Dela apostolska 22
1 Ljudi, braæo i ocevi! èujte sad moj odgovor k vama.
“Anyandugu ni a tata ane, tegeelyi u uguniilyi nuane ni nikawituma kitalanyu itungili.”
2 A kad èuše da im Jevrejskijem jezikom progovori, još veæa tišina posta. I reèe:
Anyianza nai akija uPaulo ukuligitya ni enso ku Kiebrania, aka kilaga. Akaligitya.
3 Ja sam èovjek Jevrejin, koji sam roðen u Tarsu Kilikijskome, i odgajen u ovome gradu kod nogu Gamaliilovijeh, nauèen upravo otaèkom zakonu, i bijah revnitelj Božij kao što ste vi svi danas.
Unene ni Muyahudi, ntugiwe kisali ka Tarso kipango nika Kilikia, ila aindigiiye i kimanyi mu kisali iki, mu migulu ang'wa Gamalieli. Ai manyisigwe kunuganiila ni nzila nziza nia malagiilyo a atata itu. Unene ni munyangulu kung'wa Itunda, anga u nyenye mihi ni mili ilelo.
4 Ja ovaj put gonih do same smrti, vežuæi i predajuæi u tamnicu i ljude i žene,
Ai niagilye ku nzila iyi kupikiila insha; nika atunga agoha ni asungu nu kuagumila mu kadulumu.
5 Kao što mi svjedoèi i poglavar sveštenièki i sve starješine; od kojijeh i poslanice primih na braæu koja žive u Damasku; i iðah da dovedem one što bijahu onamo svezane u Jerusalim da se muèe.
Ga nu kuhani nu mukulu ni anyampala ihi ahumile kupumya u ukuiili kina ai nsingiiye ibada kupuma kitalao ku nsoko a anyandugu niakoli ku Dameski, kitalane unene kutunga u muhinzo kulongola kung'wanso. Ai ituile nialete antu ku Yerusalemu ku nzila iyo iti atungwe nu kulingwa njuguda.
6 A kad iðah i približih se k Damasku, dogodi mi se oko podne da me ujedanput obasja velika svjetlost s neba.
Ai ipumie kina pang'wanso nai natula nkoli muhinzo nu kuhumbeela ku Dameski, itungo nila mung'wi kupumbugiilya welu ukulu ukapumila kilunde ukandya kunelya.
7 I padoh na zemlju, i èuh glas, koji mi govori: Savle! Savle! zašto me goniš?
Nikagwa pihi hangi nikija luli lukumbila, 'Sauli, Sauli ku niki ukuntasha?'
8 A ja odgovorih: ko si ti, Gospode? A on mi reèe: ja sam Isus Nazareæanin, kojega ti goniš.
Nikasukiilya, 'u ewe wi nyenyu, Mukulu?' Akantambuila, 'Unene ni Yesu Munazaeti, naiza u ewe ukuntasha.'
9 A koji bijahu sa mnom vidješe svjetlost i uplašiše se; ali ne èuše glasa koji mi govoraše.
Awo nai akoli palung'wi nu nene ai ihengile u welu, ila shanga ai igulye u luli nulang'wa uyo nai uligitilye nu nene.
10 A ja rekoh: šta æu èiniti, Gospode? A Gospod mi reèe: ustani i idi u Damask, i tamo æe ti se kazati za sve šta ti je odreðeno da èiniš.
Nikaligitya, 'Nitume ntuni, Mukulu?' uMukulu akantambuila, Imike hangi wingile mu Dameski; kung'wanso ukutambuilwa kila i kintu nutakiwe kituma.'
11 I kad obnevidjeh od silne svjetlosti one, voðahu me za ruku oni koji bijahu sa mnom, i doðoh u Damask.
Shanga ai nihumile kihenga kunsoko a welu nua welu uwo, uugwa nikalongola ku Dameski ku kutongwa ni mikono nua awo nai akoli nu nene.
12 A neki Ananija èovjek pobožan po zakonu, posvjedoèen od sviju Jevreja koji žive u Damasku,
Kung'wanso nikatankana nu muntu nai witangwa Anania, ai watulaa muntu nai uambile ilagiilyo hangi munya ku kuligwa ntongeela a Ayahudi ihi nai ikiie kung'wanso.
13 Došavši k meni stade i reèe mi: Savle brate! progledaj. I ja u taj èas pogledah na nj.
Akapembya kitalane, akimika ntongeela ane, nu kuligitya, Munyandugu Sauli, ulije kihenga. 'Ku itungo lilo liilo nikihenga.
14 A on mi reèe: Bog otaca našijeh izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš pravednika, i da èuješ glas iz usta njegovijeh:
Akaligitya, 'Itunda nua atata itu ukuholanilye u ewe ulije kulinga u ulowa nuakwe, kumihenga uyo ni munya tai ane, nu kija u luli nulupembeeye milangu nilakwe.
15 Da mu budeš svjedok pred svijem ljudima za ovo što si vidio i èuo.
Ku nsoko ukutula wi mukuiili kitalakwe nu kuantu ihi migulya a naza umihengile nu kigiilya.
16 I sad šta oklijevaš? Ustani i krsti se, i operi se od grijeha svojijeh, prizvavši ime Gospoda Isusa.
Uugwa itungili ku niki ulindiie? Uka, wogigwe, woje i milandu ako, uzelitanga i lina nilakwe.'
17 A dogodi se, kad se vratih u Jerusalim i moljah se u crkvi Bogu, da postadoh izvan sebe,
Ze yakilaa kusuka ku Yerusalemu, hangi nai natula kipolya mukati itekeelo, ikapumila kina nikinkiiligwa muloto.
18 I vidjeh ga gdje mi govori: pohiti te iziði iz Jerusalima, jer neæe primiti svjedoèanstva tvojega za mene.
Nikamihenga ukuntammbuila, 'kagupa upume mu Yerusalemu ku ukau, ku nsoko shanga augombile u ukuiili nuako kutula unene.'
19 I ja rekoh: Gospode! sami znadu da sam ja metao u tamnice i bio po zbornicama one koji te vjeruju.
Nikaligitya, 'Mukulu, enso akola alingile ai nia tungile mu kadulumu nu kuakua awo nai akuhuiie mu kila itekeelo.
20 I kad se proljevaše krv Stefana svjedoka tvojega, i ja stajah i pristajah na smrt njegovu, i èuvah haljine onijeh koji ga ubijahu.
Ni sakami ang'wa Stefano mukuiili nuako nai ihunuwe, Unene ga ai nkoli nimikile pakupi nu kugomba hangi ai natulaa kusunja ang'wenda a awo nai amubulagile.'
21 I reèe mi: idi; jer æu ja daleko da te pošljem u neznabošce.
Kuiti ai untambuie, 'Longola, ku nsoko unene nika kulagiilya ulongole kuli ku anyaingu.”
22 A oni ga slušahu do ove rijeèi, pa podigoše glas svoj govoreæi: uzmi sa zemlje takovoga; jer ne treba da živi.
Antu akamulekela waligitye migulya a lukani ulu. Kuiti panyambele akitunta nu kuligitya, “muheje u muntu uyu mi ihi; ku nsoko shanga iziza wikie.”
23 A kad oni vikahu i zbacivahu haljine i bacahu prah u nebo,
Nai akatula akitunta, nu kuguma i ang'wenda ao nu kupekula u lunkundi migulya,
24 Zapovjedi vojvoda da ga odvedu u oko, i reèe da ga bojem ispitaju da dozna za kakvu krivicu tako vikahu na nj.
u mukomoli nu mukulu akalagiilya uPaulo waletwe mitando. Akalagiilya wakoligwe kunu wazekuwa i mikoha, iti u ng'wenso mukola walinge ku niki ai atulaa akumuzogoelya iyogo kinya iti.
25 I kad ga pritegoše uzicama, reèe Pavle kapetanu, koji stajaše ondje: zar vi možete biti èovjeka Rimljanina, i još bez suda?
Ga ni iti nai atulaa amutunga ku ndigi, uPaulo aka mutambuila u akida uyo nai wimikile pakupi nu ng'wenso, “Itii! ingi tai ane kitalanyu kumukua u muntu niza Murumi hangi wakili kulamulwa?”
26 A kad èu kapetan, pristupi k vojvodi, i kaza govoreæi: gledaj šta æeš èiniti; jer je ovaj èovjek Rimljanin.
U akida uyo nai wakija i makani aya, akalongola ku mukomoli nu mukulu nu kumutambuila, wazeligitya, “Uloilwe kituma ntuni? ku ndogoelyo u muntu uyu ingi murumi.”
27 A vojvoda pristupivši reèe mu: kaži mi jesi li ti Rimljanin? A on reèe: da.
uMukomoli nu mukulu akapembya nu kumutambuila, “Ntambuile, itii, u ewe wi munya kisali nua ku Rumi?” uPaulo akaligitya, “Uu.”
28 A vojvoda odgovori: ja sam za veliku cijenu ime ovoga graðanstva dobio. A Pavle reèe: a ja sam se i rodio s njime.
Umukomoli aka asukiilya, “Ingi kukiila ngele nkulu a mpia uugwa ai ndigilye u unya kisali.” Kuiti uPaulo akamutambuila, “Unene ni murumi nua kutugwa.”
29 Onda otstupiše odmah od njega oni što šæadijahu da ga ispituju; a vojvoda se uplaši kad razumje da je Rimljanin i što ga bješe svezao.
Uugwa awo nai akoli ihambile kulongola kumukolya akahega nu kumuleka itungo lilo liilo. Nu mukomoli nu ng'wenso akitumba, nai wakalinga uPaulo ingi Murumi, hangi ku nsoko wamutungaa.
30 A sjutradan, želeæi doznati istinu zašto ga tuže Jevreji, pusti ga iz okova, i zapovjedi da doðu glavari sveštenièki i sav sabor njihov; i svedavši Pavla postavi ga pred njima.
Luhiku nai lutyatile, u mukomoli nu mukulu ai uloilwe kulinga i tai kutula usemelwa nua Ayahudi kung'wa Paulo. Iti gwa akamutunguila i nyuli niakwe akalagiilya i akulu nia akuhani ni anza lihi litankane. Akamuleta uPaulo pihi, nu kumuika pa kati ao.
