2 Kraljevima 20
1 U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i doðe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reèe mu: ovako veli Gospod: naredi za kuæu svoju, jer æeš umrijeti i neæeš ostati živ.
I A mau la he mai make ko Hezekia. A hele aku la o Isaia ke kaula, ke keiki a Amoza, io na la, i aku la ia ia, Peneia ka olelo a Iehova, E kauoha aku oe i ko ka hale ou, no ka mea, e make no oe, aole e ola.
2 A on se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu govoreæi:
Alaila haliu ae la ia i kona maka ma ka paia, a pule aku la ia Iehova, i aku la,
3 Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma.
Ke noi aku nei au ia oe, e Iehova, ano e hoomanao mai oe i kuu hele ana imua ou me ka oiaio, a me ka naau kupono, a ua hana pono aku au imua o kou maka. Auwe nui iho la o Hezekia.
4 I Isaija još ne bješe otišao do polovine dvora, a doðe mu rijeè Gospodnja govoreæi:
A mamua o ka hiki ana'ku o Isaia iwaena konu o ke kulanakauhale, hiki mai la ka olelo a Iehova ia ia, i mai la,
5 Vrati se i reci Jezekiji, voðu naroda mojega: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: èuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje; evo iscijeliæu te, do tri dana iæi æeš u dom Gospodnji.
E hoi hou, a e olelo aku oe ia Hezekia, i ke alii o kuu poe kanaka, Penei ka olelo a Iehova ke Akua o Davida, o kou kupuna, Ua lohe au i kau pule, ua ike au i kou waimaka: owau no kou kahuna lapaau; i ke kolu o ka la e pii aku oe i ka hale o Iehova.
6 I dodaæu ti vijeku petnaest godina, i izbaviæu tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniæu ovaj grad sebe radi i radi Davida sluge svojega.
A e hooloihi aku au i kou mau la i na makahiki he umikumamalima; a e hoopakele au ia oe a me keia kulanakauhale mailoko mai o ka lima o ke alii o Asuria; a e malama no au i keia kulanakauhale no'u, a no Davida ka'u kauwa.
7 Potom reèe Isaija: donesite grudu suhih smokava. I donesavši priviše mu na otok, i iscijeli se.
I aku la o Isaia, e lawe i wahi pai fiku: a lawe lakou ia a kau maluna o ka mai hehe, a ola ia.
8 A Jezekija reèe Isaiji: šta æe biti znak da æe me Gospod iscijeliti i da æu do tri dana otiæi u dom Gospodnji?
Ninau mai la o Hezekia ia Isaia, Heaha ka hoailona, e hoola mai ai o Iehova ia'u, a e pii aku ai au i ka hale o Iehova i ke kolu o ka la?
9 A Isaija reèe: ovo neka ti bude znak od Gospoda da æe uèiniti Gospod što je rekao: hoæeš li da otide sjen deset koljenaca naprijed ili da se vrati deset koljenaca natrag?
I aku la o Isaia, Eia ka hoailona na Iehova mai nou, e hana mai ia i ka mea ana i olelo ai: E hele mamua anei ke aka i na degere he umi, a e hoi hope anei i na degere ho umi?
10 A Jezekija reèe: lako je da sjen otide naprijed deset koljenaca; nemoj, nego neka se vrati sjen deset koljenaca natrag.
I mai la ia, He mea uuku ke hele mamua ke aka i na degere he umi; aole ia, aka, e hoi ihope ke aka i na degere he umi.
11 I Isaija prorok zavapi ka Gospodu, i vrati Gospod sjen po koljencima po kojima bijaše otišao na sunèaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca.
A kahea aku la o Isaia ia Iehova, a hoihoi aku ia i ke aka ihope, i na degere he umi, o na umi degere ana i iho ai ma ka mea hoike degere o Ahaza.
12 U to vrijeme Verodah-Valadan, sin Valadanov, car Vavilonski posla knjigu s darom Jezekiji; jer bješe èuo da je bolestan Jezekija.
Ia manawa, o Merodakebaladana, ke keiki a Baladana, ke alii o Babulona, hoouna mai ia i na palapala a me ka makana ia Hezekia, no kona lohe, ua mai o Hezekia.
13 I Jezekija saslušav poslanike pokaza im sve riznice svoje, srebro i zlato i mirise, i najbolje ulje, i kuæu gdje mu bješe oružje, i što se god nalažaše u riznicama njegovijem, ne osta ništa da im ne pokaza Jezekija u kuæi svojoj i u svemu gospodstvu svojem.
A hoolohe no o Hezekia ia lakou, a hoike aku ia lakou i ko ka halepapaa a pau, i ke kala, i ke gula, a i na mea ala, a me ka aila ala, a mo ko ka hale a pau o kana mea kaua, a me na mea a pau i loaa ma kona waihonakala, aohe mea e koe iloko o kona hale, a maloko o kona aupuni a pau, ana i hoike ole ai ia lakou.
14 Tada doðe prorok Isaija k caru Jezekiji i reèe mu: šta su govorili ti ljudi i odakle su došli k tebi? A Jezekija reèe: iz daljne zemlje došli su, iz Vavilona.
Alaila hele mai o Isaia ke kanla ia Hezekia ke alii, ninau mai ia ia, Heaha ka keia poe kanaka i olelo ai? a nohea lakou i hele mai nei i ou la? I aku la o Hezekia, No ka aina loihi aku lakou i hele mai nei, no Babulona.
15 A on reèe: šta su vidjeli u tvom dvoru? A Jezekija reèe: vidjeli su sve što ima u mom dvoru; nije ostalo ništa u riznicama mojim da im nijesam pokazao.
Ninau mai la kela, Heaha ka lakou i ike ai maloko o kou hale? I aku la o Hezekia, Ua ike lakou i na mea a pau, maloko o ko'u hale: aole he mea i koe ma ko'u waihonakala a'u i hoike ole ai ia lakou.
16 Tada reèe Isaija Jezekiji: èuj rijeè Gospodnju.
I mai la o Isaia la Hezekia, E hoolohe oe i ka olelo a Iehova.
17 Evo doæi æe vrijeme kad æe se odnijeti u Vavilon sve što ima u kuæi tvojoj, i što su sabirali oci tvoji do danas, neæe ostati ništa, veli Gospod.
Aia hoi, e hiki mai auanei na la e laweia'ku ai, ma Babulona, na mea a pau iloko o kou hale, a me na mea a kou poe kupuna i hoiliili ai, a hiki i keia la; aole e waihoia kekahi mea, wahi a Iehova.
18 I sinove tvoje, koji æe izaæi od tebe, koje æeš roditi, uzeæe da budu dvorani u dvoru cara Vavilonskoga.
A e lawe aku lakou i kau poe keikikane e puka ana mai ou mai la, i na mea au e hoohanau ai, a e lilo lakou i poe luna i poaia ma ka halealii o ke alii o Babulona.
19 A Jezekija reèe Isaiji: dobra je rijeè Gospodnja, koju si rekao. Još reèe: je li? za mojega vijeka biæe mir i vjera?
I aku ia o Hezekia ia Isaia, Ua pono ka olelo a Iehova au i olelo mai nei. A i aku la hoi, Aole anei e mau ana ka malu i kuu mau la?
20 A ostala djela Jezekijina i sva junaštva njegova, i kako je naèinio jezero, i vodu doveo u grad, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh?
A o na hana i koe a Hezekia, a me kona ikaika a pau, a me ka loko, a me ka auwai ana i hana'i, a hookahe i ka wai iloko o ke kulanakauhale, aole anei i kakauia lakou iloko o ka buke oihanaalii a na'lii o ka Iuda?
21 I poèinu Jezekija kod otaca svojih, a na njegovo se mjesto zacari Manasija sin njegov.
A hiamoe iho la o Hezekia me kona poe kupuna: a noho alii iho la o Manase kana keiki ma kona hakahaka.
