2 Dnevnika 17
1 Tada se zacari Josafat sin njegov na njegovo mjesto, i ukrijepi se na Izrailja.
Pea naʻe pule ʻa Sihosafate ko hono foha ko hono fetongi, pea naʻa ne fakamālohi ʻe ia ia ki ʻIsileli.
2 I ponamješta vojsku po svijem tvrdijem gradovima Judinijem, i ponamješta straže po zemlji Judinoj i po gradovima Jefremovijem, koje zadobi Asa otac njegov.
Pea naʻa ne vahe ʻae kautau [ke nofo ]ki he ngaahi kolotau kotoa pē ʻo Siuta, ʻo ne vahe ʻae ngaahi kongakau leʻo ʻi he fonua ʻo Siuta, pea ʻi he ngaahi kolo ʻo ʻIfalemi, ʻaia naʻe lavaʻi ʻe ʻAsa ko ʻene tamai.
3 I bijaše Gospod s Josafatom, jer hoðaše prvijem putovima Davida oca svojega i ne tražaše Vala.
Pea naʻe ʻia Sihosafate ʻa Sihova, ko e meʻa ʻi heʻene ʻalu ʻi he ngaahi ʻuluaki anga ʻo ʻene tamai ko Tevita, pea naʻe ʻikai te ne kumi kia Peali;
4 Nego Boga oca svojega tražaše i po zapovijestima njegovijem hoðaše, i ne èinjaše kao sinovi Izrailjevi.
Ka naʻe kumi ʻe ia kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻene tamai, pea ne ʻalu ʻi heʻene ngaahi fekau, pea naʻe ʻikai fakatatau ki he ngaahi ngāue ʻa ʻIsileli.
5 Zato utvrdi Gospod carstvo u ruci njegovoj, i sav narod Judin davaše dare Josafatu, te imaše veliko blago i slavu.
Ko ia naʻe fakatuʻumaʻu ʻe Sihova ʻae puleʻanga ʻi hono nima: pea naʻe ʻomi ʻe Siuta kotoa pē ʻae ngaahi meʻaʻofa kia Sihosafate: pea maʻu ʻe ia ʻae koloa mo e nāunau ke lahi ʻaupito.
6 I srce se njegovo oslobodi na putovima Gospodnjim, te još obori visine i lugove u Judeji.
Pea naʻe hiki hake hono loto ʻi he ngaahi hala ʻo Sihova: pea naʻa ne liʻaki ʻae ngaahi potu māʻolunga mo e ngaahi vao tapu mei Siuta.
7 I treæe godine svoga carovanja posla knezove svoje Ven-Aila i Ovadiju i Zahariju i Natanaila i Miheju da uèe po gradovima Judinijem;
Pea ʻi hono tolu taʻu ʻo ʻene pule foki, naʻa ne fekau ki hono houʻeiki, ʻio, kia Peniheili, pea kia ʻOpataia, pea kia Sakalia, pea kia Netanili, pea mo Mikaia, ke ako ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta.
8 I s njima Levite: Semaju i Nataniju i Zevadiju i Asaila i Semiramota i Jonatana i Adoniju i Toviju i Tov-Adoniju, Levite, i s njima Elisamu i Jorama sveštenike.
Pea naʻa ne fekau mo kinautolu ʻae kau Livai, ʻio, ʻa Simaia, mo Netania, mo Sepatia, mo ʻAsaeli, mo Similamoti, mo Sihonatani, mo ʻAtonisa, mo Topisa, mo Tope ʻAtonisa, ko e kau Livai: pea ʻalu mo kinautolu ʻa ʻIlisama mo Siholami, ko e ongo taulaʻeiki.
9 I uèahu po Judeji imajuæi pri sebi knjigu zakona Gospodnjega, i prohoðahu sve gradove Judine uèeæi narod.
Pea naʻa nau fai ʻae ako ʻi Siuta, ʻonau maʻu ʻiate kinautolu ʻae tohi ʻoe fono ʻa Sihova: pea naʻa nau ʻalu fano ʻi he ngaahi kolo kotoa pē ʻo Siuta, ʻonau ako ki he kakai.
10 I doðe strah Gospodnji na sva carstva po zemljama oko Jude, te ne vojevaše na Josafata.
Pea naʻe tō ʻae manavahē kia Sihova ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻoe ngaahi fonua naʻe tuʻu takatakai ʻi Siuta: ko ia naʻe ʻikai langaʻi ai ha tau kia Sihosafate.
11 I sami Filisteji donošahu Josafatu dare i danak u novcu; i Arapi dogonjahu mu stoku, po sedam tisuæa i sedam stotina ovnova i po sedam tisuæa i sedam stotina jaraca.
Pea ko e kau Filisitia niʻihi naʻa nau ʻomi ʻae ngaahi meʻaʻofa kia Sihosafate, mo e siliva tukuhau: pea naʻe ʻomi kiate ia ʻe he kakai ʻAlepea ʻae fanga manu, ko e sipitangata ʻe fitu afe, mo e fitungeau, mo e kosi tangata ʻe fitu afe mo e fitungeau.
12 Tako napredovaše Josafat i podiže se veoma; i sazida u Judeji kule i gradove za žitnice.
Pea naʻe fakaʻaʻau ki muʻa ʻo lahi ʻaupito ʻa Sihosafate: pea naʻe langa ʻe ia ʻi Siuta ʻae ngaahi fale māʻolunga, mo e ngaahi kolo tukunga meʻa.
13 I imaše mnogo dobra po gradovima Judinijem, i vojnika, hrabrijeh junaka u Jerusalimu.
Pea naʻe lahi ʻene ngāue ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta: pea naʻe [nofo ]ʻi Selūsalema ʻae kau tangata tau, ʻae kau toʻa mālohi.
14 A ovo je broj njihov po domovima otaca njihovijeh; od Jude tisuænici: Adna vojvoda, s kojim bijaše tri stotine tisuæa hrabrijeh junaka.
Pea ko hono lau eni ʻokinautolu ʻo fakatatau ki he fale ʻo ʻenau ngaahi tamai: Ko e kau ʻeiki pule ʻoe ngaahi toko afe ʻo Siuta: ko ʻAtina, ko e tuʻukimuʻa, pea naʻe ʻiate ia ʻae kau tangata toʻa mālohi ko e toko tolu kilu.
15 A za njim Joanan vojvoda, s kojim bijaše dvjesta i osamdeset tisuæa;
Pea naʻe hoko mo ia ʻa Sihohanani ko e ʻeikitau, pea naʻe ʻiate ia ʻae toko ua kilu, mo e toko valu mano.
16 A za njim Amasija sin Zihrijev, koji se dragovoljno dade Gospodu, i s njim bijaše dvjesta tisuæa hrabrijeh junaka.
Pea naʻe hoko mo ia ʻa ʻAmasia ko e foha ʻo Sikili, ʻaia naʻa ne tuku fiemālie pe ia maʻa Sihova: pea naʻe ʻiate ia ʻae kau tangata toʻa mālohi ko e toko ua kilu.
17 A od Venijamina: hrabri junak Elijada, s kojim bijaše dvjesta tisuæa naoružanijeh lukom i štitom;
Pea ʻia Penisimani: ko Iliata ko e tangata toʻa mālohi, pea naʻe ʻiate ia ʻae kau tangata naʻe mahafutau ʻaki ʻae kau fana mo e pā, ko e toko ua kilu.
18 A za njim Jozavad, s kojim bijaše sto i osamdeset tisuæa naoružanijeh za boj.
Pea naʻe hoko mo ia ʻa Sihosapati, pea naʻe ʻiate ia ʻae tokotaha kilu mo e toko valu mano naʻe tali teu pe ki he tau.
19 Ovi služahu caru osim onijeh koje ponamješta car po tvrdijem gradovima u svoj zemlji Judinoj.
naʻe tali fekau ʻakinautolu ni ki he tuʻi, kaeʻumaʻā ʻakinautolu naʻe tuku ʻe he tuʻi ki he ngaahi kolo tau ʻi he potu kotoa pē ʻo Siuta.
