Dela apostolska 22

1 Ljudi, braæo i ocevi! èujte sad moj odgovor k vama.

«Ti eeshuwotsnat tnihotso! eshe and itsh tt'intsiru aani tdek'etuwo tiko k'ewere!»

2 A kad èuše da im Jevrejskijem jezikom progovori, još veæa tišina posta. I reèe:

Ibrayist'i noon keewu keewon b́ keewufere boshishtsok'on iki s'k etbowtsi, P'awloswere b́keewiru keewo b́ need'irawo hank'o bí eti.

3 Ja sam èovjek Jevrejin, koji sam roðen u Tarsu Kilikijskome, i odgajen u ovome gradu kod nogu Gamaliilovijeh, nauèen upravo otaèkom zakonu, i bijah revnitelj Božij kao što ste vi svi danas.

«Taa Kilk'iyitse daatseyiru T'erses kitotse shuwets ayhudiwi taane, tieenmó Iyerusalem Kitmanitsne. Taan danifonuwere Gemalyailiye b́teshi, nih nihwots nemono shengshdek'at danre, hambets it k'aliruwank'o Ik'osh ookorona tfinefoni.

4 Ja ovaj put gonih do same smrti, vežuæi i predajuæi u tamnicu i ljude i žene,

Krstni imneti shuuts sha'iryiru jamwotsi k'irosh borfetso t gishfoni, nungushuwotsnat máátsuwotsn tifde'er tipi moots bokindituwok'o twoshfoni.

5 Kao što mi svjedoèi i poglavar sveštenièki i sve starješine; od kojijeh i poslanice primih na braæu koja žive u Damasku; i iðah da dovedem one što bijahu onamo svezane u Jerusalim da se muèe.

Manuwere ar b́wottsok'o kahni naashonat eenashuwots taash gawitune. Eshe Demask'on fa'a ashaanotsi tifde'er Iyerusalem maants dewar boon Seziyosh taan falituwo Demask'on fa'a jirwotsoke guut'ets worek'ato tdek'iye boowokne.

6 A kad iðah i približih se k Damasku, dogodi mi se oko podne da me ujedanput obasja velika svjetlost s neba.

«Taa Demask'o maants amfetsat kituk tt'infere aawu taalon t gawuraniyere een shááno darotse t gúratse b́goli.

7 I padoh na zemlju, i èuh glas, koji mi govori: Savle! Savle! zašto me goniš?

Manoor dattsats dihi twutsi, ‹Sawulo! Sawulo! eegishe taan ngishiri?› etiru k'aaro tshshi.

8 A ja odgovorih: ko si ti, Gospode? A on mi reèe: ja sam Isus Nazareæanin, kojega ti goniš.

Taawere ‹Doonzono! kone nee?› t eti, bíwere ‹Taahe nee ngishiruwo Nazrettso Iyesus taane› bí eti.

9 A koji bijahu sa mnom vidješe svjetlost i uplašiše se; ali ne èuše glasa koji mi govoraše.

Taanton beyiru ashuwotswere shaanmani bobek'i bako taan b́keewiyor b́k'aaro shiyatsne.

10 A ja rekoh: šta æu èiniti, Gospode? A Gospod mi reèe: ustani i idi u Damask, i tamo æe ti se kazati za sve šta ti je odreðeno da èiniš.

Taawere ‹Doonzono! eeg k'aluta!› t eti. Doonzonuwere ‹Tuur Demask'o maants amee, k'alo neen b́geyit keewu jamo manoke neesh keewetuwe› bí eti.

11 I kad obnevidjeh od silne svjetlosti one, voðahu me za ruku oni koji bijahu sa mnom, i doðoh u Damask.

Shanman goltsatse tuutson bek'o tfalrawotse taanton teshts ashuwots tkisho detsdek't taan jishfere Demask'oyi bobetsi.

12 A neki Ananija èovjek pobožan po zakonu, posvjedoèen od sviju Jevreja koji žive u Damasku,

«Manoke Hananiy eteef ash iko fa'e b́teshi, Demask'oyitse beyiru Ayhudi jamwotsoke udetso, Muse nemo kottsonat shayiri ashe b́teshi.

13 Došavši k meni stade i reèe mi: Savle brate! progledaj. I ja u taj èas pogledah na nj.

Bí waat t ganok need' dek't ‹Tieshu Sawulo! ni'aawo aani be'e!› taash bíeti, manorun tiaawo b́ bek'i, bínowere tbek'i.

14 A on mi reèe: Bog otaca našijeh izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš pravednika, i da èuješ glas iz usta njegovijeh:

Bíwere hank'o taash bíeti, ‹Nonihotsko Izar Izeweriye bíettso ndanetuwok'o kááwono be'er b́k'aronowere nshishetwok'o shin shino neen marat'ere,

15 Da mu budeš svjedok pred svijem ljudima za ovo što si vidio i èuo.

Man b́k'aluwere bín bek'aat nshishtsotse ash jami shinatse bísh gawu nwotishe.

16 I sad šta oklijevaš? Ustani i krsti se, i operi se od grijeha svojijeh, prizvavši ime Gospoda Isusa.

Eshe and eebi nkotiri? tuur b́shútso s'eer gúpeyowe, nmorratsnowere mashowe.›

17 A dogodi se, kad se vratih u Jerusalim i moljah se u crkvi Bogu, da postadoh izvan sebe,

«Maniyerehakon Iyerusalem maants aanat Ik'i mootse Ik'o tk'onfere tgitsotse t'iwintson bek'o tbek'i.

18 I vidjeh ga gdje mi govori: pohiti te iziði iz Jerusalima, jer neæe primiti svjedoèanstva tvojega za mene.

Doonzonwere taash be'eyat ‹Nee t jangosh n imet gawo bode'awotse nja'arawo káári Iyerusalemitse kee› bí eti

19 I ja rekoh: Gospode! sami znadu da sam ja metao u tamnice i bio po zbornicama one koji te vjeruju.

Taawere hank'o tieti, ‹Doonzono! Ayhudi Ik' k'oni maa mootse neen amants jamwotsi t tiptsok'onat tjot'tsok'o bo botookon danfnee.

20 I kad se proljevaše krv Stefana svjedoka tvojega, i ja stajah i pristajah na smrt njegovu, i èuvah haljine onijeh koji ga ubijahu.

N gawu teshtso Ist'ifanos úd'ewor taawere ttookon úd'iruwots ganok need'dek'at bonton keewumanats shiyeyatniye tteshi, botaahono tekotfere b́teshi, ›

21 I reèe mi: idi; jer æu ja daleko da te pošljem u neznabošce.

Doonzonuwere ‹Wokooke fa'a Ik' ash Woteraw ashuwotsok neen twoshitwotse tuur amee!› bí eti.»

22 A oni ga slušahu do ove rijeèi, pa podigoše glas svoj govoreæi: uzmi sa zemlje takovoga; jer ne treba da živi.

Han b́ borfetsosh ash jamwots P'awlos keewiru keewo bok'ebfere boteshi, maniyre hakon bok'aaro eenshdek't, «Hank'o ashaan datsatse t'afuwe! hank'o ashaan kashon beyo bísh geyiratse!» ett bokuhi.

23 A kad oni vikahu i zbacivahu haljine i bacahu prah u nebo,

Bowere kuhefetst botaho shap'fetst shawono darots bobad'ri.

24 Zapovjedi vojvoda da ga odvedu u oko, i reèe da ga bojem ispitaju da dozna za kakvu krivicu tako vikahu na nj.

Altsonuwere man b́bek'tsok'on P'awlosi kes' kes'fuwots galots bokindshituwok'o bíazazi, ash ashonwere eegosh hank'o bíats bokúhiruwok'o danosh jod'fetsr aatetuwok'o bíazazi.

25 I kad ga pritegoše uzicama, reèe Pavle kapetanu, koji stajaše ondje: zar vi možete biti èovjeka Rimljanina, i još bez suda?

Ernmó shaak'on tifde'er jot'osh bok'anefere P'awlos b́ganoke need'iru bali naashosh «Rom dats ash iko tafiyalo njot'etuwok'o neesh faletuwá?» bí eti.

26 A kad èu kapetan, pristupi k vojvodi, i kaza govoreæi: gledaj šta æeš èiniti; jer je ovaj èovjek Rimljanin.

Bali naashonuwere han b́shishtsok'on alirwok amt «Eeg k'alishe? Ashaan Rom datsi ashe!» bí eti.

27 A vojvoda pristupivši reèe mu: kaži mi jesi li ti Rimljanin? A on reèe: da.

Mansh alirwo P'awlos maants t'int «Ab taash keewwe, nee Rom datsatsi ashneneya?» bíeti, bíwere «Ee taane» bí eti.

28 A vojvoda odgovori: ja sam za veliku cijenu ime ovoga graðanstva dobio. A Pavle reèe: a ja sam se i rodio s njime.

Azazefonuwere «Rom dats ashok'o taaweyosh ay gize tkishi» bíet, P'awloswere «Taayere Rom dats asho woto tdaats shuweyonee» bí eti.

29 Onda otstupiše odmah od njega oni što šæadijahu da ga ispituju; a vojvoda se uplaši kad razumje da je Rimljanin i što ga bješe svezao.

Mansh bín aatosh k'andek't teshts ashuwots manoor bíyatse k'azbowoki, azazirwonuwere Rom dats asho habliyon b́tipo danb́k'rtsok'on shatb́wtsi.

30 A sjutradan, želeæi doznati istinu zašto ga tuže Jevreji, pusti ga iz okova, i zapovjedi da doðu glavari sveštenièki i sav sabor njihov; i svedavši Pavla postavi ga pred njima.

Yaatsok'on azaziruwo, ayhudiwots P'awlosi bos'amitso arikon eegosh b́wottsok'o dano b́geyi, mansh kahni naashuwotsnat mooshiruwotsitsi jamwots bokakuweetuwok'o bí azazi, P'awlosnowere bits dek'amt boshinaats bí t'intsi.