Dela apostolska 11
1 A èuše i apostoli i braæa koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše rijeè Božiju.
Audierunt autem Apostoli, et fratres, qui erant in Iudaea: quoniam et Gentes receperunt verbum Dei.
2 I kad iziðe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja,
Cum autem ascendisset Petrus Ierosolymam, disceptabant adversus illum, qui erant ex circumcisione,
3 Govoreæi: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima.
dicentes: Quare introisti ad viros praeputium habentes, et manducasti cum illis?
4 A Petar poèevši kazivaše im redom govoreæi:
Incipiens autem Petrus exponebat illis ordinem, dicens:
5 Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na èetiri roglja i spušta se s neba, i doðe do preda me.
Ego eram in civitate Ioppe orans, et vidi in excessu mentis meae visionem, descendens vas quoddam velut linteum magnum quattuor initiis summitti de caelo, et venit usque ad me.
6 Pogledavši u nj opazih i vidjeh èetvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
In quod intuens considerabam, et vidi quadrupedia terrae, et bestias, et reptilia, et volatilia caeli.
7 A èuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi.
Audivi autem et vocem dicentem mihi: Surge Petre, occide, et manduca.
8 A ja rekoh: nipošto, Gospode! jer ništa pogano i neèisto nikad ne uðe u usta moja.
Dixi autem: Nequaquam Domine: quia commune aut immundum numquam introivit in os meum.
9 A glas mi odgovori drugom s neba govoreæi: što je Bog oèistio ti ne pogani.
Respondit autem vox secundo de caelo: Quae Deus mundavit, tu ne commune dixeris.
10 A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo.
Hoc autem factum est per ter: et recepta sunt omnia rursum in caelum.
11 I gle, odmah tri èovjeka staše pred kuæom u kojoj bijah, poslani iz Æesarije k meni.
Et ecce viri tres confestim astiterunt in domo, in qua eram, missi a Caesarea ad me.
12 A Duh mi reèe da idem s njima ne premišljajuæi ništa. A doðoše sa mnom i ovo šest braæe, i uðosmo u kuæu èovjekovu.
Dixit autem Spiritus mihi ut irem cum illis, nihil haesitans. Venerunt autem mecum et sex fratres isti, et ingressi sumus in domum viri.
13 I kaza nam kako vidje anðela u kuæi svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra,
Narravit autem nobis, quomodo vidisset Angelum in domo sua, stantem et dicentem sibi: Mitte in Ioppen, et accersi Simonem, qui cognominatur Petrus,
14 Koji æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj.
qui loquetur tibi verba, in quibus salvus eris tu, et universa domus tua.
15 A kad ja poèeh govoriti, siðe Duh sveti na njih, kao i na nas u poèetku.
Cum autem coepissem loqui, cecidit Spiritus sanctus super eos, sicut et in nos in initio.
16 Onda se opomenuh rijeèi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem.
Recordatus sum autem verbi Domini, sicut dicebat: Ioannes quidem baptizavit aqua, vos autem baptizabimini Spiritu sancto.
17 Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu?
Si ergo eandem gratiam dedit illis Deus, sicut et nobis, qui credidimus in Dominum Iesum Christum: ego quis eram, qui possem prohibere Deum?
18 A kad èuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreæi: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život.
His auditis, tacuerunt: et glorificaverunt Deum, dicentes: Ergo et Gentibus poenitentiam dedit Deus ad vitam.
19 A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, proðoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima.
Et illi quidem, qui dispersi fuerant a tribulatione, quae facta fuerat sub Stephano, perambulaverunt usque Phoenicen, et Cyprum, et Antiochiam, nemini loquentes verbum, nisi solis Iudaeis.
20 A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Isusu.
Erant autem quidam ex eis viri Cyprii, et Cyrenaei, qui cum introissent Antiochiam, loquebantur et ad Graecos, annunciantes Dominum Iesum.
21 I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu.
Et erat manus Domini cum eis: multusque numerus credentium conversus est ad Dominum.
22 A doðe rijeè o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije;
Pervenit autem sermo ad aures ecclesiae, quae erat Ierosolymis super istis: et miserunt Barnabam usque ad Antiochiam.
23 Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu;
Qui cum pervenisset, et vidisset gratiam Dei, gavisus est: et hortabatur omnes in proposito cordis permanere in Domino:
24 Jer bješe èovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu.
quia erat vir bonus, et plenus Spiritu sancto, et fide. Et apposita est multa turba Domino.
25 Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla; i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju.
Profectus est autem Barnabas Tarsum, ut quaereret Saulum: quem cum invenisset, perduxit Antiochiam.
26 I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i uèiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima.
Et annum totum conversati sunt ibi in Ecclesia: et docuerunt turbam multam, ita ut cognominarentur primum Antiochiae discipuli, Christiani.
27 A u te dane siðoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju.
In his autem diebus supervenerunt ab Ierosolymis prophetae Antiochiam:
28 I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šæaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija æesara.
et surgens unus ex eis nomine Agabus, significabat per spiritum famem magnam futuram in universo orbe terrarum, quae facta est sub Claudio.
29 A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji.
Discipuli autem, prout quis habebat, proposuerunt singuli in ministerium mittere habitantibus in Iudaea fratribus:
30 Koje i uèiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.
quod et fecerunt, mittentes ad seniores per manus Barnabae, et Sauli.
