Propovednik 6
1 Ima zlo koje vidjeh pod suncem i èesto je meðu ljudima:
Est et aliud malum, quod vidi sub sole, et quidem frequens apud homines:
2 Nekome Bog da bogatstvo i blago i slavu, te duša njegova ima sve što god želi, ali mu ne da Bog da to uživa, nego uživa drugi. To je taština i ljuto zlo.
Vir, cui dedit Deus divitias, et substantiam, et honorem, et nihil deest animæ suæ ex omnibus, quæ desiderat: nec tribuit ei potestatem Deus ut comedat ex eo, sed homo extraneus vorabit illud. Hoc vanitas, et miseria magna est.
3 Da bi ko rodio sto sinova i živio mnogo godina i dani bi se vijeka njegova veoma namnožili, a duša se njegova ne bi nasitila dobra, te ni pogreba ne bi imao, kažem da je bolje nedonošèe od njega.
Si genuerit quispiam centum liberos, et vixerit multos annos, et plures dies ætatis habuerit, et anima illius non utatur bonis substantiæ suæ, sepulturaque careat: de hoc ergo pronuncio quod melior illo sit abortivus.
4 Jer uzalud doðe i u tamu otide i ime mu je tamom pokriveno;
Frustra enim venit, et pergit ad tenebras, et oblivione delebitur nomen eius.
5 Ni sunca ne vidje, niti što pozna, a poèiva bolje nego onaj.
Non vidit solem, neque cognovit distantiam boni et mali:
6 I da bi živio dvije tisuæe godina, a dobra ne bi uživao, ne odlaze li svi na jedno mjesto?
etiam si duobus millibus annis vixerit, et non fuerit perfruitus bonis: nonne ad unum locum properant omnia?
7 Sav je trud èovjeèji za usta njegova, ali se ne može nasititi duša njegova.
Omnis labor hominis in ore eius: sed anima eius non implebitur.
8 Jer šta ima mudri više nego bezumni? šta li siromah, koji se umije vladati meðu živima?
Quid habet amplius sapiens a stulto? Et quid pauper nisi ut pergat illuc, ubi est vita?
9 Bolje je vidjeti oèima negoli željeti; i to je taština i muka duhu.
Melius est videre quod cupias, quam desiderare quod nescias. Sed et hoc vanitas est, et præsumptio spiritus.
10 Što je ko, davno je tijem nazvan; i zna se da je èovjek i da se ne može suditi s jaèim od sebe.
Qui futurus est, iam vocatum est nomen eius: et scitur quod homo sit, et non possit contra fortiorem se in iudicio contendere.
11 Kad dakle ima mnogo stvari koje umnožavaju taštinu, kaka je korist èovjeku?
Verba sunt plurima, multamque in disputando habentia vanitatem.
12 Jer ko zna što je dobro èovjeku u životu, za malo dana taštega života njegova, koji mu prolaze kao sjen? ili ko æe kazati èovjeku šta æe biti poslije njega pod suncem?
Quid necesse est homini maiora se quærere, cum ignoret quid conducat sibi in vita sua numero dierum peregrinationis suæ, et tempore, quod velut umbra præterit? Aut quis ei poterit indicare quod post eum futurum sub sole sit?
