2 Dnevnika 17
1 Tada se zacari Josafat sin njegov na njegovo mjesto, i ukrijepi se na Izrailja.
Nandimbe aze nifehe t’Iehosafate anadahi’ey, le nihafatratse am’ Israele.
2 I ponamješta vojsku po svijem tvrdijem gradovima Judinijem, i ponamješta straže po zemlji Judinoj i po gradovima Jefremovijem, koje zadobi Asa otac njegov.
Nampipoha’e lahindefoñe iaby o rova-fatrats’ Iehodao naho nampijadoña’e firimboñañe an-tane Iehoda ao vaho amo rova’ i Efraime rinambe’ i Asa rae’eo.
3 I bijaše Gospod s Josafatom, jer hoðaše prvijem putovima Davida oca svojega i ne tražaše Vala.
Nindre am’ Iehosafate t’Iehovà, amy te nañaveloe’e o sata’ i Davide rae’e valoha’eo, le tsy pinai’e o Baaleo;
4 Nego Boga oca svojega tražaše i po zapovijestima njegovijem hoðaše, i ne èinjaše kao sinovi Izrailjevi.
nitsoeha’e t’i Andrianañaharen-drae’e, nañaveloe’e o lili’eo vaho tsy nanoe’e o sata’ Israeleo.
5 Zato utvrdi Gospod carstvo u ruci njegovoj, i sav narod Judin davaše dare Josafatu, te imaše veliko blago i slavu.
Aa le najado’ Iehovà am-pità’e i fifeheañey; le ninday ravoravo am’ Iehosafate t’Iehoda iaby ie nanam-bara naho engeñe ra’elahy.
6 I srce se njegovo oslobodi na putovima Gospodnjim, te još obori visine i lugove u Judeji.
Le naonjoñe amo sata’ Iehovào ty arofo’e; mbore nafaha’e boake Iehoda ao o tambohoo naho o Aserào.
7 I treæe godine svoga carovanja posla knezove svoje Ven-Aila i Ovadiju i Zahariju i Natanaila i Miheju da uèe po gradovima Judinijem;
Ie tan-taom-paha-telo’ i fifehea’ey, le nirahe’e o roandria’eo, i Benekaile naho i Obadia naho i Zekarià naho i Netanele vaho i Mikaià hañoke amo rova Iehodao.
8 I s njima Levite: Semaju i Nataniju i Zevadiju i Asaila i Semiramota i Jonatana i Adoniju i Toviju i Tov-Adoniju, Levite, i s njima Elisamu i Jorama sveštenike.
Nindre am’ iereo o nte-Levio; i Semaià naho i Netanià naho i Zebadià naho i Asahele naho i Semiramote naho Iehonatane naho i Adoniià naho i Tobiià vaho i Tobadonià, nte-Levy; nitraok’ am’ iereo t’i Elisamà naho Iehorame mpisoroñe,
9 I uèahu po Judeji imajuæi pri sebi knjigu zakona Gospodnjega, i prohoðahu sve gradove Judine uèeæi narod.
nañanatse e Iehodà ao, le am’ iereo ty boke’ i Hà’ Iehovà; nitsitsihe’ iereo o rova’ Iehodà iabio, nañoke ondatio.
10 I doðe strah Gospodnji na sva carstva po zemljama oko Jude, te ne vojevaše na Josafata.
Nivotrak’ amo fonga fifeheañe naho tane mañohoke am’ Iehodao ty firevendreveñañe Iehovà vaho tsy eo ty nialy am’ Iehosafate.
11 I sami Filisteji donošahu Josafatu dare i danak u novcu; i Arapi dogonjahu mu stoku, po sedam tisuæa i sedam stotina ovnova i po sedam tisuæa i sedam stotina jaraca.
Nandesa’ ty ila’ o nte-Pelistio ravoravo naho haba am-bolafoty; ninday hare o nte-Arabeo: añondrilahy fito-arivo-tsi-fitonjato naho oselahy fito-arivo-tsi-fitonjato.
12 Tako napredovaše Josafat i podiže se veoma; i sazida u Judeji kule i gradove za žitnice.
Nitoabotse avao ty enge’ Iehosafate; le namboare’e e Iehoda ao ty rova fatratse naho rovam-pañajàñe.
13 I imaše mnogo dobra po gradovima Judinijem, i vojnika, hrabrijeh junaka u Jerusalimu.
Nimaro ty tolon-draha’e amo rova’ Iehodao vaho inao o lahindefoñe, fanalolahy maozatse e Ierosalaimeo.
14 A ovo je broj njihov po domovima otaca njihovijeh; od Jude tisuænici: Adna vojvoda, s kojim bijaše tri stotine tisuæa hrabrijeh junaka.
Le zao ty famoliliañe iareo ty aman’ anjomban-droae’e: am’ Iehoda, o mpifelek’ arivoo: i Adnà mpiaolo, reketse fanalolahy mahasibeke telo-hetse;
15 A za njim Joanan vojvoda, s kojim bijaše dvjesta i osamdeset tisuæa;
nanonjohy aze t’Iehohanane mpiaolo reketse roe-hetse-tsi-valo-ale;
16 A za njim Amasija sin Zihrijev, koji se dragovoljno dade Gospodu, i s njim bijaše dvjesta tisuæa hrabrijeh junaka.
nañorik’ aze t’i Amasià, ana’ i Zikrý, mpanolo-batañe ho am’ Iehovà, fanalolahy maozatse roe-hetse ty tama’e;
17 A od Venijamina: hrabri junak Elijada, s kojim bijaše dvjesta tisuæa naoružanijeh lukom i štitom;
le amy Beniamine, i Eliada, lahindefo maozatse nahasibeke, reketse mpitàm-pale naho fikalandefoñe roe-hetse;
18 A za njim Jozavad, s kojim bijaše sto i osamdeset tisuæa naoružanijeh za boj.
le añ’ila’e t’Iehozabade reketse rai-hetse-tsi-valo-ale veka’e hialy.
19 Ovi služahu caru osim onijeh koje ponamješta car po tvrdijem gradovima u svoj zemlji Judinoj.
Irezay ro nitoroñe i mpanjakay mandikoatse o napo’e amo rova fatratse nanitsike Iehodào iabio.
