< 2 Korinæanima 3 >
1 Poèinjemo li se opet sami hvaliti vama? Ili trebamo kao neki preporuènijeh poslanica na vas ili od vas?
2 Jer ste vi naša poslanica napisana u srcima našima, koju poznaju i èitaju svi ljudi;
3 Koji ste se pokazali da ste poslanica Hristova, koju smo mi služeæi napisali ne mastilom nego Duhom Boga živoga, ne na kamenijem daskama nego na mesanijem daskama srca.
4 A takovo pouzdanje imamo kroz Hrista u Boga,
5 Ne da smo vrsni od sebe pomisliti što, kao od sebe, nego je naša vrsnoæa od Boga;
6 Koji i uèini nas vrsne da budemo sluge novom zavjetu, ne po slovu nego po duhu; jer slovo ubija, a duh oživljuje.
7 Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje:
8 Akamoli neæe mnogo veæma služba duha biti u slavi?
9 Jer kad je služba osuðenja slava, mnogo veæma izobiluje služba pravde u slavi.
10 Jer i nije slavno što se proslavi s ove strane prema prevelikoj slavi.
11 Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo æe veæma biti u slavi ono što ostaje.
12 Imajuæi dakle takovi nad s velikom slobodom radimo;
13 I ne kao što Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetka onome što prestaje.
14 No zaslijepiše pomisli njihove; jer do samoga ovog dana stoji ono pokrivalo neotkriveno u èitanju starog zavjeta, jer u Hristu prestaje.
15 Nego do danas kad se èita Mojsije, pokrivalo na srcu njihovom stoji.
16 A kad se obrate ka Gospodu, uzeæe se pokrivalo.
17 A Gospod je Duh: a gdje je Duh ondje je sloboda.
18 Mi pak svi koji otkrivenijem licem gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u to isto oblièje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.
