Izlazak 8
1 I reèe Gospod Mojsiju: idi k Faraonu, i reci mu: ovako veli Gospod: pusti narod moj, da mi posluži.
Te phoeiah BOEIPA loh Moses te, “Pharaoh taengah cet lamtah anih te, 'BOEIPA loh ka pilnam te hlah lamtah kai taengah thothueng saeh,’ a ti.
2 Ako li neæeš pustiti, evo æu moriti svu zemlju žabama.
Tedae hlah ham na aal atah na khorhi boeih ah bukak kan yok sak coeng ne.
3 I rijeka æe se napuniti žaba, i one æe izaæi i skakati tebi po kuæi i po klijeti gdje spavaš i po postelji tvojoj i po kuæama sluga tvojih i naroda tvojega i po peæima tvojim i po naævama tvojim;
Bukak te sokko ah kah vetih ha luei ni. Te vaengah na im khui neh imhman kah na thingkong dongah, na baiphaih dongah, na sal im khui neh na pilnam soah, na tapkhuel khui neh na vaidambael khuila kun ni.
4 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaæe žabe.
Namah so neh na pilnam soah khaw na sal boeih soah khaw bukak luei ni, 'ti nah,” a ti.
5 I reèe Gospod Mojsiju: kaži Aronu: pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke i na potoke i na jezera, i uèini nek izaðu žabe na zemlju Misirsku.
Te phoeiah BOEIPA loh Moses te, “Aaron te na kut thueng lamtah na conghol neh tuiva soah khaw, sokko soah khaw, tuibap soah khi laeh,'ti nah. Te vaengah bukak te Egypt khohmuen ah ha luei saeh,” a ti nah.
6 I pruži Aron ruku svoju na vode Misirske, i izaðoše žabe i pokriše zemlju Misirsku.
Te dongah Aaron loh a kut te Egypt tui soah a thueng. Te vaengah bukak ha luei tih Egypt khohmuen te a khuk.
7 Ali i vraèari Misirski uèiniše tako svojim vraèanjem, uèiniše te izaðoše žabe na zemlju Misirsku.
Tedae hmayuep loh a tuisiduei neh phek a saii uh tih bukak te Egypt kho la luei van.
8 A Faraon dozva Mojsija i Arona i reèe: molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mojega, pak æu pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu.
Te vaengah Pharaoh loh Moses neh Aaron te a khue tih, “BOEIPA taengah thangthui lamtah bukak he kai lamkah neh ka pilnam taeng lamlong khaw nong sak saeh. Te vaengah pilnam te ka tueih vetih BOEIPA taengah hmueih a nawn uh bitni,” a ti nah.
9 A Mojsije reèe Faraonu: èast da ti je nada mnom! dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuæa tvojih, i samo u rijeci da ostanu?
Te phoeiah Moses loh Pharaoh te, “Kai ham mah hoep dae. Nang ham neh na sal rhoek ham, na pilnam ham khaw, bukak te namah neh na im lamloh a hnawt tih sokko ah dawk a om ham me vaengah lae thangthui eh?” a ti nah.
10 A on reèe: do sjutra. A Mojsije reèe: biæe kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš.
“Thangvuen ah,” a ti nah dongah, “Na ol bangla kaimih kah Pathen Yahweh bang a om pawt khaw na ming van bitni.
11 Otiæi æe žabe od tebe i iz kuæa tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvojega; samo æe u rijeci ostati.
Te vaengah bukak te nang lamkah neh na im lamlong khaw, na sal rhoek taeng lamkah neh na pilnam taeng lamloh nong vetih sokko ah ni dawk a om eh?,” a ti nah.
12 I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje bješe pustio na Faraona.
Te phoeiah Moses neh Aaron te Pharaoh taeng lamloh nong tih Pharaoh sokah a khueh olka, bukak kawng te Moses loh BOEIPA taengah a pang pah.
13 A Gospod uèini po rijeèi Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuæe i sela i polja.
Moses kah ol bangla BOEIPA loh a saii dongah bukak te im ah khaw, vongup ah khaw, lohma ah khaw duek.
14 I na gomile ih grtahu, da je smrdjela zemlja.
Te te a hlom a hlom la a hmoek uh tih khohmuen tom ah rhim.
15 A kad Faraon vidje gdje odahnu, otvrdnu mu srce, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod.
A hmuh daengah Pharaoh te hilhoemnah a om pah. Tedae a lungbuei a thangpom tih BOEIPA kah a thui bangla amih rhoi ol te hnatun pawh.
16 A Gospod reèe Mojsiju: kaži Aronu: pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji Misirskoj.
Te phoeiah BOEIPA loh Moses taengah, “Aaron te, 'Na conghol thueng lamtah diklai kah laipi te taam. Te vaengah Egypt khohmuen boeih ah pilhlip la om ni, 'ti nah,” a ti nah.
17 I uèiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po cijeloj zemlji Misirskoj.
A saii rhoi tangloeng tih Aaron loh a kut te a thueng. A conghol neh diklai dongkah laipi te a taam vaengah pilhlip te hlang pum dong neh rhamsa dongah om. Diklai laipi boeih te Egypt kho tom ah pilhlip la poeh.
18 A gledaše i vraèari Misirski vraèanjem svojim da uèine da postanu uši, ali ne mogoše. I bijahu uši po ljudima i po stoci.
Tedae hmayuep rhoek long khaw pilhlip om sak ham a thaai neh a saii uh van tangloeng. Tedae pilhlip te hlang dong neh rhamsa dongah khaw om thai pawh.
19 I rekoše vraèari Faraonu: ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša, kao što bješe kazao Gospod.
Te vaengah ah hmayuep rhoek loh Pharaoh taengah, “Pathen kah kutdawn la he,” a ti uh. Tedae Pharaoh lungbuei tah ning tih BOEIPA kah a thui bangla amih rhoi ol te hnatun pawh.
20 A Gospod reèe Mojsiju: ustani rano i izaði pred Faraona, evo, on æe izaæi k vodi, pa mu reci: ovako veli Gospod: pusti narod moj da mi posluži.
Te phoeiah BOEIPA loh Moses te, “Mincang ah thoo lamtah Pharaoh mikhmuh ah pai pah. Tui taengla a pawk vaengah amah te, 'BOEIPA loh, 'Ka pilnam he hlah lamtah kai ham thothueng uh saeh,’ a ti coeng he.
21 Ako li ne pustiš naroda mojega, evo, pustiæu na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuæe tvoje svakojake bubine, i napuniæe se bubina kuæe Misirske i zemlja na kojoj su.
Tedae ka pilnam te nan hlah pawt atah namah so neh na sal rhoek soah khaw, na pilnam so neh na im ah khaw pil ka tueih coeng ne. Te dongah pil te Egypt imkhui neh amih kah a diklai dongah khaw bae ni.
22 Ali æu u taj dan odvojiti zemlju Gesemsku, gdje živi moj narod, i ondje neæe biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji.
Tedae te khohnin ah Goshen khohmuen kah ka pilnam te ka hoep vetih a khuikah aka om te pil om pah mahpawh. Te daegah ni diklai hman ah kai he BOEIPA la nan ming eh.
23 I postaviæu razliku izmeðu naroda svojega i naroda tvojega. Sjutra æe biti znak taj.
Ka pilnam laklo neh na pilnam laklo ah tlannah ka khueh vetih miknoek he thangvuen ah thoeng bitni,’ ti nah,” a ti.
24 I uèini Gospod tako, i doðoše silne bubine u kuæu Faraonovu i u kuæe sluga njegovijeh i u svu zemlju Misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina.
BOEIPA loh a saii tangkhuet tih Pharaoh im khui neh a sal im neh Egypt khohmuen boeih ah pil tlung ha pawk. Pil dongah mah khohmuen khaw poci.
25 I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reèe im: idite, prinesite žrtvu Bogu svojemu ovdje u zemlji.
Te phoeiah Pharaoh loh Moses neh Aaron te a khue tih, “Cet uh lamtah khohmuen ah na Pathen te nawn uh laeh,” a ti nah.
26 A Mojsije reèe: ne valja tako; jer bismo prinijeli na žrtvu Gospodu Bogu svojemu što je neèisto Misircima; a kad bismo prinijeli na žrtvu što je neèisto Misircima na oèi njihove, ne bi li nas pobili kamenjem?
Tedae Moses loh, “Egypt kah tueilaehkoi dongah he he saii ham a thuem moenih. Kaimih kah Pathen BOEIPA ham ka nawn uh vaengah Egypt lamkah tueilaehkoi te ka nawn uh koinih amih mikhmuh ah kaimih n'dae uh mahpawt nim?
27 Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu, kao što nam je kazao.
Kaimih n'uen bangla hnin thum long caeh kah khosoek ah kaimih kah Pathen BOEIPA te ka nawn uh eh,” a ti nah.
28 A Faraon reèe: pustiæu vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svojemu u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me.
Te phoeiah Pharaoh loh, “Kai loh nangmih kan hlah bitni, khosoek ah na Pathen BOEIPA te nawn tangloeng. Tedae a hla, hla la cet uh boel lamtah kai ham khaw thangthui uh,” a ti nah.
29 A Mojsije reèe: evo ja idem od tebe, i moliæu se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova sjutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš naroda da prinese žrtvu Gospodu.
Te vaengah Moses loh, “Nang taeng lamloh ka nong vetih BOEIPA taengah ka thangthui bitni. Pil khaw Pharaoh neh a sal rhoek taeng lamloh, a pilnam taeng lamloh thangvuen ah nong bitni ne. Tedae Pharaoh te omsaa ham koei boel saeh, pilnam te BOEIPA taengah nawn hamla tueih pawt ve,” a ti nah.
30 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu.
Te phoeiah Moses te Pharaoh taeng lamloh nong tih BOEIPA taengah thangthui.
31 I uèini Gospod po rijeèi Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova; ne osta ni jedna.
Moses kah ol bangla BOEIPA loh a saii dongah pil te Pharaoh taeng lamkah neh a sal rhoek taeng lamloh, a pilnam taeng lamloh nong tih pakhat khaw om pawh.
32 Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti naroda.
Tedae tahae tue ah khaw Pharaoh te a lungbuei a thangpom tih pilnam te tueih pawh.
