1 Samuelova 20
1 A David pobježe iz Najota u Rami, i doðe i reèe Jonatanu: šta sam uèinio? kakva je krivica moja? i šta sam zgriješio ocu tvojemu, te traži dušu moju?
HOLO aku la o Davida mai Naiota i Rama aku, a hele mai, a i mai la imua o Ionatana, Heaha la ka'u i hana'i heaha ko'u hewa, heaha KO'U hala imua o kou makuakane, i imi mai ai ia i kuu ola?
2 A on mu reèe: saèuvaj Bože! neæeš ti poginuti. Evo otac moj ne èini ništa, ni veliko ni malo, a da meni ne kaže; a kako bi to tajio od mene otac moj? Neæe to biti.
I mai la oia ia ia, Aole loa; aole oe e make: aia hoi, aole e hana ko'u makuakane i ka mea nui, aole hoi i ka mea liilii, ke hai ole mai oia ia'u; no ke aha la ko'u makuakane i huna'i i keia mea ia'u? Aole pela.
3 A David zaklinjuæi se opet reèe: otac tvoj zna dobro da sam našao ljubav u tebe, pa veli: ne treba da dozna za ovo Jonatan, da se ne ožalosti. Ali tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, samo je jedan korak izmeðu mene i smrti.
Hoohiki aku la o Davida, i aku la, Ua ike pono kou makuakane i ka loaa ana ia'u o ke aloha imua o kou maka; a ua olelo iho, Aole e hoike keia mea ia Ionatana, o kaumaha ia: aka, he oiaio, ma ke ola o Iehova, a me ke ola o kou uhane, hookahi kapuwai wale no i koe iwaena o'u a me ka make.
4 A Jonatan reèe Davidu: šta želi duša tvoja? Ja æu ti uèiniti.
Olelo aku la o Ionatana ia Davida, O ka mea a kou naau e i mai ai, o ka'u ia e hana aku ai ia oe.
5 I David reèe Jonatanu: evo sjutra je mladina, kad treba s carem da jedem, pusti me dakle da se sakrijem u polju do treæega veèera.
I mai la o Davida ia Ionatana, Aia hoi, apopo ka malama hou, a he pono ia'u e noho pu me ke alii i ka ahaaina: aka, e kuu mai oe ia'u, a huna au ia'u iho ma ke kula, a hiki i ke ahiahi o ka po akolu.
6 Ako zapita za me otac tvoj, ti reci: vrlo mi se molio David da otrèi u Vitlejem grad svoj, jer je ondje godišnja žrtva svega roda njegova.
Ina paha i ike kou makuakane i ko'u nalo ana, alaila e i aku oe, Ua noi ikaika mai o Davida ia'u e holo ia ma Betelehema i kona kulanakauhale; no ka mea, ilaila ka mohai makahiki no ka ohana a pau.
7 Ako reèe: dobro, biæe miran sluga tvoj; ako li se razgnjevi, znaj da je zlo naumio.
Ina paha i olelo mai ia peneia, Ua pono; ina na maluhia kau kauwa: aka, ina paha i huhu nui mai ia, he oiaio, ua ino kona manao ana mai.
8 Uèini dakle milost sluzi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim; ako je kaka krivica na meni, ubij me sam, jer zašto bi me vodio k ocu svojemu?
No ia mea, e hana mai i kau kauwa me ke aloha; no ka mea, ua hookomo mai oe i kau kauwa iloko o ke kuikahi me oe ma o Iehova la: ina paha he hewa iloko o'u, nau no wau e pepehi; no ke aha la oe e lawe aku ai ia'u i kou makuakane?
9 A Jonatan mu reèe: Bože saèuvaj; jer da doznam da je otac moj naumio zlo da te zadesi, zar ti ne bih javio?
I aku la o Ionatana, Aole loa ia mea ia oe: no ka mea, ina paha i ike pono wau, ua ino ka manao ana o ko'u makuakane e hele mai maluna ou, aole anei au i hai aku ia oe?
10 A David reèe Jonatanu: ko æe mi javiti ako ti otac odgovori što zlo?
I mai o Davida ia Ionatana, Nawai la wau e hai mai? Pehea la, ke olelo pakike mai kou makuakane ia oe?
11 A Jonatan reèe Davidu: hodi da izidemo u polje. I izidoše obojica u polje.
I aku la o Ionatana ia Davida, Ea, e hele kaua iwaho ma ke kula, A hele aku la laua ma ke kula.
12 I Jonatan reèe Davidu: Gospode Bože Izrailjev! kad iskušam oca svojega sjutra u ovo doba ili prekosjutra, i bude dobro po Davida, ako ne pošljem k tebi i ne javim ti,
I aku la o Ionatana ia Davida, E Iehova ke Akua o ka Iseraela, aia e ninau pono aku au i ko'u makuakane i kekahi manawa i ka la apopo, a ia la aku paha, aia hoi, he mea pono no Davida, a e hoouna ole aku au iou la, a e hai ia oe;
13 Neka Gospod uèini tako Jonatanu i tako neka doda. Ako li otac moj bude naumio da ti uèini zlo, ja æu ti javiti, i opraviæu te, i otiæi æeš s mirom; i Gospod neka bude s tobom kao što je bio s ocem mojim.
E hana mai o Iehova ia Ionatana pela, a nui aku hoi: ina paha i makemake ko'u makuakane e hana ino ia oe; alaila e hai aku au ia oe, a e hookuu aku ia oe e hele oe me ke aloha; a o Iehova pu kekahi me oe, e like me ia mamua me ko'u makuakane.
14 A i ti, dokle sam živ, èiniæeš meni milost Gospodnju da ne poginem;
Aole i ko'u manawa e ola ana wale no oe e hoike mai ia'u i ka lokomaikai o Iehova, i make ole ai au;
15 I neæeš ukratiti milosti svoje domu mojemu dovijeka, ni onda kad Gospod istrijebi sve neprijatelje Davidove sa zemlje.
Aka, mai hooki oe i kou lokomaikai i ko'u hale i na manawa a pau; aole hoi i ka manawa e hookiia'i na enemi a pau o Davida, mai ke alo aku o ka honua.
16 Tako Jonatan uèini vjeru s domom Davidovijem govoreæi: Gospod neka traži iz ruku neprijatelja Davidovijeh.
A kuikahi iho la o Ionatana me ko ka hale o Davida, [i ka i ana, ] Na Iehova e imi mai ia ma ka lima o ko Davida poe enemi.
17 I još zakle Jonatan Davida ljubavlju svojom k njemu, jer ga ljubljaše kao svoju dušu.
A hoohiki hou aku la o Ionatana me Davida, no kona aloha ia ia; no ka mea, ua aloha no oia ia ia, e like me ia i aloha ai i kona ola iho.
18 Potom reèe mu Jonatan: sjutra je mladina, i pitaæe se za te, jer æe tvoje mjesto biti prazno.
I aku la o Ionatana ia ia, Apopo ka mahina hou; a e ikeia kou nalo ana, no ka mea, e ikeia kou noho kaawale.
19 A ti èekaj do treæega dana, pa onda otidi brzo i doði na mjesto gdje si se bio sakrio kad se ovo radilo, i sjedi kod kamena Ezila.
A i ka po akolu, e iho wawe oe a hiki ma kahi au i pee ai i ka la o ka hana ana, a e noho oe ma ka pohaku o Ezela:
20 A ja æu baciti tri strijele ukraj toga kamena, kao da gaðam biljegu.
A e pana aku au i na pua ekolu ma ka aoao, e like me ka pana ana'ku i ka hoailona.
21 I evo poslaæu momka govoreæi mu: idi, naði strijele. Ako reèem momku: eto strijele su za tobom ovamo bliže, digni ih; tada doði, dobro je po te, i neæe ti biti ništa, tako živ bio Gospod!
Aia hoi, e hoouna aku au i kekahi keiki e hele e imi i na pua. A ina paha e olelo akaka aku au i ke keiki, Aia na pua ma keia aoao ou, e lawe ia mau mea; alaila e hele mai oe: no ka mea, he pomaikai nou, aohe mea ino, ma ke ola o Iehova.
22 Ako li ovako reèem momku: eto strijele su pred tobom tamo dalje; onda idi, jer te Gospod šalje.
Aka, ina e olelo aku au i ke keiki peneia, Aia na pua ma o aku ou; alaila e hele e aku oe: no ka mea, na Iehova oe i Hoouna aku ai.
23 A za ove rijeèi što rekosmo ja i ti, evo, Gospod je svjedok izmeðu mene i tebe dovijeka.
A ma ka mea a kaua i kamailio ai, aia hoi, o Iehova no iwaena o kaua i ka manawa a pau.
24 Potom se David sakri u polju; i doðe mladina, i car sjede za sto da jede.
A pee iho la o Davida ma ke kula: a hiki mai ka mahina hou, noho iho la ke alii e ahaaina ai.
25 A kad car sjede na svoje mjesto, po obièaju na mjesto kod zida, Jonatan usta, a Avenir sjede do Saula, a mjesto Davidovo bješe prazno.
Noho iho ke alii maluna o kona noho, me ia i ka manawa mamua, maluna o ka noho ma ka paia: a ku ae la o Ionatana, a noho iho la o Abenera ma ka aoao o Saula, a ua kaawale ko Davida wahi.
26 I Saul ne reèe ništa onaj dan, jer mišljaše: dogodilo mu se štogod, te nije èist, zacijelo nije èist.
Aka, aole o Saula i olelo iki ia la: no ka mea, manao iho la ia, ua hiki mai kekahi mea ia ia, ua haumia oia; oiaio, ua haumia oia.
27 A sjutradan, drugi dan mjeseca, opet bješe prazno mjesto Davidovo, a Saul reèe Jonatanu sinu svojemu: zašto sin Jesejev ne doðe na objed ni juèe ni danas?
A ia la ae, oia ka po alua o ka malama, ua kaawale ko Davida wahi; ninau aku la o Saula ia Ionatana i kana keiki, No ke aha la i hele ole mai ai ke keiki a Iese i ka ahaaina inehinei a i keia la?
28 A Jonatan odgovori Saulu: vrlo me je molio David da otide do Vitlejema,
I mai la o Ionatana ia Saula, Ua noi ikaika mai o Davida ia'u, e hele ia ma Betelehema.
29 Rekavši: pusti me, jer porodica naša ima žrtvu u gradu, i sam mi je brat zapovjedio; ako sam dakle našao milost pred tobom, da otidem i vidim braæu svoju. Zato nije došao na carev objed.
A i mai la ia, Ke noi aku nei au ia oe, e kuu mai oe ia'u e hele, no ka mea, he mohai ohana no makou ma ke kulanakauhale, a ua kauoha mai kuu kaikuaana ia'u; ano hoi, ina ua loaa ia'u ke aloha i kou maka, e ae mai oe ia'u e hele koke aku au e ike i ko'u mau hoahanau: oia ka mea i hele ole mai ai ia i ka papaaina o ke alii.
30 Tada se razgnjevi Saul na Jonatana, te mu reèe: nevaljali i neposlušni sine! zar ja ne znam da si izabrao sina Jesejeva sebi na sramotu i na sramotu svojoj nevaljaloj majci?
Alaila hoaia ka inaina o Saula ia Ionatana, i aku la ia ia, E ke keiki paakiki, kekee, aole anei au i ike, ua koho aku oe i ke keiki a Iese, i mea hilahila nou, a me ka hilahila o kahi huna o kou makuwahine?
31 Jer dokle je živ sin Jesejev na zemlji, neæeš se utvrditi ni ti ni carstvo tvoje; zato pošlji sada i dovedi ga k meni, jer je zaslužio smrt.
No ka mea, i na la a pau o ke ola ana o ke keiki a Iese maluna o ka honua, aole e hookupaaia oe a me kou aupuni: ano hoi, e hoouna aku oe, a e lawe mai ia ia io'u nei, no ka mea, e pono no ia ke make.
32 A Jonatan odgovori Saulu ocu svojemu i reèe mu: zašto da se pogubi? šta je uèinio?
Olelo mai la o Ionatana ia Saula i kona makuakane, i mai la ia ia, No ke aha la e pepehiia'i oia? heaha kana i hana'i?
33 Tada se Saul baci kopljem na nj da ga ubije. Tada vidje Jonatan da je otac njegov naumio ubiti Davida.
Hou aku la o Saula i ka ihe ia ia e pepehi ia ia: no ia mea, ike iho la o Ionatana i ka manao ana o kona makuakane e pepehi ia Davida.
34 I usta Jonatan od stola gnjevan, i ništa ne jede drugi dan po mladini; jer se zabrinu za Davida, što ga otac osramoti.
Ku ae la o Ionatana mai ka papaaina mai me ka huhu wela, aole ia i ai i ka ai i ka lua o ka la o ka malama, no kona kaumaha ia Davida, no ka mea, ua olelo hoino kona makuakane ia ia.
35 A kad bi ujutru, izide Jonatan u polje u vrijeme kako bješe ugovorio s Davidom, i s njim jedno momèe.
A i kakahiaka ae, hele aku la o Ionatana ma ke kula i ka manawa i oleloia ai me Davida, a me ia pu kekahi keiki.
36 I reèe momku svojemu: trèi da mi naðeš strijele koje æu pustiti. I momèe otrèa, a on pusti strijelu preko njega.
I aku la ia i kona keiki, E holo, e imi i na pua a'u e pana aku ai. A i kona holo ana, pana aku la ia i ka pua ma o aku ona.
37 A kad doðe momak do mjesta kuda bješe zastrijelio Jonatan, viknu Jonatan za momkom govoreæi: nije li strijela dalje naprijed?
A hiki aku la ke keiki ma kahi o ka pua a Ionatana i pana aku ai, kahea aku la o Ionatana i ke keiki, i aku la, Aole anei ma o aku ou ka pua?
38 Još viknu Jonatan za momkom: brže, ne stoj. I momak Jonatanov pokupi strijele, i vrati se gospodaru svojemu.
Kahea aku la o Ionatana mahope o ke keiki, E lalelale, e wiki, mai kali oe. Hoiliili ae la ke keiki o Ionatana i na pua, a hoi mai i kona haku.
39 Ali momak ne znaše ništa, samo Jonatan i David znahu šta je.
Aole ike iki ua keiki la: o Ionatana laua o Davida wale no ka i ike ia mea.
40 I Jonatan dade oružje svoje momku koji bijaše s njim, i reèe mu: idi, odnesi u grad.
Haawi aku la o Ionatana i kana mea kaua ma kona keiki, i aku la ia ia, O hele, a lawe aku ma ke kulanakauhale.
41 I kad momak otide, David usta s južne strane i pade nièice na zemlju i pokloni se tri puta, i poljubiše se, i plakaše obojica, a David osobito.
A hala aku la ke keiki, ku ae la o Davida ma ke kukuluhema, a haule iho la ilalo ke alo ma ka honua, a kulou iho la ekolu kulou ana: honi iho la laua kekahi i kekahi, a uwe pu laua, a nui aku la ka Davida.
42 I reèe Jonatan Davidu: idi s mirom, kao što smo se zakleli obojica imenom Gospodnjim rekavši: Gospod da je svjedok izmeðu mene i tebe i izmeðu mojega sjemena i tvojega sjemena dovijeka. I tako David ustavši otide, a Jonatan se vrati u grad.
I aku la o Ionatana ia Davida, O hele me ka malu, no ka mea, ua hoohiki kaua a elua ma ka inoa o Iehova, i ka i ana ae, O Iehova no iwaena o'u a o oe, a iwaena hoi o ko'u hua a o kou hua i ka manawa a pau. Ku ae la ia, a hele aku la; a hoi aku la o Ionatana ma ke kulanakauhale.
