2 Dnevnika 33
1 Dvanaest godina bješe Manasiji kad poèe carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu.
Manassǝⱨ padixaⱨ bolƣanda on ikki yaxta bolup, Yerusalemda ǝllik bǝx yil sǝltǝnǝt ⱪildi.
2 A èinjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh.
U Pǝrwǝrdigar Israillarning aldidin ⱨǝydǝp qiⱪiriwǝtkǝn yat ǝlliklǝrning yirginqlik adǝtlirigǝ ohxax ixlar bilǝn Pǝrwǝrdigarning nǝziridǝ rǝzil bolƣanni ⱪildi.
3 Jer opet pogradi visine, koje bješe raskopao Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valima, i naèini lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj.
U atisi Ⱨǝzǝkiya qeⱪip taxliƣan «yuⱪiri jaylar»ni ⱪaytidin yasatti; u Baallarƣa atap ⱪurbangaⱨlarni saldurup, axǝraⱨ mǝbudlarni yasidi; u asmandiki nurƣunliƣan ay-yultuzlarƣa bax urdi wǝ ularning ⱪulluⱪiƣa kirdi.
4 Naèini oltare i u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: u Jerusalimu æe biti ime moje dovijeka.
U Pǝrwǝrdigarning ɵyidimu ⱪurbangaⱨlarni yasatti. Xu ibadǝthana toƣruluⱪ Pǝrwǝrdigar: «Yerusalemda Mening namim mǝnggü ⱪalidu» degǝnidi.
5 Naèini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega.
U Pǝrwǝrdigarning ɵyining ikki ⱨoylisida «asmanning ⱪoxuni»ƣa ⱪurbangaⱨlarni atap yasatti.
6 I provodi sinove svoje kroz oganj u dolini sina Enomova, i gledaše na vremena i gataše i vraèaše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vraèare, i èinjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom gnjeveæi ga.
U Bǝn-Ⱨinnomning jilƣisida ɵz balilirini ottin ɵtküzdi; jadugǝrqilik, palqiliⱪ wǝ dǝmidiqilik ixlǝtti, ɵzigǝ jinkǝxlǝr bilǝn ǝpsunqilarni bekitti; u Pǝrwǝrdigarning nǝziridǝ san-sanaⱪsiz rǝzillikni ⱪilip Uning ƣǝzipini ⱪozƣidi.
7 I postavi lik rezan koji naèini u domu Božijem, za koji bješe rekao Bog Davidu i Solomunu sinu njegovu: u ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiæu ime svoje dovijeka.
U yasatⱪan oyma mǝbudni Hudaning ɵyigǝ tiklidi. Xu ɵy toƣruluⱪ Pǝrwǝrdigar Dawutⱪa wǝ uning oƣli Sulaymanƣa: — «Bu ɵydǝ, xundaⱪla Israilning ⱨǝmmǝ ⱪǝbililirining zeminliri arisidin Mǝn talliƣan Yerusalemda Ɵz namimni ǝbǝdgiqǝ ⱪaldurimǝn;
8 I neæu više krenuti noge sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju sam odredio ocima vašim, ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio preko Mojsija, sav zakon i uredbe i sudove.
Əgǝr Israil pǝⱪǝt Mǝn Musaning wasitisi bilǝn ularƣa tapiliƣan barliⱪ ǝmrlǝrgǝ, yǝni barliⱪ ⱪanun, bǝlgilimilǝr wǝ ⱨɵkümlǝrgǝ muwapiⱪ ǝmǝl ⱪilixⱪa kɵngül ⱪoysila, Mǝn ularning putlirini ata-bowiliriƣa bekitkǝn bu zemindin ⱪaytidin neri ⱪilmaymǝn» — degǝnidi.
9 Ali Manasija zavede Judu i Jerusalim, te èiniše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh.
Lekin Manassǝⱨ Yǝⱨudalarni wǝ Yerusalemdikilǝrni xundaⱪ azdurdiki, ular Pǝrwǝrdigar Israillarning aldidin ⱨalak ⱪilƣan yat ǝlliklǝrning ⱪilƣinidinmu axurup rǝzillik ⱪilatti.
10 I Gospod govoraše Manasiji i narodu njegovu, ali ne htješe slušati.
Pǝrwǝrdigar Manassǝⱨ wǝ uning hǝlⱪigǝ agaⱨlandurup sɵzligǝn bolsimu, lekin ular ⱪulaⱪ salmidi.
11 Zato dovede Gospod na njih glavare od vojske cara Asirskoga, i uhvatiše Manasiju u trnju, i svezavši ga u dvoje verige mjedene odvedoše ga u Vavilon.
Xu sǝwǝbtin Pǝrwǝrdigar Asuriyǝ padixaⱨining ⱪoxunidiki sǝrdarlarni ularning üstigǝ ⱨujumƣa saldurdi. Ular Manassǝⱨni ilmǝk bilǝn elip, mis zǝnjir bilǝn baƣlap Babilƣa ǝkǝldi.
12 I kad bijaše u nevolji, moljaše se Gospodu Bogu svojemu, i ponizi se veoma pred Bogom otaca svojih.
Manassǝⱨ muxundaⱪ azabⱪa qüxkǝndǝ Hudasi Pǝrwǝrdigarƣa yalwurup, ata-bowilirining Hudasi aldida ɵzini bǝk tɵwǝn tutti.
13 I moleæi se umoli mu se, te usliši molitvu njegovu i povrati ga u Jerusalim na carstvo njegovo. Tada pozna Manasija da je Gospod Bog.
U dua ⱪiliwidi, [Pǝrwǝrdigar] uning duasiƣa ⱪulaⱪ selip, tilikini ⱪobul ⱪilip, uni Yerusalemƣa ⱪayturup, padixaⱨliⱪiƣa ⱪaytidin igǝ ⱪildi. Manassǝⱨ xu qaƣdila Pǝrwǝrdigarningla Huda ikǝnlikini bilip yǝtti.
14 A poslije toga ozida zid iza grada Davidova sa zapada Gionu, od samoga potoka pa do ribljih vrata i oko Ofila, i izvede ga vrlo visoko; i postavi vojvode po svijem tvrdijem gradovima Judinijem.
Bu ixlardin keyin Manassǝⱨ «Dawut xǝⱨiri»ning sirtiƣa, jilƣa otturisidiki Giⱨonning künpetix tǝripidin taki Beliⱪ dǝrwazisi aƣziƣiqǝ, Ofǝlni qɵridǝp sepil yasatti wǝ uni naⱨayiti egiz ⱪildi; Yǝⱨudaning ⱨǝrⱪaysi ⱪorƣanliⱪ xǝⱨǝrliridǝ ⱪoxun sǝrdarlirini tǝyinlidi.
15 I iznese iz doma Gospodnjega bogove tuðe i lik i sve oltare koje bješe naèinio na gori doma Gospodnjega i u Jerusalimu, i baci iza grada.
U yǝnǝ Pǝrwǝrdigar ɵyidin yat ǝlliklǝrning mǝbudliri bilǝn [ɵzi ⱪoyƣan] butni, ɵzi Pǝrwǝrdigar ɵyining teƣi bilǝn Yerusalemda yasatⱪuzƣan barliⱪ ⱪurbangaⱨlarni eliwetip, xǝⱨǝr sirtiƣa taxlatⱪuziwǝtti.
16 Pa opravi oltar Gospodnji i prinese na njemu žrtve zahvalne i u slavu, i zapovjedi Judejcima da služe Gospodu Bogu Izrailjevu.
[Manassǝⱨ] Pǝrwǝrdigar ⱪurbangaⱨini yengibaxtin tiklitip, ⱪurbangaⱨⱪa inaⱪliⱪ ⱪurbanliⱪi bilǝn tǝxǝkkür ⱪurbanliⱪlirini sundi wǝ Yǝⱨudalarƣa Israilning Hudasi Pǝrwǝrdigarning hizmitigǝ kirixni buyrudi.
17 Ali narod još prinošaše žrtve na visinama, ali samo Gospodu Bogu svojemu.
Xundaⱪtimu, hǝlⱪ ⱪurbanliⱪni yǝnila «yuⱪiri jaylar»da ɵtküzǝtti; lekin ularning ⱪurbanliⱪliri ɵzlirining Hudasi Pǝrwǝrdigarƣila sunulatti.
18 A ostala djela Manasijina i molitva njegova Bogu njegovu i rijeèi koje mu govoriše vidioci u ime Gospoda Boga Izrailjeva, to je sve u knjizi o carevima Izrailjevijem.
Manassǝⱨning ⱪalƣan ixliri, jümlidin uning Hudasiƣa ⱪilƣan duasi wǝ aldin kɵrgüqilǝrning Israilning Hudasi Pǝrwǝrdigarning namida uningƣa eytⱪan gǝpliri bolsa, mana ular «Israilning padixaⱨlirining hatiriliri» degǝn kitabta pütülgǝndur.
19 A molitva njegova i kako se umolio, i svi grijesi njegovi i prijestupi, i mjesta gdje je pogradio visine i podigao lugove i likove rezane prije nego se ponizi, to je sve zapisano u knjigama proroèkim.
Uning duasi, Hudaning uning tilǝklirini ⱪandaⱪ ijabǝt ⱪilƣanliⱪi, uning ɵzini tɵwǝn ⱪilixidin ilgiri ⱪilƣan barliⱪ gunaⱨi wǝ wapasizliⱪi, xundaⱪla uning ⱪǝyǝrdǝ «yuⱪiri jaylar» saldurƣanliⱪi, Axǝraⱨ mǝbudliri ⱨǝm oyma mǝbudlarni tikligǝnliki bolsa, mana ⱨǝmmisi «Aldin kɵrgüqilǝrning hatiriliridǝ» pütülgǝndur.
20 I poèinu Manasija kod otaca svojih, i pogreboše ga u domu njegovu. A na njegovo se mjesto zacari Amon sin njegov.
Manassǝⱨ ata-bowiliri arisida uhlidi; kixilǝr uni ɵz ordisiƣa dǝpnǝ ⱪildi; oƣli Amon orniƣa padixaⱨ boldi.
21 Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poèe carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu.
Amon tǝhtkǝ qiⱪⱪan qeƣida yigirmǝ ikki yaxta idi; u Yerusalemda ikki yil sǝltǝnǝt ⱪildi.
22 I èinjaše što je zlo pred Gospodom kao što je èinio Manasija otac mu; jer svijem likovima rezanijem, koje naèini Manasija otac njegov, prinošaše Amon žrtve i služaše im.
U atisi Manassǝⱨ ⱪilƣinidǝk Pǝrwǝrdigarning nǝziridǝ rǝzil bolƣanni ⱪildi. U atisi Manassǝⱨ yasatⱪan barliⱪ oyma mǝbudlarƣa ⱪurbanliⱪ sundi wǝ ularning ⱪulluⱪiƣa kirdi.
23 Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao što se ponizi Manasija otac njegov; nego isti Amon još više griješaše.
U ɵzini Pǝrwǝrdigar aldida atisi Manassǝⱨ ɵzini tɵwǝn tutⱪandǝk tɵwǝn tutmidi; bu Amonning bolsa gunaⱨ-ⱪǝbiⱨlikliri barƣanseri exip bardi.
24 I pobuniše se na nj sluge njegove, i ubiše ga u kuæi njegovoj.
Keyin uning hizmǝtkarliri uni ⱪǝstlǝp ɵz ordisida ɵltürüwǝtti.
25 Tada pobi narod zemaljski sve koji se bijahu pobunili na cara Amona, i zacari narod zemaljski Josiju sina njegova na njegovo mjesto.
Lekin Yǝⱨuda zeminidikilǝr Amon padixaⱨni ⱪǝstligǝnlǝrning ⱨǝmmisini ɵltürdi; andin yurt hǝlⱪi uning ornida oƣli Yosiyani padixaⱨ ⱪildi.
