< Propovednik 1 >
1 Rijeèi propovjednika sina Davidova cara u Jerusalimu.
2 Taština nad taštinama, veli propovjednik, taština nad taštinama, sve je taština.
3 Kaka je korist èovjeku od svega truda njegova, kojim se trudi pod suncem?
4 Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek.
5 Sunce izlazi i zalazi, i opet hiti na mjesto svoje odakle izlazi.
6 Vjetar ide na jug i obræe se na sjever: ide jednako obræuæi se, i u obrtanju svom vraæa se.
7 Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraæaju da opet teku.
8 Sve je muèno, da èovjek ne može iskazati; oko se ne može nagledati, niti se uho može naslušati.
9 Što je bilo to æe biti, što se èinilo to æe se èiniti, i nema ništa novo pod suncem.
10 Ima li što za što bi ko rekao: vidi, to je novo? Veæ je bilo za vijekova koji su bili prije nas.
11 Ne pominje se što je prije bilo; ni ono što æe poslije biti neæe se pominjati u onijeh koji æe poslije nastati.
12 Ja propovjednik bijah car nad Izrailjem u Jerusalimu;
13 I upravih srce svoje da tražim i razberem mudrošæu sve što biva pod nebom; taj muèni posao dade Bog sinovima ljudskim da se muèe oko njega.
14 Vidjeh sve što biva pod suncem, i gle, sve je taština i muka duhu.
15 Što je krivo ne može se ispraviti, i nedostaci ne mogu se izbrojiti.
16 Ja rekoh u srcu svom govoreæi: evo, ja postah velik, i pretekoh mudrošæu sve koji biše prije mene u Jerusalimu, i srce moje vidje mnogo mudrosti i znanja.
17 I upravih srce svoje da poznam mudrost i da poznam bezumlje i ludost; pa doznah da je i to muka duhu.
18 Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umnožava znanje, umnožava muku.
