2 Kraljevima 1
1 A po smrti Ahavovoj odmetnuše se Moavci od Izrailja.
2 A Ohozija pade kroz rešetku iz gornje sobe svoje u Samariji, i razbolje se; pa posla poslanike i reèe im: idite, pitajte Velzevula boga Akaronskoga hoæu li ozdraviti od ove bolesti.
Aⱨaziya Samariyǝdǝ turƣanda [ordisidiki] balihanining pǝnjirisidin yiⱪilip qüxüp, kesǝl bolup ⱪaldi. U hǝwǝrqilǝrni ǝwǝtip ularƣa: — Əkron xǝⱨiridiki ilaⱨ Baal-Zǝbubdin mening toƣramda, kesilidin saⱪiyamdu, dǝp soranglar, dedi.
3 Ali anðeo Gospodnji reèe Iliji Tesviæaninu: ustani, izidi na susret poslanicima cara Samarijskoga i reci im: eda li nema Boga u Izrailju, te idete da pitate Velzevula boga u Akaronu?
Lekin Pǝrwǝrdigarning Pǝrixtisi bolsa Тixbiliⱪ Iliyasⱪa: — Ornungdin tur, Samariyǝ padixaⱨining ǝlqilirining aldiƣa berip, ularƣa: — Israilda Huda yoⱪmu, Əkrondiki ilaⱨ Baal-Zǝbubdin yol soriƣili mangdinglarmu?
4 A zato ovako veli Gospod: neæeš se dignuti sa postelje na koju si legao, nego æeš umrijeti. Potom otide Ilija.
Xuning üqün Pǝrwǝrdigar ⱨazir mundaⱪ dediki: «Sǝn qiⱪⱪan kariwattin qüxǝlmǝysǝn; sǝn qoⱪum ɵlisǝn» degin, — dedi. Xuning bilǝn Iliyas yolƣa qiⱪti.
5 A sluge se vratiše k Ohoziji, i on im reèe: što ste se vratili?
Hǝwǝrqilǝr padixaⱨning yeniƣa ⱪaytip kǝldi; u ulardin: Nemixⱪa yenip kǝldinglar, dǝp soridi.
6 A oni mu rekoše: srete nas jedan èovjek, i reèe nam: idite, vratite se k caru koji vas je poslao, i recite mu: ovako veli Gospod: eda li nema Boga u Izrailju, te šalješ da pitaš Velzevula boga u Akaronu? Zato neæeš se dignuti s postelje na koju si legao, nego æeš umrijeti.
Ular uningƣa: — Bir adǝm bizgǝ uqrap bizgǝ: — Silǝrni ǝwǝtkǝn padixaⱨning yeniƣa ⱪaytip berip uningƣa: «Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — Israilda Huda yoⱪmu, Əkrondiki ilaⱨ Baal-Zǝbubdin yol soriƣili adǝmlǝrni ǝwǝttingmu? Xuning üqün sǝn qiⱪⱪan kariwattin qüxǝlmǝysǝn; sǝn qoⱪum ɵlisǝn!» dǝnglar, — dedi.
7 A on im reèe: kakav bješe na oèi taj èovjek koji vas srete i to vam reèe?
Padixaⱨ ulardin: Silǝrgǝ uqrap bu sɵzlǝrni ⱪilƣan adǝm ⱪandaⱪ adǝm ikǝn? — dǝp soridi.
8 A oni mu odgovoriše: bješe sav kosmat i opasan kožnijem pojasom. A on reèe: to je Ilija Tesviæanin.
Ular uningƣa: U tüklük, beligǝ tasma baƣliƣan adǝm ikǝn, dedi. Padixaⱨ: U Tixbiliⱪ Iliyas ikǝn, dedi.
9 Tada posla k njemu pedesetnika s njegovom pedesetoricom; i on otide k njemu; i gle, on sjeðaše navrh gore; i pedesetnik mu reèe: èovjeèe Božji, car je zapovjedio, siði.
Andin padixaⱨ bir ǝllikbexini ⱪol astidiki ǝllik adimi bilǝn Iliyasning ⱪexiƣa mangdurdi; bu kixi Iliyasning ⱪexiƣa barƣanda, mana u bir dɵngning üstidǝ olturatti. U uningƣa: I Hudaning adimi, padixaⱨ seni qüxüp kǝlsun! dǝydu, dedi.
10 A Ilija odgovarajuæi reèe pedesetniku: ako sam èovjek Božji, neka siðe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu. I siðe oganj s neba i proždrije njega i njegovu pedesetoricu.
Lekin Iliyas ǝllikbexiƣa: Əgǝr mǝn Hudaning adimi bolsam, asmandin ot qüxüp sǝn bilǝn ǝllik adimingni kɵydürsun, dǝp jawab bǝrdi. Xuan asmandin ot qüxüp, uning ɵzi bilǝn ǝllik adimini kɵydürüwǝtti.
11 Opet posla k njemu drugog pedesetnika s njegovom pedesetoricom, koji progovori i reèe mu: èovjeèe Božji, car je tako zapovjedio, siði brže.
Xuning bilǝn padixaⱨ yǝnǝ bir ǝllikbexini uning ⱪol astidiki ǝllik adimi bilǝn uning ⱪexiƣa mangdurdi. U uningƣa: I Hudaning adimi, padixaⱨ eytti: Seni dǝrⱨal qüxüp kǝlsun! — dedi.
12 A Ilija odgovori i reèe im: ako sam èovjek Božji, neka siðe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu. I siðe oganj Božji s neba i proždrije njega i njegovu pedesetoricu.
Lekin Iliyas ǝllikbexiƣa: Əgǝr mǝn Hudaning adimi bolsam, asmandin ot qüxüp sǝn bilǝn ǝllik adimingni kɵydürsun, dǝp jawab bǝrdi. Xuan Hudaning oti asmandin qüxüp uning ɵzi bilǝn ǝllik adimini kɵydürüwǝtti.
13 Tada opet posla treæega pedesetnika s njegovom pedesetoricom. A ovaj treæi pedesetnik kad doðe, kleèe na koljena svoja pred Ilijom, i moleæi ga reèe mu: èovjeèe Božji, da ti je draga duša moja i duša ove pedesetorice, sluga tvojih.
Padixaⱨ ǝmdi üqinqi bir ǝllikbexini ⱪol astidiki ǝllik adimi bilǝn uning ⱪexiƣa mangdurdi; ǝllikbexi berip Iliyasning aldiƣa qiⱪip, tizlinip uningƣa yalwurup: I Hudaning adimi, mening jenim bilǝn sening bu ǝllik ⱪulungning janliri nǝziringdǝ ǝziz bolsun!
14 Eto, sišao je oganj s neba i proždro prva dva pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada da ti je draga duša moja.
Dǝrwǝⱪǝ, asmandin ot qüxüp, ilgiriki ikki ǝllikbexini ularning ⱪol astidiki ǝllik adimi bilǝn kɵydürüwǝtti. Lekin ⱨazir mening jenim sening nǝziringdǝ ǝziz bolsun, dedi.
15 A anðeo Gospodnji reèe Iliji: idi s njim, i ne boj ga se. I usta Ilija i otide s njim k caru.
Pǝrwǝrdigarning Pǝrixtisi Iliyasⱪa: Sǝn qüxüp uning bilǝn barƣin; uningdin ⱪorⱪmiƣin, dedi. U ornidin turup uning bilǝn qüxüp padixaⱨning ⱪexiƣa berip
16 I reèe mu: ovako veli Gospod: zato što si slao poslanike da pitaju Velzevula boga u Akaronu kao da nema Boga u Izrailju da bi ga pitao, neæeš se dignuti s postelje na koju si legao, nego æeš umrijeti.
padixaⱨⱪa: Pǝrwǝrdigar sɵz ⱪilip: «Israilda wǝⱨiy soriƣili bolidiƣan Huda yoⱪmu, Əkrondiki ilaⱨ Baal-Zǝbubdin yol soriƣili ǝlqilǝrni ǝwǝttingƣu? Xuning üqün sǝn qiⱪⱪan kariwattin qüxǝlmǝysǝn; sǝn qoⱪum ɵlisǝn!» dǝydu, — dedi.
17 I umrije po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe Ilija, a na njegovo se mjesto zacari Joram druge godine carovanja Jorama sina Josafatova nad Judom, jer on nema sina.
Xuning bilǝn Iliyas degǝndǝk, Pǝrwǝrdigarning sɵzi boyiqǝ Aⱨaziya ɵldi. Uning oƣli bolmiƣaqⱪa, Yǝⱨoram uning ornida padixaⱨ boldi. Bu Yǝⱨoxafatning oƣli, Yǝⱨuda padixaⱨi Yǝⱨoramning ikkinqi yili idi.
18 A ostala djela Ohozijina što je èinio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Izrailjevih?
Əmdi Aⱨaziyaning baxⱪa ixliri, uning ⱪilƣan ǝmǝlliri bolsa, ular «Israil padixaⱨlirining tarih-tǝzkiriliri» degǝn kitabta pütülgǝn ǝmǝsmidi?
