2 Ako li neæeš pustiti, evo æu moriti svu zemlju žabama.
A ki te kore koe e rongo ki te tuku i a ratou, na, ka patua e ahau ou rohe katoa ki te poroka.
3 I rijeka æe se napuniti žaba, i one æe izaæi i skakati tebi po kuæi i po klijeti gdje spavaš i po postelji tvojoj i po kuæama sluga tvojih i naroda tvojega i po peæima tvojim i po naævama tvojim;
A ka ngahuehue ake te poroka i te awa, ka tae ratou ki tou whare, ki tou whare moenga, ki runga hoki ki tou moenga, ki roto hoki ki te whare o ou tangata, ki runga hoki ki tou iwi, ki roto ki au oumu, ki roto hoki ki au pokepokenga paraoa:
4 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaæe žabe.
A e haere ake te poroka ki runga ki a koe, ki runga ki tou iwi, ki runga hoki ki ou tangata katoa.
5 I reèe Gospod Mojsiju: kaži Aronu: pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke i na potoke i na jezera, i uèini nek izaðu žabe na zemlju Misirsku.
I korero ano a Ihowa ki a Mohi, Mea atu ki a Arona, Totoro tou ringa, me tau tokotoko, ki nga wai e rere ana, ki nga awa, ki nga roto, kia haere ake ai nga poroka ki te whenua o Ihipa.
6 I pruži Aron ruku svoju na vode Misirske, i izaðoše žabe i pokriše zemlju Misirsku.
A ka totoro atu te ringa o Arona ki nga wai o Ihipa; na kua puta ake te poroka, a kapi ana te whenua o Ihipa.
7 Ali i vraèari Misirski uèiniše tako svojim vraèanjem, uèiniše te izaðoše žabe na zemlju Misirsku.
A i peratia ano e nga tohunga ki a ratou karakia maori, a whakaputaina ake ana e ratou te poroka ki te whenua o Ihipa.
8 A Faraon dozva Mojsija i Arona i reèe: molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mojega, pak æu pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu.
Na ka karanga a Parao ki a Mohi raua ko Arona, ka mea, Inoi atu ki a Ihowa, kia tangohia e ia nga poroka i ahau, i toku iwi hoki; a ka tuku ahau i te iwi ki te mea patunga tapu ki a Ihowa.
9 A Mojsije reèe Faraonu: èast da ti je nada mnom! dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuæa tvojih, i samo u rijeci da ostanu?
Na ka mea a Mohi ki a Parao, Kia whakanuia ake koe i ahau; ahea inoi ai ahau mou, mo ou tangata, mo tou iwi hoki, kia whakakahoretia atu nga poroka i a koe, i ou whare ano hoki, kia toe ki te awa anake?
10 A on reèe: do sjutra. A Mojsije reèe: biæe kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš.
A ka mea ia, Hei apopo. Na ka mea ia, Kia rite ki tau na, kia mohio ai koe kahore tetahi e rite ana ki a Ihowa, ki to matou Atua.
11 Otiæi æe žabe od tebe i iz kuæa tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvojega; samo æe u rijeci ostati.
A ka mawehe atu i a koe nga poroka, i ou whare hoki, i ou tangata, i tou iwi ano hoki; a e toe ki te awa anake.
12 I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje bješe pustio na Faraona.
Na ka haere atu a Mohi raua ko Arona i a Parao: a ka karanga a Mohi ki a Ihowa, mo nga poroka i whakamuia ake e ia ki a Parao.
13 A Gospod uèini po rijeèi Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuæe i sela i polja.
A peratia ana e Ihowa me ta Mohi i mea ai; na ka mate atu nga poroka i nga whare, i nga kainga, i nga mara ano hoki.
14 I na gomile ih grtahu, da je smrdjela zemlja.
A apoapohia ana e ratou, puranga atu, puranga atu: a, piro ana te whenua.
15 A kad Faraon vidje gdje odahnu, otvrdnu mu srce, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod.
Otira i te kitenga o Parao ka whai taanga manawa, ka whakapakeke ano i tona ngakau, kahore hoki i rongo ki a raua; ko ta Ihowa hoki i ki ai.
16 A Gospod reèe Mojsiju: kaži Aronu: pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji Misirskoj.
Na ka mea a Ihowa ki a Mohi, Mea atu ki a Arona, Totoro tau tokotoko, patua te puehu o te whenua, kia kutu ai ki te whenua katoa o Ihipa.
17 I uèiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po cijeloj zemlji Misirskoj.
A pera ana raua; ko te toronga atu o te ringa o Arona me tana tokotoko, patua ana te puehu o te whenua, a ka meinga hei kutu ki te tangata, ki te kararehe; he kutu kau te puehu katoa o te oneone, i te whenua katoa o Ihipa.
18 A gledaše i vraèari Misirski vraèanjem svojim da uèine da postanu uši, ali ne mogoše. I bijahu uši po ljudima i po stoci.
A pera ana ano nga tohunga ki a ratou mahi maori, kia puta ai te kutu; kihai ia i taea e ratou; a muia ana te tangata me te kararehe e te kutu.
19 I rekoše vraèari Faraonu: ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša, kao što bješe kazao Gospod.
Na ka mea nga tohunga ki a Parao, Na te matikara o te Atua tenei: a ka whakapakeketia te ngakau o Parao, kihai hoki ia i rongo ki a raua: ko ta Ihowa hoki i ki ai.
20 A Gospod reèe Mojsiju: ustani rano i izaði pred Faraona, evo, on æe izaæi k vodi, pa mu reci: ovako veli Gospod: pusti narod moj da mi posluži.
Na ka mea a Ihowa ki a Mohi, Maranga wawe i te ata, e tu ki te aroaro o Parao; na, e haere ana ia ki te wai; mea atu ki a ia, Ko te kupu tenei a Ihowa, Tukua taku iwi ki te mahi ki ahau.
21 Ako li ne pustiš naroda mojega, evo, pustiæu na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuæe tvoje svakojake bubine, i napuniæe se bubina kuæe Misirske i zemlja na kojoj su.
A ki te kahore koe e tuku i taku iwi, na, ka tukua atu e ahau nga pokai namu ki a koe, ki ou tangata, ki tou iwi, ki ou whare; e ki hoki nga whare o nga Ihipiana i nga pokai namu, me te whenua e noho nei ratou.
22 Ali æu u taj dan odvojiti zemlju Gesemsku, gdje živi moj narod, i ondje neæe biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji.
A ka wehea atu e ahau i taua ra te whenua o Kohena, e noho nei taku iwi, kei whai pokai namu a reira; kia mohio ai koe ko Ihowa ahau i waenganui o te whenua.
23 I postaviæu razliku izmeðu naroda svojega i naroda tvojega. Sjutra æe biti znak taj.
Ka whakatakoto arai ano ahau ki waenganui o taku iwi, o tou iwi: ko apopo tenei tohu meatia ai.
24 I uèini Gospod tako, i doðoše silne bubine u kuæu Faraonovu i u kuæe sluga njegovijeh i u svu zemlju Misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina.
A pera ana a Ihowa; na kua tae mai nga pokai namu, tona nanakia ra, ki te whare o Parao, ki nga whare o ana tangata, ki te whenua katoa ano hoki o Ihipa; a ngaro ana te whenua i te huihuinga namu.
25 I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reèe im: idite, prinesite žrtvu Bogu svojemu ovdje u zemlji.
Na ka karanga a Parao ki a Mohi raua ko Arona, ka mea, Haere, meatia he patunga tapu ki to koutou Atua, ki te whenua nei.
26 A Mojsije reèe: ne valja tako; jer bismo prinijeli na žrtvu Gospodu Bogu svojemu što je neèisto Misircima; a kad bismo prinijeli na žrtvu što je neèisto Misircima na oèi njihove, ne bi li nas pobili kamenjem?
Na ka mea a Mohi, E kore e pai kia pena; ka patua hoki e matou ma Ihowa, ma to matou Atua, ta nga Ihipiana e morikarika ai: na, ki te patua e matou ki to ratou aroaro nga mea e morikarika ai nga Ihipiana, e kore ranei ratou e aki i a matou ki te kohatu?
27 Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu, kao što nam je kazao.
Ka haere matou ki te koraha, kia toru nga ra ki te ara, ka mea patunga tapu ai ki a Ihowa, ki to matou Atua, ka pera ai me tana e ako ai ki a matou.
28 A Faraon reèe: pustiæu vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svojemu u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me.
Na ka mea a Parao, Ka tukua koutou ki te mea patunga tapu ma Ihowa, ma to koutou Atua, ki te koraha; otiia aua e haere rawa ki tawhiti: inoi korua moku.
29 A Mojsije reèe: evo ja idem od tebe, i moliæu se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova sjutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš naroda da prinese žrtvu Gospodu.
A ka mea a Mohi, Nana, ka mawehe atu ahau i a koe, ka inoi ahau ki a Ihowa kia turere atu nga pokai namu i a Parao, i ona tangata, i tona iwi apopo; otiia kaua a Parao e tinihanga ano, a kore ake e tuku i te iwi ki te mea patunga tapu ki a Ihowa.
30 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu.
Na, ka mawehe a Mohi i a Parao, a ka inoi ki a Ihowa.
31 I uèini Gospod po rijeèi Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova; ne osta ni jedna.
A peratia ana e Ihowa me ta Mohi i mea ai; i mea ia i nga pokai namu kia rere atu i a Parao, i ona tangata, i tona iwi: kihai i toe tetahi.
32 Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti naroda.
Na ka whakapakeke ano a Parao i tona ngakau i taua taima hoki, a kihai i tuku i te iwi.
