Izlazak 3

1 A Mojsije pasijaše stado Jotoru tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko pustinje, i doðe na goru Božiju Horiv.

Ie niarake ty lia-rai’ Iit’rò, rafoza’e, mpisoro’ i Midiane, t’i Mosè, le niaoloe’e mb’an-kalo’ i ratraratray mb’eo i lia-raikey vaho pok’ e Korèbe vohin’ Añahare eo.

2 I javi mu se anðeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva.

Nisodehañe ama’e an-delan’afo an-drongoñe ao ty anjeli’ Iehovà; nisaria’e, le ndra te nirebarebaen’ afo i rongoñey tsy naha­tomontoñe aze.

3 I Mojsije reèe: idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina.

Le hoe t’i Mosè, Het! hitsile iraho hisamba o raha fanjaka eroan-koekeo, handrendreke ty tsy mahamae o rongoñeo.

4 A Gospod kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine, i reèe: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: evo me.

Nivazoho’ Iehovà t’ie nitsile mb’eo hisamba, le nikanjien’ Añahare boak’ amy rongoñey, ami’ty hoe: O Mosè, Mosè! Hoe re, Intoy iraho,

5 A Bog reèe: ne idi ovamo. Izuj obuæu svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja.

Le hoe re, Ko mañarivo mb’etoañe, afaho hey o hana am-pandia’oo amy te masiñe o tane ijohaña’oo.

6 Još reèe: ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga.

Tinovo’e ty hoe, Izaho t’i Andrianañaharen-droae’o, t’i Andrianañahare’ i Avrahame naho t’i Andrianañahare’ Ietsàke vaho t’i Andrianañahare’ Iakòbe. Le nanakon-daharañe t’i Mosè fa nihembañe tsy te hahaisak’ an’ Andrianañahare.

7 I reèe Gospod: dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Misiru, i èuh viku njegovu od zla koje mu èine nastojnici, jer poznah muku njegovu.

Le hoe t’Iehovà, Toe nisarieko ty hasotria’ ondatiko e Mitsraimeo; le tsinanoko ty fitoreo’ iareo ty amo mpanao bozizy iareoo; toe apotako ty halovilovia’ iareo,

8 I siðoh da ga izbavim iz ruku Misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdje mlijeko i med teèe, na mjesto gdje su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji.

le nizotsoako handrombak’ iareo amo nte-Mitsraimeo, hañakatse iereo amy taney naho hendeseko mb’ am-patram-bey soa, mb’ an-tane orikorihen-dronono naho tantele, mb’ an-tane’ o nte-Kanàneo naho o nte-Kheteo naho o nte-Emoreo naho o nte-Peri­zeo naho o nte-Kiveo vaho o nte-Iebosìo.

9 I sada evo vika sinova Izrailjevijeh doðe preda me, i vidjeh muku, kojom ih muèe Misirci.

Ie amy zao, inao! fa pok’ amako ty fibabababa’ o ana’ Israeleo; vaho nitreako ty famorekekea’ o nte-Mitsraime manindry iareoo.

10 Sada hajde da te pošljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira.

Akia, mamantok’ azo iraho homb’ amy Parò mb’eo hañavotse o ana’ Israele ondatikoo amy Mitsraime.

11 A Mojsije reèe Bogu: ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira?

Aa hoe t’i Mosè aman’ Añahare, Ia v-iraho te homb’ amy Parò hañakatse o ana’ Israeleo boake Mitsraime ao?

12 A Bog mu reèe: ja æu biti s tobom, i ovo neka ti bude znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Misira, služiæete Bogu na ovoj gori.

Hoe re, Toe hindrezako; vaho zao ty haha­rendreha’o an-kató te Izaho ty nañirak’ azo: naho navota’o boake Mitsraime ao ondatio, le hitalaho aman’ Añahare ami’ty vohitse toy nahareo.

13 A Mojsije reèe Bogu: evo, kad otidem k sinovima Izrailjevijem, pa im reèem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: kako mu je ime? šta æu im kazati?

Aa hoe t’i Mosè aman’ Añahare, Ingo, homb’ amo ana’ Israeleo mb’eo iraho hanao ty hoe, Nirahen’ Añaharen-droae’ areo homb’ ama’ areo mb’ etoan-draho, vaho hañontanea’ iereo ty hoe, Ia ty tahina’e? aa le inoñe ty havaleko?

14 A Gospod reèe Mojsiju: ja sam onaj što jest. I reèe: tako æeš kazati sinovima Izrailjevijem: koji jest, on me posla k vama.

Hoe t’i Andrianañahare amy Mosè, Ehiè ze Ehiè, Le tinovo’e ty hoe, Hoe ty ho saontsie’o amo ana’ Israeleo, Ehiè, ty nañitrik’ ahy homb’ama’ areo mb’etoa.

15 I opet reèe Bog Mojsiju: ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno.

Hoe ka t’i Andrianañahare amy Mosè, Hoe ty hatao’o amo ana’ Israeleo, Iehovà, Andrianañaharen-droae’ areo, t’i Andrianañahare’ i Avrahame, i Andrianañahare’ Ietsàke naho i Andrianañahare’ Iakòbe ro nañirak’ ahy homb’ama’ areo mb’etoa. Izay ty añarako nainai’e, vaho izay ty fanoñonañe ahy nainai’e an-tsà an-tsà.

16 Idi, i skupi starješine Izrailjske, pa im reci: Gospod Bog otaca vaših javi mi se, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, govoreæi: doista obidoh vas, i vidjeh kako vam je u Misiru.

Akia, atontono o androanavi’ Israeleo vaho ano ty hoe, Nisodehañe’ amako t’Iehovà Andrianañaharen-droae’ areo, t’i Andrianañahare’ i Avrahame naho Ietsàke vaho Iakòbey, nanao ty hoe: Toe nitilik’ anahareo iraho naho nitreako o anoañe e Mitsraimeo.

17 Pa rekoh: izvešæu vas iz nevolje Misirske u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Ferezejsku i Jevejsku i Jevusejsku, u zemlju gdje teèe mlijeko i med.

Le hoe iraho: havotako ami’ty halovilovia’ i Mitsraime nahareo, homb’ an-tane’ i nte-Kanàney naho i nte-Khetey naho i nte-Emorey naho i nte-Periziy naho i nte-Kivey vaho i nte-Iebosìy, mb’tane orikorihen-dronono naho tantele añe.

18 I oni æe poslušati glas tvoj; pa æeš ti i starješine Izrailjske otiæi k caru Misirskom, i reæi æete mu: Gospod Bog Jevrejski srete nas, pa ti se molimo da izidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu.

Ho haoñe’ iareo ty fiarañanaña’o le hiheo mb’amy mpanjaka’ i Mitsraimey irehe rekets’ o androanavi’ Israeleo hanao ty hoe, Fa nifañaoñe ama’ay t’Iehovà Andrianañahare’ o nte-Evreo, aa le angao hañavelo lia telo andro am-patram­bey añe hañenga soroñe am’ Iehovà Andria­nañahare’ay.

19 A ja znam da vam neæe dopustiti car Misirski da izidete bez ruke krjepke.

Toe fantako t’ie tsy hapo’ ty mpanjaka’ i Mitsraime hañavelo naho tsy am-pitàñe maozatse.

20 Ali æu pružiti ruku svoju, i udariæu Misir svijem èudesima svojim, koja æu uèiniti u njemu: i poslije æe vas pustiti.

Aa le hahitiko ty tañako hipaoke i Mitsraime amy ze hene fitoloñañe mahalatsa hanoeko ao. Mandimbe izay t’ie hapo’e hienga.

21 I uèiniæu da narod naðe ljubav u Misiraca, pa kad poðete, neæete poæi prazni;

Toe hampañisohako am-pihaino’ o nte-Mitsraimeo ondatio, aa ie mienga, le tsy hañavelo an-tañam-polo;

22 Nego æe svaka žena zaiskati u susjede svoje i u domaæice svoje nakita srebrnoga i nakita zlatnoga i haljina; i metnuæete na sinove svoje i na kæeri svoje, i oplijeniæete Misir.

fa songa hihalaly fanake volafoty naho volamena naho saroñe amo mpiharo tanàñe ama’eo naho amy ze ambahiny añ’ anjomba’e ao ze rakemba vaho haombe’ areo amo ana-dahy naho anakampela’ areoo vaho ho volose’ areo o nte-Mitsraimeo.