Izlazak 3

1 A Mojsije pasijaše stado Jotoru tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko pustinje, i doðe na goru Božiju Horiv.

Pea ko eni, naʻe tauhi ʻe Mōsese ʻae fanga manu ʻa ʻene tamai ʻi he fono ko Setelo, ko e taulaʻeiki ʻo Mitiane: pea naʻa ne tataki atu ʻae fanga manu ki he tukuʻuta ʻoe toafa, ʻo aʻu ki he moʻunga ʻoe ʻOtua, ki Holepi.

2 I javi mu se anðeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva.

Pea naʻe hā mai ʻae ʻāngelo ʻa Sihova kiate ia ʻi he ulo afi ʻi he lotolotonga ʻoe ʻuluʻakau: pea sio ia, pea vakai, naʻe ulo ʻae ʻuluʻakau ʻi he afi, ka naʻe ʻikai ʻosi ai ʻae ʻuluʻakau.

3 I Mojsije reèe: idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina.

Pea pehē ʻe Mōsese, “Ko eni, te u afe atu ʻo mamata ki he meʻa lahi ni, pe ko e hā ʻoku ʻikai vela ai ʻae ʻuluʻakau.”

4 A Gospod kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine, i reèe: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: evo me.

Pea naʻe ʻafioʻi ʻe Sihova ki heʻene afe ke mamata, pea folofola ʻae ʻOtua kiate ia mei he lotolotonga ʻoe ʻuluʻakau, ʻo pehē, “Mōsese, Mōsese.” Pea pehē ʻe ia, “Ko au eni.”

5 A Bog reèe: ne idi ovamo. Izuj obuæu svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja.

Pea pehē ʻe ia, ‘ʻOua naʻa ke ofi mai ki heni; toʻo ho topuvaʻe mei ho vaʻe, he ko e potu ʻoku ke tuʻu ai ko e kelekele tapu.”

6 Još reèe: ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga.

Pea naʻa ne pehē foki, “Ko au ko e ʻOtua ʻo hoʻo tamai, ko e ʻOtua ʻo ʻEpalahame, ko e ʻOtua ʻo ʻAisake, pea ko e ʻOtua ʻo Sēkope.” Pea naʻe fufū ʻe Mōsese hono mata; he naʻe manavahē ia ke sio atu ki he ʻOtua.

7 I reèe Gospod: dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Misiru, i èuh viku njegovu od zla koje mu èine nastojnici, jer poznah muku njegovu.

Pea naʻe pehē ʻe Sihova, “Ko e moʻoni kuo u mamata ki he mamahi ʻa hoku kakai, ʻaia ʻoku ʻi ʻIsipite, pea kuo u ongoʻi ʻenau tangi ko e meʻa ʻi honau kau enginaki ngāue: pea ʻoku ou ʻiloʻi ʻenau ngaahi mamahi:

8 I siðoh da ga izbavim iz ruku Misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdje mlijeko i med teèe, na mjesto gdje su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji.

Pea kuo u ʻalu hifo ke fakamoʻui ʻakinautolu mei he nima ʻoe kakai ʻIsipite, pea ke ʻomi ʻakinautolu mei he fonua ko ia ki ha fonua lelei mo lahi, ko e fonua ʻoku mahu tāfea ʻi he huʻahuhu mo e honi; ki he fonua ʻoe kau Kēnani mo e kau Heti, mo e kau ʻAmoli, mo e kau Pelesi, mo e kau Hevi, mo e kau Sepusi.

9 I sada evo vika sinova Izrailjevijeh doðe preda me, i vidjeh muku, kojom ih muèe Misirci.

Pea ko eni, vakai, ko e tangi ʻae fānau ʻa ʻIsileli kuo ongo mai kiate au: pea kuo u mamata foki ki he mamahi ʻaia ʻoku fakamamahi ʻaki ʻakinautolu ʻe he kakai ʻIsipite.

10 Sada hajde da te pošljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira.

Pea ko eni, ke ke haʻu, pea te u fekau koe kia Felo, koeʻuhi ke ke ʻomi hoku kakai ko e fānau ʻa ʻIsileli mei ʻIsipite.”

11 A Mojsije reèe Bogu: ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira?

Pea pehēange ʻe Mōsese ki he ʻOtua, “Ko hai au, koeʻuhi ke u ʻalu kia Felo, pea koeʻuhi ke u ʻomi ʻae fānau ʻa ʻIsileli mei ʻIsipite?”

12 A Bog mu reèe: ja æu biti s tobom, i ovo neka ti bude znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Misira, služiæete Bogu na ovoj gori.

Pea pehē ʻe ia, “Ko e moʻoni, Te u ʻiate koe; pea ko e fakaʻilonga eni kiate koe, kuo u fekauʻi koe: Hili haʻo ʻomi ʻae kakai mei ʻIsipite, te mou tauhi ʻae ʻOtua ʻi he moʻunga ni.”

13 A Mojsije reèe Bogu: evo, kad otidem k sinovima Izrailjevijem, pa im reèem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: kako mu je ime? šta æu im kazati?

Pea pehēange ʻe Mōsese ki he ʻOtua, “Vakai, ʻo kau ka hoko atu ki he fānau ʻa ʻIsileli, pea u pehē kiate kinautolu, ‘Ko e ʻOtua ʻo hoʻomou ngaahi tamai kuo ne fekau au kiate kimoutolu; pea te nau pehē mai kiate au, ‘Ko hai hono huafa?’ Pea ko e hā te u tala kiate kinautolu?”

14 A Gospod reèe Mojsiju: ja sam onaj što jest. I reèe: tako æeš kazati sinovima Izrailjevijem: koji jest, on me posla k vama.

Pea pehē ʻe he ʻOtua kia Mōsese, “KO AU, KO E KO AU: pea pehē ʻe ia, Te ke lea pehē ki he fānau ʻa ʻIsileli, ‘Kuo fekau au ʻe he KO AU kiate kimoutolu.’”

15 I opet reèe Bog Mojsiju: ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno.

Pea toe pehē ʻe he ʻOtua kia Mōsese, “Pea ke lea ʻo pehē ki he fānau ʻa ʻIsileli, Ko Sihova ko e ʻOtua ʻo hoʻomou ngaahi tamai, ko e ʻOtua ʻo ʻEpalahame, ko e ʻOtua ʻo ʻAisake, mo e ʻOtua ʻo Sēkope, kuo ne fekau au kiate kimoutolu: ko hoku huafa eni ke taʻengata, pea ko hoku fakaʻilonga eni ki he ngaahi toʻutangata kotoa pē.

16 Idi, i skupi starješine Izrailjske, pa im reci: Gospod Bog otaca vaših javi mi se, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, govoreæi: doista obidoh vas, i vidjeh kako vam je u Misiru.

‌ʻAlu, ʻo fakataha ʻae kau mātuʻa ʻo ʻIsileli, mo ke pehē kiate kinautolu, ‘Ko Sihova ko e ʻOtua ʻo hoʻomou ngaahi tamai, ko e ʻOtua ʻo ʻEpalahame, ʻo ʻAisake, mo Sēkope, naʻe hā mai ia kiate au, ʻo ne pehē mai, ‘Kuo u ʻaʻahi atu moʻoni kiate kimoutolu, [ʻo mamata ]ki he meʻa ʻoku fai kiate kimoutolu ʻi ʻIsipite.’

17 Pa rekoh: izvešæu vas iz nevolje Misirske u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Ferezejsku i Jevejsku i Jevusejsku, u zemlju gdje teèe mlijeko i med.

Pea ne u pehē, ‘Te u ʻomi ʻakimoutolu mei he ngaahi mamahi ʻo ʻIsipite, ki he fonua ʻoe kau Kēnani, mo e kau Heti, mo e kau ʻAmoli, mo e kau Pelesi, mo e kau Hevi, mo e kau Sepusi, ki he fonua ʻoku mahu tāfea ʻi he huʻahuhu mo e honi.’

18 I oni æe poslušati glas tvoj; pa æeš ti i starješine Izrailjske otiæi k caru Misirskom, i reæi æete mu: Gospod Bog Jevrejski srete nas, pa ti se molimo da izidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu.

“Pea te nau tokanga ki ho leʻo: pea te ke haʻu, ʻa koe mo e kau mātuʻa ʻo ʻIsileli ki he tuʻi ʻo ʻIsipite, pea te mou lea kiate ia, ‘Ko Sihova ko e ʻOtua ʻoe kakai Hepelū kuo haʻu kiate kimautolu: pea ko eni, ʻoku mau kole kiate koe, tuku ke mau ʻalu ʻi he fonongaʻanga ʻoe ʻaho ʻe tolu ki he toafa, koeʻuhi ke mau fai ʻae feilaulau kia Sihova ko homau ʻOtua.’

19 A ja znam da vam neæe dopustiti car Misirski da izidete bez ruke krjepke.

Pea ʻoku ou ʻilo pau ʻe ʻikai fie tukuange ʻakimoutolu ʻe he tuʻi ʻo ʻIsipite ke mou ʻalu, ka ʻi he nima mālohi.

20 Ali æu pružiti ruku svoju, i udariæu Misir svijem èudesima svojim, koja æu uèiniti u njemu: i poslije æe vas pustiti.

Pea te u mafao atu hoku nima ʻo taaʻi ʻa ʻIsipite ʻaki ʻa ʻeku ngaahi meʻa mana kotoa pē, ʻaia te u fai ʻi he lotolotonga ʻo ia: pea hili ia, te ne toki tuku ke mou ʻalu.

21 I uèiniæu da narod naðe ljubav u Misiraca, pa kad poðete, neæete poæi prazni;

“Pea te u fakaʻofeina ʻae kakai ni ʻi he ʻao ʻoe kakai ʻIsipite: pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻoka mou ka ʻalu, ʻe ʻikai te mou ʻalu masiva.

22 Nego æe svaka žena zaiskati u susjede svoje i u domaæice svoje nakita srebrnoga i nakita zlatnoga i haljina; i metnuæete na sinove svoje i na kæeri svoje, i oplijeniæete Misir.

Ka ʻe kole ʻae fefine kotoa pē ki hono kaungāʻapi, pea mo ia ʻoku ʻāunofo ʻi hono fale, ʻae ngaahi teunga siliva, mo e teunga koula, mo e ngaahi kofu: pea te mou ʻai ia ki homou ngaahi foha, pea ki homou ngaahi ʻofefine; pea te mou fakamasivaʻi ʻae kakai ʻIsipite.