2 Samuelova 22
1 I izgovori David Gospodu rijeèi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove;
Locutus est autem David Domino verba carminis huius, in die qua liberavit eum Dominus de manu omnium inimicorum suorum, et de manu Saul.
2 I reèe: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj.
et ait: Dominus petra mea, et robur meum, et salvator meus.
3 Bog je stijena moja, u njega æu se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utoèište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile.
Deus fortis meus sperabo in eum: scutum meum, et cornu salutis meae: elevator meus, et refugium meum: salvator meus, de iniquitate liberabis me.
4 Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.
Laudabilem invocabo Dominum: et ab inimicis meis salvus ero.
5 Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
Quia circumdederunt me contritiones mortis: torrentes Belial terruerunt me.
Funes inferni circumdederunt me: praevenerunt me laquei mortis. (Sheol h7585)
7 U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
In tribulatione mea invocabo Dominum, et ad Deum meum clamabo: et exaudiet de templo sancto suo vocem meam, et clamor meus veniet ad aures eius.
8 Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi.
Commota est et contremuit terra: fundamenta montium concussa sunt, et conquassata, quoniam iratus est eis.
9 Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega.
Ascendit fumus de naribus eius, et ignis de ore eius vorabit: carbones succensi sunt ab eo.
10 Savi nebesa i siðe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem.
Inclinavit caelos, et descendit: et caligo sub pedibus eius.
11 I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem.
Et ascendit super cherubim, et volavit: et lapsus est super pennas venti.
12 Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
Posuit tenebras in circuitu suo latibulum: cribrans aquas de nubibus caelorum.
13 Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje.
Prae fulgore in conspectu eius, succensi sunt carbones ignis.
14 Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj.
Tonabit de caelo Dominus: et excelsus dabit vocem suam.
15 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih.
Misit sagittas et dissipavit eos: fulgur, et consumpsit eos.
16 Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh.
Et apparuerunt effusiones maris, et revelata sunt fundamenta orbis ab increpatione Domini, ab inspiratione spiritus furoris eius.
17 Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
Misit de coelo, et assumpsit me: et extraxit me de aquis multis.
18 Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
Liberavit me ab inimico meo potentissimo, et ab his qui oderant me: quoniam robustiores me erant.
19 Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
Praevenit me in die afflictionis meae, et factus est Dominus firmamentum meum.
20 I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio.
Et eduxit me in latitudinem: liberavit me, quia complacui ei.
21 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me.
Retribuet mihi Dominus secundum iustitiam meam: et secundum munditiam manuum mearum reddet mihi.
22 Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega.
Quia custodivi vias Domini, et non egi impie, a Deo meo.
23 Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
Omnia enim iudicia eius in conspectu meo: et praecepta eius non amovi a me.
24 I bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
Et ero perfectus cum eo: et custodiam me ab iniquitate mea.
25 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima njegovima.
Et restituet mihi Dominus secundum iustitiam meam: et secundum munditiam manuum mearum, in conspectu oculorum suorum.
26 Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernijem vjerno;
Cum sancto sanctus eris: et cum robusto perfectus.
27 S èistijem èisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu.
Cum electo electus eris: et cum perverso perverteris.
28 Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih.
Et populum pauperem salvum facies: oculisque tuis excelsos humiliabis.
29 Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju.
Quia tu lucerna mea Domine: et tu Domine illuminabis tenebras meas.
30 S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida.
In te enim curram accinctus: in Deo meo transiliam murum.
31 Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.
Deus, immaculata via eius, eloquium Domini igne examinatum: scutum est omnium sperantium in se.
32 Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega?
Quis est Deus praeter Dominum: et quis fortis praeter Deum nostrum?
33 Bog je krjepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane.
Deus qui accinxit me fortitudine: et complanavit perfectam viam meam.
34 Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me.
Coaequans pedes meos cervis, et super excelsa mea statuens me.
35 Uèi ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje.
Docens manus meas ad praelium, et componens quasi arcum aereum brachia mea.
36 Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja èini me velika.
Dedisti mihi clypeum salutis tuae: et mansuetudo mea multiplicavit me.
37 Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji.
Dilatabis gressus meos subtus me: et non deficient tali mei.
38 Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrijebim.
Persequar inimicos meos, et conteram: et non convertar donec consumam eos.
39 I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje.
Consumam eos et confringam, ut non consurgant: cadent sub pedibus meis.
40 Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me.
Accinxisti me fortitudine ad praelium: incurvasti resistentes mihi subtus me.
41 Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
Inimicos meos dedisti mihi dorsum: odientes me, et disperdam eos.
42 Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša.
Clamabunt, et non erit qui salvet, ad Dominum, et non exaudiet eos.
43 Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem.
Delebo eos ut pulverem terrae: quasi lutum platearum comminuam eos atque confringam.
44 Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, èuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi.
Salvabis me a contradictionibus populi mei: custodies me in caput Gentium: populus, quem ignoro, serviet mihi.
45 Tuðini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se.
Filii alieni resistent mihi, auditu auris obedient mihi.
46 Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
Filii alieni defluxerunt, et contrahentur in angustiis suis.
47 Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega.
Vivit Dominus, et benedictus Deus meus: et exaltabitur Deus fortis salutis meae.
48 Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
Deus qui das vindictas mihi, et deiicis populos sub me.
49 Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èovjeka žestoka izbavlja me.
Qui educis me ab inimicis meis, et a resistentibus mihi elevas me: a viro iniquo liberabis me:
50 Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu,
Propterea confitebor tibi Domine in gentibus: et nomini tuo cantabo.
51 Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka.
Magnificans salutes regis sui, et faciens misericordiam christo suo David, et semini eius in sempiternum.
