Amos 5

1 Èujte ovu rijeè, naricanje koje podižem za vama, dome Izrailjev.

Audite verbum istud, quod ego levo super vos planctum. Domus Israel cecidit, et non adiiciet ut resurgat.

2 Pade, neæe više ustati djevojka Izrailjeva; baèena je na zemlju svoju, nema nikoga da je podigne.

Virgo Israel proiecta est in terram suam, non est qui suscitet eam.

3 Jer ovako veli Gospod Gospod: u gradu iz kojega je izlazila tisuæa ostaæe stotina, a iz kojega je izlazila stotina u njemu æe ostati deset domu Izrailjevu.

Quia haec dicit Dominus Deus: Urbs, de qua egrediebantur mille, relinquentur in ea centum: et de qua egrediebantur centum, relinquentur in ea decem in domo Israel.

4 Jer ovako veli Gospod domu Izrailjevu: tražite me, i biæete živi.

Quia haec dicit Dominus domui Israel: Quaerite me, et vivetis.

5 A ne tražite Vetilja, i ne idite u Galgal, i ne prolazite u Virsaveju, jer æe Galgal otiæi u ropstvo, a Vetilj æe se obratiti u ništa.

Et nolite quaerere Bethel, et in Galgalam nolite intrare, et in Bersabee non transibitis: quia Galgala captiva ducetur, et Bethel erit inutilis.

6 Tražite Gospoda i biæete živi, da ne obuzme doma Josifova kao oganj i spali i ne bude nikoga da gasi Vetilj.

Quaerite Dominum, et vivite: ne forte comburatur ut ignis domus Ioseph, et devorabit, et non erit qui extinguat Bethel.

7 Koji obraæate sud u pelen, i pravdu na zemlju obarate,

Qui convertitis in absinthium iudicium, et iustitiam in terra relinquitis.

8 Onoga tražite koji je stvorio zvijezde kola i štape, i koji pretvara sjen smrtni u jutro a dan u tamnu noæ, koji doziva vode morske i proljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod.

Facientem Arcturum, et Orionem, et convertentem in mane tenebras, et diem in noctem mutantem: qui vocat aquas maris, et effundit eas super faciem terrae: Dominus nomen est eius.

9 Koji podiže pogibao na jakoga, te pogibao doðe na grad.

Qui subridet vastitatem super robustum, et depopulationem super potentem affert.

10 Mrze na onoga koji kara na vratima, i gade se na onoga koji govori pravo.

Odio habuerunt corripientem in porta: et loquentem perfecte abominati sunt.

11 Zato što gazite siromaha i uzimate od njega žito u danak, sagradiste kuæe od tesana kamena, ali neæete sjedjeti u njima; nasadiste lijepe vinograde, ali neæete piti vina iz njih.

Idcirco, pro eo quod diripiebatis pauperem, et praedam electam tollebatis ab eo: domos quadro lapide aedificabitis, et non habitabitis in eis: vineas plantabis amantissimas, et non bibetis vinum earum.

12 Jer znam bezakonja vaša, kojih je mnogo, i grijehe vaše, koji su veliki, koji muèite pravednika, primate poklone i izvræete pravdu ubogima na vratima.

Quia cognovi multa scelera vestra, et fortia peccata vestra: hostes iusti accipientes munus, et pauperes deprimentes in porta:

13 Zato æe pravedni muèati u ovo vrijeme, jer je zlo vrijeme.

Ideo prudens in tempore illo tacebit, quia tempus malum est.

14 Tražite dobro a ne zlo, da biste bili živi; i tako æe Gospod Bog nad vojskama biti s vama, kako rekoste.

Quaerite bonum, et non malum, ut vivatis: et erit Dominus Deus exercituum vobiscum, sicut dixistis.

15 Mrzite na zlo i ljubite dobro, i postavite na vratima sud, ne bi li se Gospod Bog nad vojskama smilovao na ostatak Josifov.

Odite malum, et diligite bonum, et constituite in porta iudicium: si forte misereatur Dominus Deus exercituum reliquiis Ioseph.

16 Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Gospod: biæe tužnjava po svijem ulicama, i po svijem putovima govoriæe: jaoh! jaoh! i zvaæe ratare na žalost i na tužnjavu one koji umiju naricati.

Propterea haec dicit Dominus Deus exercituum dominator, in omnibus plateis planctus: et in cunctis, quae foris sunt, dicetur vae vae: et vocabunt agricolam ad luctum, et ad planctum eos, qui sciunt plangere.

17 I po svijem æe vinogradima biti tužnjava, jer æu proæi posred tebe, govori Gospod.

Et in omnibus vineis erit planctus: quia pertransibo in medio tui, dicit Dominus.

18 Teško onima koji žele dan Gospodnji! što æe vam dan Gospodnji? tada je mrak a ne vidjelo.

Vae desiderantibus diem Domini: ad quid eam vobis? dies Domini ista, tenebrae, et non lux.

19 Kao da bi ko bježao od lava pa bi ga sreo medvjed; ili kao da bi ko došao u kuæu i naslonio se rukom na zid, pa bi ga zmija ujela.

Quomodo si fugiat vir a facie leonis, et occurrat ei ursus: et ingrediatur domum, et innitatur manu sua super parietem, et mordeat eum coluber.

20 Nije li dan Gospodnji mrak a ne vidjelo? i tama, bez svjetlosti?

Numquid non tenebrae dies Domini, et non lux: et caligo, et non splendor in ea?

21 Mrzim na vaše praznike, odbacio sam ih, i neæu da mirišem svetkovina vaših.

Odi, et proieci festivitates vestras: et non capiam odorem coetuum vestrorum.

22 Ako mi prinesete žrtve paljenice i prinose svoje, neæu ih primiti, i neæu pogledati na zahvalne žrtve od ugojene stoke vaše.

Quod si obtuleritis mihi holocaustomata, et munera vestra, non suscipiam: et vota pinguium vestrorum non respiciam.

23 Ukloni od mene buku pjesama svojih, i sviranja psaltira tvojih neæu da èujem.

Aufer a me tumultum carminum tuorum: et cantica lyrae tuae non audiam.

24 Nego sud neka teèe kao voda i pravda kao silan potok.

Et revelabitur quasi aqua iudicium, et iustitia quasi torrens fortis.

25 Jeste li meni prinosili žrtve i dare u pustinji èetrdeset godina, dome Izrailjev?

Numquid hostias et sacrificium obtulistis mihi in deserto quadraginta annis, domus Israel?

26 Nego ste nosili šator Moloha svojega, i Hijuna, likove svoje, zvijezdu boga svojega, koje sami sebi naèiniste.

Et portastis tabernaculum Moloch vestro, et imaginem idolorum vestrorum, sidus dei vestri, quae fecistis vobis.

27 Zato æu vas preseliti iza Damaska, govori Gospod, kojemu je ime Bog nad vojskama.

Et migrare vos faciam trans Damascum, dicit Dominus, Deus exercituum nomen eius.