2 Kraljevima 21
1 Dvanaest godina bješe Manasiji kad poèe carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Efsiva.
Naʻe hongofulu ma ua ʻae taʻu ʻo Manase ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe nimangofulu ma nima ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Hefisipa.
2 I èinjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima naroda, koje Gospod odagna ispred sinova Izrailjevijeh;
Pea naʻe fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo fakatatau mo e ngaahi meʻa kovi ʻae hiteni, ʻaia naʻe kapusi ʻe Sihova mei he ʻao ʻoe fānau ʻa ʻIsileli.
3 Jer opet naèini visine, koje bješe potro Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valu, i naèini lug kao što bješe naèinio Ahav car Izrailjev, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj.
He naʻa ne toe langa hake ʻae ngaahi potu māʻolunga ʻaia naʻe fakaʻauha ʻe heʻene tamai ko Hesekaia: pea naʻa ne fokotuʻu hake ʻae ngaahi feilaulauʻanga kia Peali, ʻo ne ngaohi ʻae vaotapu, ʻo hangē ko ia naʻe fai ʻe ʻEhapi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, pea naʻe lotu ia ki he ngaahi meʻa ʻoe langi, mo ne tauhi ʻakinautolu.
4 I naèini oltare u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: u Jerusalimu æu namjestiti ime svoje;
Pea naʻe ngaohi ʻe ia ʻae ngaahi feilaulauʻanga ʻi he fale ʻo Sihova, ʻaia naʻe folofola ki ai ʻa Sihova, Te u ʻai hoku huafa ʻi Selūsalema.
5 Naèini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega.
Pea naʻe ngaohi ʻe ia ʻae ngaahi feilaulauʻanga ki he ngaahi meʻa ʻae langi ʻi he lotoʻā ʻe ua ʻoe fale ʻo Sihova.
6 I sina svojega provede kroz oganj, i vraèaše i gataše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vraèare; i èinjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom, gnjeveæi ga.
Pea naʻa ne tuku hono foha ke ʻalu ʻi he lotolotonga ʻoe afi, pea naʻe tokanga ia ki he ngaahi kuonga, pea naʻa ne fai ʻae tuki [fakatēvolo ]pea naʻe kau ia mo e kau laumālie kovi mo e kau kikite loi: naʻe fai ʻe ia ʻae ngaahi angakovi lahi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ke fakatupu hono houhau.
7 I postavi rezan lik šumski koji naèini u domu, za koji bješe rekao Gospod Davidu i Solomunu sinu njegovu: u ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiæu ime svoje dovijeka;
Pea naʻe fokotuʻu ʻe ia ʻae tamapua ʻi he vao tapu naʻa ne ngaohi ʻi he fale ʻo Sihova, ʻaia naʻe folofola ai ʻe Sihova kia Tevita, pea kia Solomone ko hono foha, “Te u ʻai hoku hingoa ʻo taʻengata ki he fale ni, pea ʻi Selūsalema, ʻaia kuo u fili mei he ngaahi faʻahinga kotoa pē ʻo ʻIsileli.
8 I neæu više dati da se makne noga sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju dadoh ocima njihovijem, ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio, i sav zakon koji im je zapovjedio moj sluga Mojsije.
Pea ʻe ʻikai te u toe hiki ʻae vaʻe ʻo ʻIsileli mei he fonua ʻaia ne u foaki ki heʻenau ngaahi tamai; ʻo kapau pe te nau tokanga ke fai ʻo hangē ko ia kotoa pē naʻaku fekau kiate kinautolu, pea fakatatau ki he fono kotoa pē ʻaia naʻe fekau ʻe heʻeku tamaioʻeiki ko Mōsese kiate kinautolu.”
9 Ali ne poslušaše, jer ih zavede Manasija, te èiniše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh.
Ka naʻe ʻikai te nau tokanga: pea naʻe fakahēʻi ʻakinautolu ʻe Manase ke nau fai kovi lahi hake ʻi he ngaahi puleʻanga ʻaia naʻe fakaʻauha ʻe Sihova mei he ʻao ʻoe fānau ʻa ʻIsileli.
10 A Gospod govoraše preko sluga svojih proroka govoreæi:
Pea naʻe folofola ʻa Sihova ʻi heʻene kau tamaioʻeiki ko e kau palōfita, ʻo pehē,
11 Što uèini Manasija car Judin ta gadna djela èineæi gore od svega što su èinili Amoreji koji prije njega biše, i navede na grijeh i Judu gadnijem bogovima svojim;
“Ko e meʻa ʻi he fai ʻe Manase ko e tuʻi ʻo Siuta ʻae ngaahi angakovi lahi ni, pea kuo ne fai angakovi lahi hake ʻaupito ʻi he meʻa naʻe fai ʻe he kakai ʻAmoni ʻaia naʻe ʻi muʻa ʻiate ia, pea kuo ne fakaangahalaʻi ʻa Siuta ʻaki ʻa ʻene ngaahi ʻotua loi:
12 Zato ovako veli Gospod Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti zlo na Jerusalim i na Judu, da æe svakome ko èuje zujati oba uha.
Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, Vakai, ʻOku ou ʻomi ha kovi pehē ki Selūsalema, mo Siuta, ko ia fulipē ʻe fanongo ki ai ʻe vavana hono telinga fakatouʻosi pe.
13 Jer æu zategnuti nad Jerusalimom uže Samarijsko i mjerila doma Ahavova, i zbrisaæu Jerusalim, kao što se briše zdjela, izbriše se pa se izvrne.
Pea te u falō atu ʻi ʻolunga ki Selūsalema ʻae afo ʻo Samēlia, mo e afo fakafuofua ʻoe fale ʻo ʻEhapi: pea te u holoholo ʻa Selūsalema ʻo hangē ko e holoholo ʻae ipukai ʻae tangata, ʻo holoholo ia, pea fakafoʻohifo ki lalo.
14 I ostaviæu ostatak našljedstva svojega, i daæu ih u ruke neprijateljima njihovijem da budu plijen i grabež svijem neprijateljima svojim.
Pea te u liʻaki hono toe ʻo hoku tofiʻa, pea tukuange ʻakinautolu ki he nima ʻo honau fili: pea te nau hoko ko e meʻa ke vete mo maumau ʻe honau ngaahi fili kotoa pē;
15 Jer èiniše što je zlo preda mnom, i gnjeviše me od dana kad izidoše oci njihovi iz Misira do danas.
Ko e meʻa ʻi heʻenau fai kovi ʻi hoku ʻao, mo fakatupu ʻeku houhau, talu ʻae ʻaho naʻe haʻu ai ʻenau ngaahi tamai mei ʻIsipite, ʻio, ʻo aʻu ki he ʻaho ni.”
16 Još i pravu krv veoma mnogu proli Manasija tako da napuni Jerusalim od kraja do kraja, osim grijeha svojega kojim navede Judu na grijeh da èini što je zlo pred Gospodom.
Ka ko eni, naʻe lingi ʻe Manase ʻae toto māʻoniʻoni ʻo lahi ʻaupito, mo ne fakafonu ʻaki ia ʻa Selūsalema mei he potu ʻe taha ki he potu ʻe taha; kaeʻumaʻā foki ʻa ʻene angahala ʻaia naʻa ne fakaangahala ai ʻa Siuta, ʻi he fai ʻaia naʻe kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova.
17 A ostala djela Manasijina i sve što je èinio, i grijeh, kojim je griješio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh?
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Manase, mo ia kotoa pē naʻa ne fai, mo ʻene angahala ʻaia naʻa ne fai, ʻikai kuo tohi ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
18 I poèinu Manasija kod otaca svojih, i bi pogreben u vrtu kod doma svojega, u vrtu Ozinu; a na njegovo mjesto zacari se Amon sin njegov.
Pea naʻe mohe ʻa Manase mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻe tanu ia ʻi he ngoue ʻo hono fale ʻoʻona, ʻi he ngoue ʻo Usa: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe ʻAmoni ko hono foha.
19 Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poèe carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Mesulemeta, kæi Arusova, iz Joteve.
Naʻe uofulu ma ua ʻae taʻu ʻae motuʻa ʻo ʻAmoni ʻi heʻene kamata ʻene pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe ua ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Mesulemeti, ko e ʻofefine ʻo Halusi ʻoe kakai Sotipa.
20 On èinjaše što je zlo pred Gospodom, kao što je èinio Manasija otac njegov.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo hangē ko ʻene tamai ko Manase.
21 I hoðaše svijem putem kojim je hodio otac njegov, i služaše gadnijem bogovima, kojima je služio otac njegov, i klanjaše im se.
Pea naʻe ʻalu ia ʻi he hala kotoa pē naʻe ʻalu ai ʻene tamai, mo ne tauhi ʻae ngaahi ʻotua loi naʻe tauhi ʻe heʻene tamai, ʻo ne lotu kiate kinautolu:
22 I ostavi Gospoda Boga otaca svojih, i ne hodi putem Gospodnjim.
Pea naʻa ne liʻaki ʻe ia ʻa Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻene ngaahi tamai, pea naʻe ʻikai ʻalu ia ʻi he hala ʻo Sihova.
23 A sluge Amonove pobuniše se na nj, i ubiše cara u dvoru njegovu.
Pea naʻe teu ʻae lapa ʻe he kau tamaioʻeiki ʻa ʻAmoni kiate ia, ʻonau tāmateʻi ʻae tuʻi ʻi hono fale ʻoʻona.
24 A narod zemaljski pobi sve koji se bijahu pobunili na cara Amona; i zacari narod zemaljski na njegovo mjesto Josiju sina njegova.
Pea naʻe tāmateʻi ʻe he kakai ʻoe fonua ʻakinautolu kotoa pē naʻe kau ki he tuʻi ko ʻAmoni: pea naʻe fakanofo ʻe he kakai ʻoe fonua ʻa Sosaia ko hono foha ke tuʻi ia ko hono fetongi.
25 A ostala djela Amonova, što je èinio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh?
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue naʻe fai ʻe ʻAmoni, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
26 I pogreboše ga u njegovu grobu u vrtu Ozinu; i Josija sin njegov bi car na njegovo mjesto.
Pea naʻe tanu ia ʻi he fonualoto ʻi he ngoue ʻo Usa; pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko Sosaia.
