Danilo 7
1 Prve godine Valtasara cara Vavilonskoga usni Danilo san i vidje utvaru glave svoje na postelji; tada napisa san i pripovjedi ukratko.
Babylon manghai Belshazzar kah a kum khat dongah Daniel loh amah kah thingkong dongah mang neh a lu dongkah mangthui te a hmuh. Te dongah a mang kah olka a thui te a cuinah ah a daek.
2 Danilo progovori i reèe: vidjeh u utvari svojoj noæu, a to èetiri vjetra nebeska udariše se na velikom moru.
Daniel loh a thui vaengah, “Khoyin kah ka mangthui neh ka om vaengah ka hmuh. Te vaengah vaan kah khohli pali tah tuitun puei duela kilkul.
3 I èetiri velike zvijeri izidoše iz mora, svaka drugaèija.
Te phoeiah rhamsa len pali te tuitunli lamloh ha thoeng tih khat neh khat hlihloeh uh.
4 Prva bijaše kao lav, i imaše krila orlova; gledah dokle joj se krila poskuboše i podiže se sa zemlje i stade na noge kao èovjek, i srce ljudsko dade joj se.
A cuek te sathueng bangla om dae a phae tah atha kah bangla ka hmuh. A phae te a poelh uh tih diklai lamloh a huel uh duela ka om. Te phoeiah hlang bangla a khobom dongah pai tih anih te hlang kah thinko a paek.
5 Potom, gle, druga zvijer bijaše kao medvjed, i stade s jedne strane, i imaše tri rebra u ustima meðu zubima svojim, i govoraše joj se: ustani, jedi mnogo mesa.
A pabae kah rhamsa pakhat bal tah vom neh lo u tih khat ben ah pai ne. A ka khui kah a no neh a no laklo ah vaerhuh cungthum a koeng tih anih te, “Thoo lamtah a saa he muep ca,” a ti nah.
6 Potom vidjeh, i gle, druga, kao ris, imaše na leðima èetiri krila kao ptica, i èetiri glave imaše zvijer, i dade joj se vlast.
Te phoeikah te ka sawt vaengah pakhat tah kaihlaeng bangla tarha om. Te te a nam, a nam ah vaa pali kah a phae om. Rhamsa te lu pali lo tih anih te saithainah a paek.
7 Potom vidjeh u utvarama noænijem, i gle, èetvrta zvijer, koje se trebaše bojati, strašna i vrlo jaka, i imaše velike zube gvozdene, jeðaše i satiraše, i gažaše nogama ostatak, i razlikovaše se od svijeh zvijeri preðašnjih, i imaše deset rogova.
Te phoeiah khaw khoyin kah mangthui neh ka hmuh tih ka om. A pali nah rhamsa tah rhimom neh rhihom tih bahoeng tlung. Amah kah thi no a len khaw a ai tih a tip phoeiah a coih te a khobom neh a til. Te tah a taengkah rhamsa boeih lakah tloethoeh tih a ki parha lo.
8 Gledah rogove, i gle, drugi mali rog izraste meðu onijema, i tri prva roga išèupaše se pred njim; i gle, oèi kao oèi èovjeèije bjehu na tom rogu, i usta koja govorahu velike stvari.
A ki te ka poek tih ka om vaengah a ki ca pakhat te a laklung ah tarha cawn. A hmai, a hmai ah a ki cuek te pathum a phuk pauh. Tekah a ki dongah hlang mik bangla mik om tih a ka khaw a len la cal he.
9 Gledah dokle se postaviše prijestoli, i starac sjede, na kom bješe odijelo bijelo kao snijeg, i kosa na glavi kao èista vuna, prijesto mu bijaše kao plamen ognjeni, toèkovi mu kao oganj razgorio.
Ngolkhoel a hol rhoek te ka sawt tih ka om li vaengah tampo khohnin te ngol. A pueinak tah vuel bangla bok tih a lu sam khaw tumul bangla bok. A ngolkhoel tah hmairhong hmai la om tih a kho te hmai la rhong.
10 Rijeka ognjena izlažaše i tecijaše ispred njega, tisuæa tisuæa služaše mu, i deset tisuæa po deset tisuæa stajahu pred njim; sud sjede, i knjige se otvoriše.
Hmai sok te anih taeng lamloh phuet tih long. A thawng a thawng loh thotat uh tih amah taengah a sang a sang la pai uh. Laitloeknah te a hol tih cabu a rha uh.
11 Tada gledah radi glasa velikih rijeèi koje govoraše onaj rog; i gledah dokle ne bi ubijena zvijer i tijelo joj se rašèini i dade se da izgori ognjem.
Ka sawt tih ka om vaengah a ki loh a thui boeilen olka ol dongah rhamsa a ngawn hil ka om tih ka sawt. Te vaengah a pum te a thup pah tih hmaitak hmaisai khuila a pup.
12 I ostalijem zvijerima uze se vlast, jer duljina životu bješe im odreðena do vremena i do roka.
Rhamsa tloe rhoek te a saithainah a khoe pah dae amih hingnah ham te khoning neh a tue a congnah la a paek.
13 Vidjeh u utvarama noænijem, i gle, kao sin èovjeèji iðaše s oblacima nebeskim, i doðe do starca i stade pred njim.
Khoyin mangthui neh ka om tih ka hmuh. Te vaengah hlang capa phek te vaan kah khomai neh tarha ha pai tih tampo khohnin te a paan. Te phoeiah anih te amah taengla a nawn.
14 I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vlast vjeèna, koja neæe proæi, i carstvo se njegovo neæe rasuti.
A taengah saithainah neh thangpomnah neh ram khaw a paek coeng. Te dongah namtu pilnam boeih neh olcom olcae loh amah te a bawk uh. A saithainah khaw kumhal kah saithainah la om tih nong mahpawh. Te dongah a ram he tim tlaih mahpawh.
15 Meni Danilu prenemože duh moj u tijelu mom, i utvare glave moje uznemiriše me.
Kai Daniel he ka pum khui ah ka mueihla mawn tih ka lu kah mangthui loh kamah n'cahawh.
16 Pristupih k jednome od onijeh koji stajahu ondje, i zamolih ga za istinu od svega toga. I progovori mi i kaza mi šta to znaèi:
Aka pai khuikah pakhat te ka paan tih a cungkuem te anih taengah rhep ka dawt. Te dongah kai hamla a thui tih ol kah thuingaihnah te kai m'ming sak.
17 Ove èetiri velike zvijeri jesu èetiri cara, koji æe nastati na zemlji.
Amih rhamsa len pali he tah diklai lamloh manghai pali pai ni.
18 Ali æe sveci višnjega preuzeti carstvo, i držaæe carstvo navijek i dovijeka.
Tedae ram te sangkoek kah aka cim rhoek loh a dang uh vetih ram te dungyan duela a pang uh ni. Dungyan kah dungyan duela a pang ni.
19 Tada zaželjeh znati istinu o èetvrtoj zvijeri, koja se razlikovaše od svijeh i bijaše vrlo strašna, i imaše zube gvozdene i nokte mjedene, i jeðaše i satiraše, a ostatak nogama gažaše,
Te vaengah rhamsa pali te oltak la ka ngaih. Amih boeih te a cungkuem dongah a hlihloeh la om tih a no mah bahoeng a rhimom. A no te thi tih a kuttin te rhohum, a hnom tih a ai phoeikah a coih te a khobom neh a til.
20 I o deset rogova što joj bjehu na glavi, i o drugom koji izraste i tri otpadoše pred njim, o rogu koji imaše oèi i usta koja govorahu velike stvari i bijaše po viðenju veæi od drugih.
A lu dongkah a ki parha neh pakhat aka cawn te khaw, a taengah pathum rhoek a rhul la a rhul te khaw, ki loh a mik a khueh bal tih a ka loh a len la a cal khaw, a hui lakah a mangthui a len kawng khaw ka ngaih.
21 Gledah, i taj rog vojevaše sa svecima i nadvlaðivaše ih,
Ka om tih ka sawt vaengah tekah ki loh hlang cim rhoek taengah caemtloeknah a saii tih amih te a noeng uh.
22 Dokle doðe starac, i dade se sud svecima višnjega, i prispje vrijeme da sveci preuzmu carstvo.
Tampo khohnin a pai hil laitloeknah he sangkoek kah a cim rhoek ham a paek coeng. Te dongah a tue a pha vaengah ram he aka cim rhoek loh a pang uh.
23 Ovako reèe: èetvrta zvijer biæe èetvrto carstvo na zemlji, koje æe se razlikovati od svijeh carstava, i izješæe svu zemlju i pogaziti i satrti.
Rhamsa a pali te, “Diklai ah ram a pali, pali la om ni. Te tah ram boeih lakah tloethoeh vetih diklai pum he a hnom ni. A taelh vetih a tip sak ni,” a ti.
24 I deset rogova jesu deset careva, koji æe nastati iz toga carstva, a poslije njih nastaæe drugi, i on æe se razlikovati od preðašnjih, i pokoriæe tri cara.
Ki parha tah ram khui lamloh manghai parha pai vetih amih lamloh a tloe phoe bal ni. Anih tah a cuek kah lakah tloethoeh vetih manghai pathum rhoek te a kunyun sak ni.
25 I govoriæe rijeèi na višnjega, i potiraæe svece višnjega, i pomišljaæe da promijeni vremena i zakone; i daæe mu se u ruke za vrijeme i za vremena i za po vremena.
Sangkoek kah sangkoek soehsalnah te ol la a thui vetih sangkoek kah a cim rhoek te a hnaemtaek ni. Khoning neh oltlueh te thovael hamla cai vetih a kut ah a tue neh kum dongkah kum rhakthuem a paek ni.
26 Potom æe sjesti sud, i uzeæe mu se vlast, te æe se istrijebiti i zatrti sasvijem.
Tedae laitloeknah a khueh vetih yoop ham neh a bawtnah hil thup hamla anih kah saithainah te a khoe pah ni.
27 A carstvo i vlast i velièanstvo carsko pod svijem nebom daæe se narodu svetaca višnjega; njegovo æe carstvo biti vjeèno carstvo, i sve æe vlasti njemu služiti i slušati ga.
Te vaengah ram neh saithainah khaw, vaan pum hmuiah ram kah lennah khaw sangkoek kah a cim pilnam taengah a paek ni. A ram he dungyan ram la a om dongah khohung boeih loh anih taengah tho a thueng uh vetih boe a ngai uh ni.
28 Ovdje je kraj ovoj rijeèi. A mene Danila vrlo uznemiriše misli moje, i lice mi se sve promijeni; ali rijeè saèuvah u srcu svom.
He hil he ol bawtnah la om. Kai Daniel khaw, ka poeknah yet tih kamah n'cahawh. Te dongah ka aa khaw kai soah yat dae ol he ka lungbuei ah ka khoem.
