< 2 Dnevnika 14 >

1 A kad poèinu Avija kod otaca svojih i pogreboše ga u gradu Davidovu, zacari se na njegovo mjesto Asa sin njegov. Za njegova vremena poèinu zemlja deset godina.
Aa le nitrao-piròtse aman-droae’e t’i Abiià naho nalenteke an-drova’ i Davide ao, le nandimbe aze nifehe t’i Asa ana’e; nanintsiñe folo taoñe tañ’andro’e i taney.
2 I èinjaše Asa što je dobro i pravo pred Gospodom Bogom njegovijem.
Nanao ze soa naho vantañe am-pihaino’ Iehovà Andrianañahare’e t’i Asa;
3 Jer obori oltare tuðe i visine, i izlomi likove njihove i isijeèe lugove njihove.
amy te finao’e ze kitrely tsie naho o toets’ aboo naho nakoroma’e o vatolahio vaho finira’e o Asereo;
4 I zapovjedi sinovima Judinijem da traže Gospoda Boga otaca svojih i da izvršuju zakon i zapovijest njegovu.
naho linili’e te hipay Iehovà Andrianañaharen-droae’ iareo t’Iehoda, hañorike Hake naho o fepètseo.
5 Obori po svijem gradovima Judinijem visine i sunèane likove, i poèinu carstvo za njegova vremena.
Nafaha’e amo hene rova’ Iehodao o tambohoo naho o sare’ i àndroio; vaho nianjiñe añ’atrefa’e eo i taney.
6 I sazida tvrde gradove u zemlji Judinoj, jer zemlja bijaše u miru, niti bješe rata s njim onijeh godina, jer mu Gospod dade mir.
Aa le namboare’e rova fatratse e Iehoda ao; amy te nanintsiñe i taney vaho tsy teo ty nialiañe amy taoñe rezay, ie nampitofà’ Iehovà.
7 I reèe Judi: da sazidamo ove gradove i da ih opašemo zidom i kulama i vratima i prijevornicama, dok je zemlja naša; jer tražismo Gospoda Boga svojega, tražismo ga i dade nam mir otsvuda. I tako zidaše, i biše sreæni.
Aa hoe ty natao’e am’Iehoda: Antao hamboatse o rova retoa, le harikatohen-tika kijoly naho fitalakesañ’ abo naho lalambey vaho sikadañe; añatrefan-tika eo i taney amy te nitsoehentika t’Iehovà Andrianañaharen-tika naho nipaian-tika vaho nampi­tofae’e o mañohok’ antika iabio. Aa le namboatse iereo vaho niraorao.
8 I imaše Asa vojske trista tisuæa od Jude sa štitovima i kopljima, a od Venijamina dvjesta i osamdeset tisuæa sa štitovima i lukovima. Svi bijahu hrabri vojnici.
Le nanam-pirimboñan-dahindefoñe t’i Asa: mpitam-pikalañe naho lefoñe telo-hetse ty boak’ Iehodà ao; naho hirike Beniamine ao ty mpitam-pikalañe vaho mpitintim-pale, roe-hetse-tsi-valo-ale; songa maozatse naho nahasibeke.
9 I izide na njih Zara Etiopljanin s tisuæu tisuæa vojske i s trista kola, i doðe do Marise.
Teo te niavotse haname iareo t’i Zera­ke nte-Kose ninday valobohòke arivon’ arivo naho sarete telon-jato; le nivotra­ke e Maresà eo.
10 I Asa izide preda nj; i uvrstaše se vojske u dolini Sefati kod Marise.
Niavotse mb’eo t’i Asa hifanalaka ama’e, le nalahatse am-bavatane’ i Zefate e Maresà eo i hotakotakey.
11 I zavapi Asa ka Gospodu Bogu svojemu govoreæi: Gospode, tebi je ništa pomoæi množini ili nejakomu; pomozi nam, Gospode Bože naš, jer se u te uzdamo, i u tvoje ime doðosmo na ovo mnoštvo. Gospode, ti si Bog naš, ne daj da može što na te èovjek.
Le nikaik’ am’Iehovà Andria­nañahare’e t’i Asa, nanao ty hoe: Ry Iehovà, tsy eo ty añ’ila’o maha­fañolotse añivo’ ty maozatse naho ty po-hafatrarañe; oloro zahay ry Iehovà An­dria­nañahare’ay; amy te Ihe avao ty iatoa’ay vaho i tahina’oy ty ionjona’ay hiatreke o valobohòkeo. Ihe ro Iehovà Andria­naña­hare’ay; ko apo’o handrekets’ azo ondatio.
12 I razbi Gospod Etiopljane pred Asom i pred Judom, i pobjegoše Etiopljani.
Aa le zinama’ Iehovà añatrefa’ i Asa naho aolo’ Iehoda eo o nte-Koseo vaho nitriban-day o nte-Koseo.
13 I tjera ih Asa i narod koji bijaše s njim dori do Gerara. I popadaše Etiopljani da ih nijedan ne osta živ, jer se satrše pred Gospodom i pred vojskom njegovom; i oni odnesoše plijen velik veoma.
Aa le nihoridañe’ i Asa naho ondaty ama’eo pake Gerare; le akore ty hamaro’ o nte-Kose nibanibanìtseo kanao leo raike tsy nahatam-beloñe, ie niparatsàke añatrefa’ Iehovà naho aolo’ i valobohò’ey; vaho nendese’ iereo ty fikopaham-bey.
14 I pobiše sve gradove oko Gerara, jer doðe na njih strah Gospodnji, i oplijeniše sve one gradove, jer bijaše u njima mnogo plijena.
Linafa’ iereo o tanañe mañohoke i Gerare iabio; fa nampianifa’ Iehovà; naho fonga kinopa’ iareo o rovao vaho tsifotofoto ty vara tam’ iereo ao.
15 Pobiše i po stanovima pastirskim ljude, i odvedoše mnogo ovaca i kamila; i vratiše se u Jerusalim.
Linafa’ iareo ka o kibohom-pitan-kareo, le tinava’ iareo ty añondry naho rameva maro vaho nimpoly mb’e Ierosalaime añe.

< 2 Dnevnika 14 >