Izlazak 17
1 I podiže se iz pustinje Sina sav zbor sinova Izrailjevih putem svojim po zapovjesti Gospodnjoj, i stadoše u oko u Rafidinu; a ondje ne bješe vode da narod pije.
Nienga i fatrambey Siney mb’ ami’ty lia’ iareo ty valobohò’ o ana’ Israeleo ty ami’ty falie’ Iehovà vaho nañialo e Refidìme fe tsy aman-drano ho kamae’ ondatio.
2 I narod se svaðaše s Mojsijem govoreæi: daj nam vode da pijemo. A on im reèe: što se svaðate sa mnom? što kušate Gospoda?
Le nidoha raha amy Mosè ondatio nanao ty hoe, Meo rano hinome’ay. Hoe t’i Mosè am’ iereo, Ino ty idabasidà’ areo amako? Ino ty itsoha’ areo t’Iehovà?
3 Ali narod bješe ondje žedan vode, te vikaše narod na Mojsija, i govoraše: zašto si nas izveo iz Misira da nas i sinove naše i stoku našu pomoriš žeðu?
Fe nifeake hataliñiereñe ondatio vaho nitoreo amy Mosè ami’ty hoe, Ino ty nampiavota’o anay amy Mitsraime hamonoa’o anay naho o keleia’aio naho o hare’aio an-karan-dranoañe?
4 A Mojsije zavapi ka Gospodu govoreæi: šta æu èiniti s ovijem narodom? Još malo pa æe me zasuti kamenjem.
Aa le nitoreo am’ Iehovà t’i Mosè, ami’ty hoe: Ino ty hanoeko am’ondaty retoañe? Didý tsy ametsaha’ iareo vato.
5 A Gospod reèe Mojsiju: proði pred narod, i uzmi sa sobom starješine Izrailjske, i štap svoj kojim si udario vodu uzmi u ruku svoju, i idi.
Hoe t’Iehovà amy Mosè, Miaria aolo’ ondatio, le ampindrezo o androanavi’ Israeleo; tintino am-pitañe i kobay napao’o i Naileiy, le akia.
6 A ja æu stajati pred tobom ondje na stijeni na Horivu; a ti udari u stijenu, i poteæi æe iz nje voda da pije narod. I uèini Mojsije tako pred starješinama Izrailjskim.
Inao, hijohañe añatrefa’o ambone’ i vato’ i Korèbey iraho. Paoho i vatoy, le hiakaran-drano, hikamà’ ondatio. Nanoe’ i Mosè izay, ampahaisaha’ o androanavi’ Israeleo.
7 A mjesto ono prozva Masa i Meriva zato što se svaðaše sinovi Izrailjevi i što kušaše Gospoda govoreæi: je li Gospod meðu nama ili nije?
Natao’e Masà naho Meribà i toetsey amy te nidoha raha naho nitsoke Iehovà o ana’Israeleo ami’ ty hoe, Amantika hao t’Iehovà ke ts’ie?
8 Ali doðe Amalik da se bije s Izrailjem u Rafidinu.
Niheo mb’eo amy zao t’i Amalèke nifañotak’ am’Israele e Refidime eo.
9 A Mojsije reèe Isusu: izberi nam ljude, te izaði i bij se s Amalikom; a ja æu sjutra stati na vrh brda sa štapom Božjim u ruci.
Hoe t’i Mosè am’ Iehosoa, Joboño ondaty ho antika, le mionjona hialy amy Amalèke. Hijohañe ambone’ o vohitseo iraho te hamaray le ho an-tañako i kobain’ Añaharey.
10 I uèini Isus kako mu reèe Mojsije, i pobi se s Amalikom; a Mojsije i Aron i Or izaðoše na vrh brda.
Le nanoe’ Iehosoa i nampanoe’ i Mosèy vaho nialy amy Amalèke, le nañambone’ i vohitsey t’i Mosè naho i Aharone vaho i Khòre.
11 I dokle Mojsije držaše u vis ruke svoje, nadbijahu Izrailjci, a kako bi spustio ruke, odmah nadbijahu Amalièani.
Aa ndra mbiambia te nahafañonga-pitàñe t’i Mosè le nahagioke t’Israele, fa ie nazè’e i fitàñey le nahareketse ka t’i Amalèke.
12 Ali ruke Mojsiju otežaše, zato uzeše kamen i podmetnuše poda nj, te sjede; a Aron i Or držahu mu ruke jedan s jedne strane a drugi s druge, i ne klonuše mu ruke do zahoda sunèanoga.
Nihamokotse amy zao o fità’ i Mosèo le nandrambe vato naho napo’ iereo ambane’e hiambesara’e, naho nongahe’ i Aharone naho i Khòre o fità’eo, ty raik’ añ’ ila’e etia le ty raik’ atia vaho tsy nitroetroe o fità’eo ampara’ te nitsofotse i àndroy.
13 I razbi Isus Amalika i narod njegov oštrijem maèem.
Le ginio’ Iehosoa am-bavam-pibara t’i Amalèke naho ondati’eo.
14 Potom reèe Gospod Mojsiju: zapiši to za spomen u knjigu, i kaži Isusu neka pamti da æu sasvijem istrijebiti spomen Amalikov ispod neba.
Le hoe t’Iehovà amy Mosè, Sokiro am-boke ao izay ho tiahy vaho apoho an-dravembia’ Iehosoa te ho faoheko ambanen-dikerañe ty fitiahiañe i Amalèke.
15 Tada naèini Mojsije oltar, i nazva ga: Gospod zastava moja.
Le nandrafitse kitrely t’i Mosè vaho natao’e ty hoe, Iehovà Nissy,
16 I reèe: što se ruka bješe podigla na prijesto Gospodnji, Gospod æe ratovati na Amalika od koljena do koljena.
le hoe re, Aa kanao nañonjom-pitàñe amy fiambesa’ Iehovày t’i Amalèke, le hifañotak’ ama’e t’Iehovà, tarirats’ an-tariratse.
