Dela apostolska 1
1 Prvu sam ti knjigu napisao o svemu, o Teofile, što poèe Isus i tvoriti i uèiti
MAING Teopilus, i wiadar tapin kasoi duen meakan, me Iesus kotin tapiadar, duen a wiawia o kaukawewe karos.
2 Do dana kad se uznese, pošto Duhom svetijem zapovjedi apostolima koje izabra,
Lao lel ran en a peukedala mon a kotin kakalik ong wanporon akan, me a kotin piladar ren Ngen saraui,
3 Pred kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogijem i istinitijem znacima, i javlja im se èetrdeset dana, i govori o carstvu Božijemu.
Me a pil kotin kasansale ong pein i ieias ki kilel melel toto murin a kalokolok o a pwara dong irail ran paeisok o kapakaparokeki duen tiak en wein Kot.
4 I sabravši ih zapovjedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da èekaju obeæanje oèino, koje èuste, reèe, od mene;
A ni a kotikot re’rail, a kotin kakaliki ong irail, ren der kowei sang Ierusalem, a ren auiaui, inau en Sam lao pwaidar, me komail ronga sang ia er.
5 Jer je Jovan krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem ne dugo posle ovijeh dana.
Pwe Ioanes wia paptais ki pil, a komail pan paptais kila Ngen saraui ni eu ran me koren.
6 A oni onda koji zajedno bijahu, pitahu ga govoreæi: Gospode! hoæeš li sad naèiniti carstvo Izrailjevo?
Irail lao pokon penaer, rap kalelapok re a potoan ong: Maing, ansau wet re pan kotin kapure dong Israel wei o?
7 A on im reèe: nije vaše znati vremena i ljeta koje otac zadrža u svojoj vlasti;
A kotin masani ong irail: Menda re omail, en asa ansau de auer, me Sam okila nan pein a manaman?
8 Nego æete primiti silu kad siðe Duh sveti na vas; i biæete mi svjedoci i u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje.
A komail pan ale manaman en Ngen saraui, me pan di po omail; komail ap pan ai saunkadede kan nan Ierusalem, o Iudäa pon o Samaria, o lel wong irepan sappa.
9 I ovo rekavši vidješe oni gdje se podiže i odnese ga oblak iz oèiju njihovijeh.
A lao masanier mepukat, ap peukedalar ni ar kangkakil, pali en dapok pali idandalar i sang mon mas arail.
10 I kad gledahu za njim gdje ide na nebo, gle, dva èovjeka stadoše pred njima u bijelijem haljinama,
Ni ar kilekilang nanlang, ni ansaun a kotidala, kilang, ol riamen mi nan likau pwetepwet, kotikot re’rail.
11 Koji i rekoše: ljudi Galilejci! šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako æe doæi kao što vidjeste da ide na nebo.
Me pil masani: Ol en Kaliläa komail, da me komail sarakidang nanlang? Iei Iesus, me peukedala nanlang sang komail, a pan kotin puredo, duen komail udialer a kotidalar.
12 Tada se vratiše u Jerusalim s gore koja se zove Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.
Irail ap purelang Ierusalem sang dol o, me ad a Oliwe, me koren iong Ierusalem; a doo sang al en sapat pot.
13 I kad uðoše, popeše se u sobu gdje stajahu Petar i Jakov i Jovan i Andrija, Filip i Toma, Vartolomije i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev.
Irail lao kotilong ong, ap kotidang nan pera poa, wasa re kin kotikoteta, irail karos: Petrus, o Ioanes, o Iakopus, o Andreas, o Pilipus, o Tomas, o Partolomäus, o Matäus, o Iakopus nain Alpäus, o Simon Selotes, o Iudas ri en Iakopus.
14 Ovi svi jednodušno bijahu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braæom njegovom.
Mepukat karos wiaki eu podidi ong kapakap, li akai pil iang irail, o pil Maria in en Iesus o ri a ol akan.
15 I u dane one ustavši Petar izmeðu uèenika reèe a bijaše naroda zajedno oko sto i dvadeset imena):
Ni ran oko Petrus ap uda nan pung en saulang kan masani (irail me impan epukiriek):
16 Ljudi braæo! trebalo je da se izvrši ono pismo što proreèe Duh sveti ustima Davidovijem za Judu koji bješe pred onima što uhvatiše Isusa;
Ri ai kan, kisin likau en pungala, me Ngen saraui kalokaia ki Dawid mas o iran Iudas, me karedo, me saikidi Iesus oko.
17 Jer se brojaše s nama, i bijaše primio dijel ove službe.
Pwe a pil wadawad ong kitail, er o aleer pwais a dodok wet.
18 On dakle steèe njivu od plate nepravedne, i objesivši se puèe po srijedi, i izasu se sva utroba njegova.
Nan ol men et pwaine kidar pwain en a sapung sap eu, a ni a dikaudi, ap lop pasang o kanangan kaped a ap poie sang.
19 I postade znano svima koji žive u Jerusalimu da æe se ta njiva prozvati njihovijem jezikom Akeldama, koje znaèi njiva krvna.
Toun Ierusalem karos asada met. Ari, sap o adanekila akeldama ni pein arail lokaia; iet wewe: Sap en nta.
20 Jer se piše u knjizi psaltiru: da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi življeo u njemu, i: vladièanstvo njegovo da primi drugi.
Pwe a intingidier nan puk en psalm: Im a en liselipingala o solar, me pan kauson lole, a amen me pan ale a koa.
21 Treba dakle od ovijeh ljudi koji su bili s nama za sve vrijeme kako meðu nas uðe i iziðe Gospod Isus,
Ari, amen sang ren ol akan, me poden iang kitail er, ni ansau me Kaun Iesus kotikot re atail,
22 Poèevši od krštenja Jovanova do dana kad se uze od nas, da bude s nama svjedok njegova vaskrsenija jedan od ovijeh.
Sang ni muein paptais en Ioanes kokodo lel ni ran o, me a kotin peukada sang kitail er, pan iang kitail wiala saunkadede en a kotin iasada.
23 I postaviše dvojicu, Josifa koji se zvaše Varsava prezimenom Just, i Matija.
Irail ari kileledi riamen: Iosep iei Parsapas, me pil ad a Iostos o Matias.
24 I pomolivši se Bogu rekoše: ti, Gospode! koji poznaješ srca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao,
Irail ap kapakap masani: Maing, ir me kotin mangi mongiong en amen amen, re kotin kasansaleda, is me re kotin pilada ren me riamen et,
25 Da primi dijel ove službe i apostolstva, iz koga ispade Juda da ide na mjesto svoje.
Pwe i en ale pwais a dodok wet o koa en wanporon, me Iudas pupe sang, pwen kolang deu a.
26 I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matija i primiše ga meðu jedanaest apostola.
Irail ap kadoropwada. A doropwa ko ong Matias; i ari iang wadawad ong wanporon ekamen oko.
